Informacije u vezi Južne gasne interkonekcije, strateškom ili generacijskom projektu kako ga neki nazivaju, stižu nam kao na traci. Sa jedne strane one nam govore kako se, kada se mora, vrlo lako i brzo donose zakoni i sklapaju međunarodni sporazumi bez da iko upita za nadležnost ili vitalni nacionalni interes.

Sa druge strane počinjemo dobijati jasniju sliku kako bi to naš energetski sektor trebao izgledati u narednih pet do deset godina. Za one koji jesu dio energetskog sektora ili ih interesuje šta se u njemu dešava kockice se polahko slažu. Postaje nam jasno zašto nam nije izgrađen Blok 7 u Tuzli, zašto su nam rudnici u katastrofalnom stanju, termoelektrene pred raspadanjem i zašto tako malo ulažemo u obnovljive izvore električne energije, iako još uvijek neki od nas neće ili ne žele povjerovati u to.

Posljednja informacija sa kojom smo upoznati, a vezana je za Južnu gasnu interkonekciju, jeste da je Aluminij Industries iz Mostara već sklopio ugovor o isporuci američkog ukapljenog plina preko planiranog plinovoda od 2030. godine za potrebe rada nove termoelektrane na plin koja bi se trebala izgraditi u Mostaru. Radi se o 0,5 milijardi metara kubnih plina godišnje. To je dovoljno da nova, savremen termoelektrana na plin instalisane snage 400 MW ima normalan godišnji rad i proizvodnju od 3 000 GWh električne energije.

Šta nam govore ovi brojevi

Prema podacima Nezavisnog operatora sistema u Bosni i Hercegovini (NOSBiH) u dvije postojeće termoelektrane u FBiH (Tuzla i Kakanj) ukupno je proizvedeno 3 400 GWh električne energije 2025. godine. Znači, nova plinska termoelektrana od 400 MW bi te 2030. godine bila sasvim dovoljna da zamijeni u proizvodnji električne energije dvije postojeće termeoelektrane na ugalj. Takođe, planirana godišnja potrošnja plina od 0,5 milijardi metara kubnih čini jednu trećinu ukupnog kapaciteta plinovoda. Preostalu jednu milijardu metara kubnih plina koristili bi postojeći potršači, još dvije nove plinske elektrane ali i veći industrijski potrošači, kako nam to danas prezentuju. Brojevi zapravo pokazuju drugačije, i doista nam nije jasno kome ćemo prodavati električnu energiju iz druge dvije planirane plinske elektrane, koja sigurno neće biti jeftina.

Pa gdje je onda problem

Problem je naravno u cijeni. Trošak samo plina pri proizvodnji jednog megavata električne energije iznosi bi oko 70 dolara. Ako se dodaju još i troškovi zakupa terminala za ukapljeni plin, transporta plina od terminala do termoelektrane kao i operativni troškovi same proizvodnje, onda će cijena jednog megavata električne energije proizvedene na ovaj način biti znatno viša od cijene megavata električne energije proizvedene danas u našim termoelektranama na ugalj.

I tu dolazima do najvažnijeg dijela. Nitko ne gradi plinovod da bi on bio prazan. Kroz njega će se usmjeravati plin koji neko mora potrošiti. A najveći potrošač će biti termoelektrana, i to ona u Mostaru. Da bi ona mogla prodavati svoju električnu energiju potrošačima, mora se prestati proizvoditi ona jeftinija dobijena sagorijevanjem uglja. Odnosno, da bi radila plinska elektrana u Mostaru u jednom trenutku moraju prestati raditi termoelektrane na ugalj u Tuzli i Kaknju. Da bi ovaj prelazak bio lakše prihvaćen od javnosti mara se nastaviti i sa daljnjim propadanjem i destrukcijom naših rudnika i termoelektrana, odnosno njihov rad dodatno učiniti težim i komplikovanijim, treba pokazati kako to sve ne funkcioniše. Ova godina dodatno je uvertira za to, osim uvoza električne energije ove godine ćemo uvoziti i ugalj za proizvodnju iste. To i ne čudi obzirom da 7500 naših rudara za prva tri mjeseca ove godine nije proizvela ni jedan milion tona uglja, realizujući plan sa skromnih 67%.

I šta to sve znači za našu energetsku nezavisnost, ako o njoj uopće možemo više govoriti, lako možemo zaključiti. Naši rudari i rudnici možda su koliko toliko bitni još pet godina, eventualno koju godinu više, a nakon toga samo ćemo ih spominjati kada nam budu dolazi visoki računi za električnu energiju proizvedenu pod okriljem zelene tranzicije, sagorijevanjem drugog fosilnog goriva, plina.

(TIP/Autor: dr.sc. Safer Demirović, dipl.inž.rudarstva/Foto: Foto: Ilustracija/BiznisInfo.ba)