U ponedjeljak su JP Autoceste FBiH i Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) u Mostaru postisali Ugovor o grantu Evropske unije u vrijednosti od 10,7 milona eura za dionicu Mostar sjever – Mostar jug. Riječ je o jednoj od najzahtjevnijih dionica na kompletnom Koridoru Vc, te će, kako je saopćeno, ovim sredstvima biti odrađena priprema projekta, prije samih radova na terenu.

Ova finansijska injekcija, dodijeljena kroz Investicijski okvir za Zapadni Balkan (WBIF), pokrit će tehničku pripremu, nabavku, nadzor i upravljanje projektom.

Za izgradnju dionice Mostar sjever – Mostar jug EU je izdvojila ukupno 155,9 miliona eura bespovratnih sredstava, dok će preostali dio biti finansiran kreditom EBRD-a u iznosu od 110 miliona eura i sredstvima komercijalnih banaka.

Mađari završili, Hrvatskoj ostalo još pet kilometara

Dionica  počinje petljom Mostar sjever u naselju Kutilivač, a završava petljom Mostar jug koja je povezana s magistralnim putem M6.1 Gnojnice – Blagaj. Trasa na dionici prolazi uglavnom brdovitim i planinskim terenom, pa se duž trase izmjenjuju usjeci i nasipi s većim brojem objekata.

Na ovoj dionici, osim petlji s bočnim naplatnim mjestima, gradit će se 11 mostova odnosno vijadukata, šest dvocijevnih tunela, tri potputnjaka, dva nadputnjaka, a u sklopu petlje Mostar sjever planiran je i Centar za kontrolu i upravljanje saobraćajem (COKP).

Koridor Vc je dio panevropske transportne mreže koja prolazi kroz četiri zemlje: Mađarsku, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu te završava u luci Ploče u Hrvatskoj, i ukupne je dužine od oko 700 kilometara, od čega kroz Bosnu i Hercegovinu prolazi najduži dio od oko 325 kilometara.

Sastoji se od glavne tranzitne ceste sjever-jug između zemalja regije kroz Bosnu i Hercegovinu. Nakon proširenja TEN-T Mediteranskog koridora na Zapadni Balkan, CVc počinje u Budimpešti, prolazi preko sjeverne Hrvatske (Osijek), kroz Bosnu i Hercegovinu preko Doboja, Zenice, Sarajeva i Mostara, a završava u hrvatskoj luci Ploče.

Inače, putna mreža u Bosni i Hercegovini pokriva više od 8.000 km, od čega preko 1.000 km čine evropske rute koje povezuju obalu Jadranskog mora sa srednjom i sjevernom Evropom. EU uporno ponavlja kako je BiH ključni segment za uključivanje u Transevropsku transportnu mrežu (TEN-T), ali dok se Mađari okreću novim projektima, jer su svoju dionicu koridora već izgradili, a Hrvatskoj je ostalo još simboličnih pet kilometara, BiH nije obavili ni polovinu posla. A sve je počelo 2001. godine, kao najambiciozniji projekat u novijoj historiji zemlje.

Više od 1,5 miliona ljudi žive duž Koridora Vc koji povezuje sjever i jug Bosne i Hercegovine i do 2021. godine bilo je završeno oko 138 kilometara autoceste.

Trenutno, sjeverni dio koridora (Svilaj – Doboj) bi trebao biti završen do 2026. godine. Središnji segment, od Doboja do Tarčina, bilježi znatno veći napredak, s više aktivnih gradilišta između Zenice i Doboja. Na jugu je povezan krajnji dio kod Bijače, ali između Mostara i Konjica ostaju tri ključne i tehnički najzahtjevnije dionice – među kojima se posebno izdvaja tunel Prenj, planiran kao najduži u zemlji (10,5 km). I dok zvaničnici obećavaju kako će biti završen do 2030.godine, stručnjaci procjenjuju da je to ipak preoptimističan vremenski okvir budući da se radi o kompleksnom tunelskom projektu i samoj dionici.

Geografija i politika

U Bosni ovakvi projekti imaju svoju politiku, pa tako i svaki metar autoputa mora proći kroz slojeve nadležnosti, interesa i zakonskih zavrzlama.

Raniji medijski izvještaji sugeriraju da je među kočničarima za ovako usporenu gradnju autoputa, koja će uskoro doživjeti svojih 30 godina, leži u endemskoj korupciji i birokratskoj letargiji, no, ne bi bilo pošteno problem svesti samo na dva uzroka, jer njih je više; sporovi oko eksproprijacije zemljišta, autoput prolazi pored historijskih lokaliteta, zaštićenih ekosistema i teritorija, ograničena finansijska sredstva i model fazne gradnje, gdje za razliku od nekih susjednih država, BiH nema dovoljno budžetskih sredstava da sama finansira ovako skup projekat. Ukupni troškovi izgradnje Koridora Vc procjenjuju se na 4 do 5 milijardi eura​. Zato se autocesta gradi dionicu po dionicu uz kredite međunarodnih banaka i bespovratne EU fondove. Do početka 2024. uloženo je više od tri milijarde KM u koridor​, gotovo isključivo iz kreditnih sredstava koje će otplaćivati građani kroz cestarine i poreze​.

Ostale prepreke bile su domaće proizvodnje. Ne treba zaboraviti ni promašene početne modele finansiranja. Naime, kako je ranije pisao N1 BiH u ranim 2000-im vlasti BiH pokušale su realizirati koridor kroz koncesiju sa privatnim investitorom. Malezijsko-bosanska kompanija Bosmal dobila je 2003. prednost da izradi studiju izvodljivosti i potencijalno gradi autocestu, ali nije uspjela dokazati finansijsku sposobnost (nije obezbijedila tražene bankarske garancije od 300 miliona eura)​. Svjetska banka je nudila povoljni zajam za studiju izvodljivosti, što je tada odbijeno u korist Bosmala, da bi na kraju projekat zapao u zastoj. Ovaj neuspjeli pokušaj privatizacije projekta izgubio je nekoliko dragocjenih godina. Nakon toga BiH se okrenula finansiranju putem međunarodnih institucija (EBRD, EIB i EU), uz sporiji ali “sigurniji” tempo.

Nadalje, graditeljski izazovi, jer, umjesto otvorenih dionica koje presijecaju ravnice, ovdje dominiraju vijadukti, nasipi i tuneli, neki od najdužih na cijelom Balkanu.

(TIP/Izvor: Forbes BiH/Foto: Autoceste FBiH)