Kulturna politika u BiH kao negacija kulture

Da je stanje u ‘kulturi porazno’ jasno je čak i onima koji se tek sporadično bave problemima rada kulturnih institucija u Bosni i Hercegovini.

Iako je izazvala puno medijske pažnje, informacija da se u Bosni i Hercegovini izdvaja samo 1,3 eura po glavi stanovnika za kulturne politike nije nikoga iznenadila. „Kultura već decenijama tavori“, reći će, pomalo ogorčeno i rezignirano, sagovornici Al Jazeere navodeći kao ilustraciju lošeg stanja odnos koji država Bosna i Hercegovina ima prema sedam institucija od kulturnog značaja.

Podaci do kojih je došla u svom istraživanju „Nezavisna kulturna scena Srbije“ fokus su imali na Bosnu i Hercegovinu kao susjednu zemlju, ali tek je komparativna analiza podataka osvijetlila u kakvom se stanju institucije kulture i umjetnici većine zemalja regije nalaze. Čak i Srbija, u tom istraživanju, stoji više od deset puta bolje od Bosne i Hercegovine jer se u toj zemlji izdvaja 18 eura po glavi stanovnika, a da se ne govori o Sloveniji koja izdvaja sto puta više.

Bez obzira što u spomenutom istraživanju možda nisu uzeti i drugi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini koji izdvajaju za kulturu, jer i u entitetskim i kantonalnim budžetima postoje posebne stavke za taj dio društvenog djelovanja, podrška bosanskohercegovačkoj kulturi je „porazna“. I to je jasno čak i onima koji se tek sporadično bave problemima rada kulturnih institucija, kaže Strajo Krsmanović, direktor Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine. Nakon tri decenije društvenog sunovrata i građani Bosne i Hercegovine postaju sve manje zainteresirani za probleme koji se vežu uz rad i djelovanje institucija kulture.

„Mi smo već svikli na to. Evo već 30 godina muke mučimo i najbolje znamo kako opstajemo, ali ako građani ove zemlje nisu zainteresiran da imaju kulturu onda je to nešto što je problem. Naravno, razumijem, građani se bore sa elementarnim životnim problemima, ovo je siromašna zemlja, živi se teško. Ali baš zato smo siromašni što otkidamo od kulture i od obrazovanja i nauke – sve ću ih staviti u isti koš“, kaže Krsmanović.

Kulturnu politiku u BiH imenovati kao nekulturnu

Direktor Muzeja grada Zenice, Adnadin Jašarević još oštrijim riječima komentariše rezultate istraživanja ironično govoreći kako čak i da „postoji kulturna politika u Bosni i Hercegovini, moramo je imenovati nekulturna“.

„Taj euro i još malo je sasvim dovoljan, treba vjerovati državi i društvu na procjeni. Kulturne institucije i umjetnici su očito teret zajednici, pa, prema tome, očekivati je uskoro i nula eura po glavi stanovnika. Niko se ne buni, što reći, svima odgovara“, kritikuje Jašarević.

I Krsmanović misli da je problem Bosne i Hercegovine što zajednica nije jasno definisala do koje mjere je kultura potrebna da definiše identitet. Sve dok bude tako institucije kulture će „tavoriti“ u svakom smislu te riječi.

„Dok ne budemo imali svijest da je to život, da je to način opstanka jednog društva, da je to pitanje afirmacije jednog društva, bojim se da ćemo i dalje tavoriti po javnim kuhinjama, tavoriti sa niskim platama, sa manje od 1.000 maraka minimalca što muči sve ove građane“, jasan je Krsmanović.

Ono što onemogućava formiranje jasne kulturne politike i shodno tome njenu dosljednu provedbu, između ostalog je i državno uređenje zemlje. Pored toga, treba postaviti pitanje da li je cifra do koje se došlo u istraživanju obuhvatila sva sredstva koja odlaze na institucije kulture.

Dakle, treba jasno precizirati da li je „ulaganje“ u kulturu i održavanje institucija u životu isplaćivanjem plata i podmirivanjem ostalih tekućih troškova, ili se misli na novac koji je namijenjen realizaciji kulturnih programa, kaže direktor Opće biblioteke u Zenici, Nermin Ormanović.

„Podijeljenost vlasti na entitete, a posebno kantone i gradove/općine onemogućava da zaista vidimo koliko je izdvajanje za kulturu, da li se to samo odnosi na grantove (ovih 1,3 eura po stanovniku), na plate zaposlenika u kulturi, ili bilo čemu drugom. Sva ta neuređenost takođe onemogućava (npr. Gradska biblioteka Zenica, kao i sve biblioteke, pozorište i muzeji u cijelom Zeničko-dobojskom kantonu se finansiraju, kada su u pitanju plate i doprinosi, iz budžeta, a gradovi ili općine su osnivači) da se na određeni način podvuče crta i vidi koliko zaista državne institucije ulažu u kulturu.

Ono što je indikativno, bar u kantonu o kojem je riječ, jeste da nema jasnog zakona ili pravilnika kojim se definiše koliko npr. osnivač institucije kulture treba da ulaže ili još bolja riječ, investira u jednu takvu instituciju, nego je to ulaganje dogovoreno sa gradskim upravama, pa neke institucije dobijaju mnogo više sredstava od drugih, iako se bave istim ili sličnim poslom“, kaže Ormanović.

U manjim mjestima stanje još i gore

S druge strane sredstva koja se izdvajaju za kulturu, kolika god da su, često se neproporcionalno raspoređuju, pa postoji mogućnost da je u manjim mjestima i sredinama ta cifra možda i manja od one navedene u analizi, pojašnjava Ormanović.

„Veoma često u manjim gradovima, gradovima u kojima je ionako oskudan kulturni život, ulaže se puno manje nego u većim gradovima, iako su te ustanove glavni nosioci kulturnih zbivanja u gradu. Sve ovo nam govori da jednostavno nemamo nešto što je u svijetu normalno, a to su kulturne politike. Donekle je i razumljivo nedovoljno ulaganje jer nemamo jasne agende kako bi se to ulaganje, ukoliko bi do njega i došlo, trebalo realizirati. Biblioteke u Federaciji BiH puno se oslanjaju na Fondaciju za bibliotečku djelatnost, što se moglo vidjeti i ove godine kada se kasnilo sa konkursom koji objavljuje ova fondacija“, kaže Ormanović.

Kada govori o pomoći nadležnih ustanovi na čijem je čelu, Adnadin Jašarević bez imalo okolišanja kaže da je „pomoć države u realizaciji muzejskih projekata mizerna“.

„Odavno je zvanično riječ o sufinansiranju, pa je sve moguće, zapravo nemoguće. Srećom, oslanjamo se na inozemne izvore, i radom izvan normalnih okvira i improvizacijama nadoknađujemo nedostatna sredstva. Većina zaposlenika muzeja obavlja nekoliko poslova, a nisu dostatno plaćeni ni za jedan. Ima čak pojedinaca spremnih kršiti ustav pa otvoreno zagovaraju ukidanje finansiranje ustanova iz kulture. Vlast je onakva kakav je narod, pa ovakvo ponašanje nije neočekivano. Da nam kultura treba ne bismo o ovom problemu uopće morali razgovarati“, zaključuje Jašarević.

Kako država ‘pomaže objavljivanje knjiga

Odnos države prema izdavačkoj industriji, koja stvara nove umjetničke i kulturne vrijednosti, gotovo da je identičan onome prema zvaničnim institucijama kulture. Nermin Ormanović je odnedavno i urednik u mladoj i potentnoj izdavačkoj kući Pendulum iz Zenice i objašnjava na koji način država „pomaže“ objavljivanje knjiga.

„Što se tiče izdavaštva, postoje dva načina kojima Federacija BiH pokušava da olakša izdavanje knjige u ovom entitetu. Prvi je da se prijavite na Fondaciju za izdavaštvo i, ukoliko prođete selekciju, dobijate na račun sredstva koja bi vam pokrila određene troškove, eventualno lekturu, dizajn knjige ili dio prijevoda, dok troškove štampanja uglavnom finansirate sami; i drugi, da vam Fondacija za bibliotečku djelatnost otkupi knjige koje ste objavili prethodne godine. Drugi način je efikasniji jer se otkupljuju knjige koje su već na određeni način finansirane, pa nema dodatnih troškova.”

Za izdavačku kuću koja je tek osnovana ne postoje određeni podsticaji od strane Fondacije koji su namijenjeni za izdavaštvo, a uslovi na konkursu za Fondaciju su takvi da za prvo objavljivanje knjiga dobijate najmanji iznos. I ovdje do izražaja dolazi nepostojanje kulturnih politika u našoj zemlji (isti je slučaj i u drugom entitetu), što umnogome otežava npr. planiranje naslova za izdavanje za iduću godinu“, kaže Ormanović.

Milost visokog predstavnika

Slučaj Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine, bez obzira na rezultate istraživanja, najbolje ilustrira stanje u kojem se kultura općenito nalazi. Kao jedna od sedam institucija od kulturnog značaja za državu Umjetnička galerija već skoro tri decenije ima nejasno definisan status i finansiranje.

Nakon što je problem u Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci Bosne i Hercegovine eskalirao, visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Christian Schmidt nametnuo je privremenu odluku i naložio institucijama zemlje da u roku od 60 dana trajno riješe pitanje sedam institucija.

Direktor umjetničke galerije Bosne i Hercegovine Strajo Krsmanović skeptičan je da će domaći vlastodršci ispuniti dobijeni nalog.

„Činjenica je da u tom roku neće biti išta riješeno. To je sada izvjesno, a bilo je izvjesno od prvog dana. Da li visoki predstavnik ima nekog keca u rukavu, da li čeka da poslije dva mjeseca povuče neki potez, nemam zaista niakve znakove ili pokazatelje. Mogu samo da se nadam pozitivnom ishodu“, zaključuje Krsmanović.

(TIP/Izvor: Al Jazeera/Autor: Jasmin Agić/Foto: Samir Yordamovic / Anadolu Agency via Getty Images)

Ostavite komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena        

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Tip.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo na provedbu cenzure ili potpuno brisanje komentara bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara, naš portal nije dužan pravovremeno obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima. Čitatelji registrovani u sistemu za komentare prethodne platforme mogu se registrovati ili prijaviti putem DISQUS, Facebook, Twitter ili Google+ korisničkih računa, koristeći novi, gore predstavljeni obrazac.