Besima Svraka, kroz inicijativu FBL Drivers, ruši stereotipe o automobilizmu kao muškoj domeni, promovišući žene kao ravnopravne vozačice i stručnjakinje. Za naš magazin Svraka govori o slobodi, sigurnosti i nezavisnosti koje automobili pružaju ženama.

Svijet automobilskog novinarstva je oduvijek bio dominantno muški, a – da budemo fer – članci o automobilizmu i automobilima i nisu baš uobičajeno omiljeno štivo publike koja čita magazin nazvan “Fashion.Beauty.Love.“.

Kako je došlo do ideje za FBL DRIVERS / ŽENE ZA VOLANOM?

Upravo zato što je automobilsko novinarstvo godinama bilo percipirano kao “muško područje”, ideja za FBL DRIVERS – žene za volanom došla je kao prirodan korak prema inkluzivnosti i modernizaciji tog prostora. Istina je, svijet automobila jeste dugo bio zatvoren klub – ali i to se mijenja. Mi u FBL-u tu promjenu aktivno podržavamo još od samih početaka. Već godinama imamo rubriku o automobilima, jer smatramo da automobili nisu – i nikada nisu bili – isključivo “muška tema”. Za nas su automobili simbol slobode. I vjerujemo da svaka žena treba automobil – ne zbog prestiža, nego zbog nezavisnosti, sigurnosti i mogućnosti da bira vlastiti put, bukvalno i metaforički. Kroz tu rubriku dajemo prostor stručnjakinjama, vozačicama, entuzijasticama, profesionalkama, ali i sasvim običnim ženama, koje se svakodnevno kreću kroz svijet koji još uvijek pokušava da nam objasni da tu ne pripadamo. Naš odgovor je jednostavan: ne samo da pripadamo – već ga i mijenjamo. Sanela Jusić, Škodina marketing managerica i PR, nam je dodatno dala vjetar u leđa i zahvalna sam jako na tome.

U svijetu, pa i regionu, imamo poznate primjere autonovinarki i televizijskih prezenterki – od Vicki Butler-Henderson ili pokojne Jessi Combs pa do Tine Vujanović sa kojom i sarađujete. Sa druge strane, u FBL DRIVERS imamo žene koje ne dolaze iz svijeta automobilizma – kako ste složili ovu ekipu?

Naravno, divim se našim svjetskim i regionalnim kolegicama novinarkama. Posebnu zahvalnost dugujem Tini Vujanović, koja je predložila Bosnu i Hercegovinu i mene za članstvo u žiriju Women’s Worldwide World Car of the Year – prestižnog međunarodnog tijela koje okuplja vrhunske automobilske novinarke iz cijelog svijeta. Riječ je o profesionalkama s dugogodišnjim iskustvom i izuzetnim znanjem iz svijeta automobila, koje svakodnevno testiraju vozila i oblikuju standarde automobilske industrije. Sretna sam što sam dio tog tima i imam priliku učiti od najboljih. Međutim, situacija u redakcijama u BiH je, nažalost, daleko od ravnopravne. Muškarci su dominantni i vrlo malo novinarki dobije priliku testirati automobile – čak i kada vas neka auto kuća zvanično i ravnopravno pozove na press događaje, budete isključeni, ako dijele s vama testni automobil, ne žele da je žena za volanom.  Zato smo odlučile da napravimo iskorak. Umjesto da čekamo ”dozvolu”, mi smo same formirale ekipu koja možda ne dolazi iz svijeta automobilskog novinarstva, ali itekako dolazi iz stvarnog života – sa ceste. Naše vozačice su profesorice, modne stilistice, fotografkinje, žene koje svakodnevno provode sate za volanom – ne zbog luksuza, već jer im je automobil alat za život. Tu su i novinarke koje smo uključile iz drugih medija, a koje ranije nisu imale priliku da se okušaju u ovome, i rado smo im otvorile prostor. Jako mi je drago što je nakon formiranja naše ženske grupe FBL drivers, jedna redakcija u BiH, a koja postoji već 25 godina, odlučila da prvi put u svojoj historiji da priliku i ženama iz svoje redakcije da testiraju automobile. To je dokaz da promjene jesu moguće – ali ih ponekad moramo same pokrenuti.

U nastavku na prethodno pitanje: koliko su za čitatelje, po Vašoj ocjeni, kredibilinije ili relevantnije ocjene petrolhead novinarki od novinarki i žena koje automobile mjere prema svojim svakodnevnim potrebama? Prema iskustvu FBL magazina i prema povratnim informacija od čitatelja i čitateljica, kako vaša publika reaguje na članke koji se tiču automobila?

Razlika je u tome što se, kako ste ih nazvali, petrolhead novinarke, uglavnom obraćaju onih 10% populacije koji zaista razumiju šta se nalazi ispod haube i kojima je važno koliko sekundi treba od 0 do 100. I to je sasvim legitimno. Ali mi se obraćamo onih preostalih 90% – ljudima, i ženama i muškarcima (oko 42% čitatelja), kojima automobil nije samo strast već sredstvo, alat za život, za posao, za prijevoz djece u školu, za slobodu kretanja. Naše čitateljice i čitatelji žele znati da li će se osjećati sigurno na cesti, da li mogu lako parkirati, kako se automobil ponaša zimi, koliko troši i da li će im stati dječija kolica u gepek. I mi im te odgovore dajemo, vrlo jednostavno, bez puno pametovanja i filozofiranja. Upravo zato smo s vremenom stekle njihovo povjerenje. Danas me sve češće žene pitaju za savjet pri kupovini automobila jer znaju da ih neću osuditi ako, recimo, ne znaju kako se mijenja guma – jer to nije mjera njihove vrijednosti kao vozačica. Napravile smo siguran prostor za sve. Na kraju krajeva, svrha novinarstva – pa tako i automobilskog – jeste da služi publici. A mi tačno znamo kojoj publici se obraćamo i šta im je važno.

Vi ste članica svjetskog žirija koji dodjeljuje priznanje “Women’s Worldwide Car of the Year” koja se dodjeljuje u nekoliko kategorija. Da li se percepcija toga šta muške kolege vide kao auto godine stvarno toliko razlikuje od onoga kako taj izbor vide žene, i u čemu se te razlike ogledaju?

Ženski žiri nije tu zato što žene gledaju automobile drugačije po defaultu, nego zato što su godinama bile isključene iz prostora u kojem se odlučuje o tome šta je ”dobar automobil”. Dakle, žiri poput ”Women’s Worldwide Car of the Year” postoji kako bi žene imale svoje zasluženo mjesto – ne kao poseban dodatak, nego kao ravnopravan glas u automobilskoj industriji. Ne biraju ”dame” automobile godine, kako to neki mediji vole naglasiti, ne bira se ”ženski automobil godine”, jer automobili nisu rodno specifični. Ne postoji muški, a ni ženski automobil – postoje samo različite potrebe i prioriteti koje vozači i vozačice imaju u svakodnevici. Kriteriji po kojima ocjenjujemo automobile su univerzalni: sigurnost, kvalitet, dizajn, cijena, lakoća upravljanja, utjecaj na okoliš… Razlika je u perspektivi, u kontekstu i iskustvu koje unosimo u taj proces. Ipak, izvan same nagrade, WWCOTY teži tome da poveća vidljivost žena u svijetu automobila i da doprinese tome da se njihov glas čuje na svim kontinentima – jer mobilnost za ženu ne znači samo prelazak od tačke A do tačke B, već pristup obrazovanju, zaposlenju, samostalnosti, sigurnosti i ličnoj slobodi.

Šta je stvarno ono što žene traže od automobila, ako možemo malo generalizirati?

Da ima lijepu boju! Šalim se, naravno! Iskreno, ne možemo generalizirati – žene nisu homogena grupa i ne traže sve isto od automobila. Baš kao i muškarci, i žene su različite individue sa različitim stilovima života, prioritetima i afinitetima. I Vi ste u pitanju gore spomenuli petrolhead žene. Neke traže snagu i performanse, druge sigurnost i pouzdanost, treće komfor, a sve to vrlo često zavisi od karaktera, ali i konkretne faze života – da li se vozi sama, ima malu djecu, putuje poslovno, vozi po gradu ili van asfalta. Zato je važno da u automobilskoj industriji, testiranju i predstavljanju vozila postoji raznolikost glasova – jer jedan jedini narativ ili jedan tip ”idealnog korisnika” ne može predstaviti sve potrebe. A žene, kao kupci, korisnice i stručnjakinje – imaju pravo biti uključene u taj dijalog ravnopravno. Važno je istaknuti da žene danas imaju značajnu, a često i odlučujuću ulogu u procesu kupovine automobila, to vam mogu potvrditi i neke auto kuće u BiH.

A šta je po Vama lično ono što jedan auto čini dobrim i koji bi bio Vaš auto iz snova?

Teško pitanje! Zavisi od situacije. Za mene lično, dobar automobil je onaj koji odgovara onome što mi u tom trenutku treba. Dosta putujem, a zadnje tri godine živim na jugu Njemačke, pa su mi blizu i Francuska, Švicarska, Belgija, ali i Nizozemska i Češka… To znači puno otvorenih cesta, dužih vožnji i često promjenjivih uslova, pa razmišljam o kupovini karavana – zbog komfora, prostora i stabilnosti na putu. Ako sam u gradu, onda mi je važnija preglednost, lakoća manevrisanja i jednostavno parkiranje, a zapravo najčešće koristim biciklo ili gradski prijevoz. Ako idem na teren ili planiram neku zimsku rutu – tražim pouzdanost, pogon na sve točkove i osjećaj sigurnosti. Dakle, ne postoji jedan savršen automobil za sve situacije – postoji onaj koji savršeno odgovara tvojoj potrebi u datom trenutku.

A kad pričamo o snovima – onda je moj auto iz snova već izmišljen: Porsche 997 GT3 RS 4.0. To je automobil koji ne traži kompromis, ni po pitanju dizajna, ni po pitanju performansi. Čista emocija na četiri točka.

Koliko je dug vozački staž i koji su automobili koje ste vozili ostali po nečem upečatljivi?

Imam vozačku dozvolu već 20 godina, iako nisam uvijek bila aktivna vozačica tokom tog perioda. Bilo je faza u životu kada nisam imala svoj automobil, ali vožnja mi je uvijek bila važan dio života i nešto što me ispunjava.

A izdvojila bih dva koji su za mene “pametan luksuz” za svakodnevni život: Toyota Corolla Hybrid i Škoda Octavia (bilo koja generacija). Corollu sam imala baš dugo na testu, što je zaista bila sjajna prilika da upoznam sve njene prednosti. Putovanja od Sarajeva, preko Crne Gore i Albanije, pa nazad, pokazalo se da je ovaj model pouzdan, ekonomičan i udoban, čak i na dugim relacijama i različitim uslovima vožnje. Corolla je sjajan primjer kako moderni hibridi mogu spojiti ekološku osviještenost s praktičnošću i uživanjem u vožnji. Škoda Octavia, bez obzira na generaciju, oduvijek mi je bila omiljena zbog svoje prostranosti, praktičnosti i vrhunskih voznih osobina. Popularnost ovih modela u BiH nije slučajna, prodaju se u velikim brojevima upravo zato što nude odličan balans kvalitete, komfora i pristupačne cijene. Oba ova automobila istinski razumiju šta vozači i vozačice trebaju – pouzdanost, udobnost i osjećaj sigurnosti.

Vozili ste po inostranstvu – koje biste prakse iz vožnje ili saobraćajne kulture vani voljeli vidjeti u Bosni i Hercegovini?

U Njemačkoj i Švicarskoj nema tolerancije prema prekršajima, kazne su velike, a policije na ulicama skoro da i nema. Umjesto toga, sve se prati kamerama, pa vam kazna stigne direktno u poštansko sanduče, zajedno sa slikom prekršaja. Takav sistem automatske kontrole i stroge kazne uveliko smanjuju mogućnost korupcije i zloupotrebe, ali itekako motiviraju vozače i vozačice da budu odgovorniji. Voljela bih da se sličan pristup uvede i kod nas, jer bi to značajno podiglo nivo sigurnosti na cestama.

Dizelski ili Benzinski motor? Električni ili SUS?

Moj izbor su zapravo hibridi ili e-POWER pogon, posebno nakon što sam se prvi put susrela s tom tehnologijom u Rimu, na Nissanovoj prezentaciji. Među testnim vozilima bio je i Nissan X-Trail s tim pogonom. e-POWER je sistem u kojem vozilo pokreće isključivo električni motor, dok benzinski motor služi isključivo kao generator za punjenje baterije. Dakle, imate potpuni osjećaj vožnje električnog automobila – tih, linearan, pouzdan – ali bez brige oko traženja punionice.

I hibridi i e-POWER pogon predstavljaju odličan balans između održivosti, praktičnosti i performansi, i vjerujem da su trenutno među najboljim opcijama za one koji žele biti odgovorniji prema okolišu, a istovremeno ne žele kompromis u svakodnevnoj vožnji.

Mislite li da će električni automobili stvarno u dogledno vrijeme potpuno istisnuti ove čiji motor traži ulje i koji imaju auspuhe?

Mislim da će električni automobili postepeno preuzimati primat, ali potpuno istiskivanje vozila s motorima s unutrašnjim sagorijevanjem – barem globalno – neće se desiti tako brzo. Prvo, prelazak zavisi od infrastrukture, cijena, dostupnosti i navika, koje su vrlo različite od zemlje do zemlje. U gradovima i razvijenijim državama elektrifikacija ide brže, dok u ruralnim ili manje razvijenim regijama vozila na benzin i dizel još dugo neće nestati. Dobar primjer za to je BiH. Dakle, prelaz neće biti crno-bijeli, već postepen, uz mnogo nijansi i jako spor. Tehnički je budućnost električna, ali realno, još dugo ćemo dijeliti puteve s vozilima koja mirišu na benzin.

Planirate li u FBL Drivers ipak dati šansu i nekom muškarcu?

Naravno da ne isključujemo muškarce – samo trenutno uživamo u prostoru koji smo same stvorile. FBL Drivers je nastao iz potrebe da žene dobiju priliku da pričaju o automobilima iz svoje perspektive, bez da im neko preuzima volan iz ruku. Ako se pojavi muškarac koji nas neće prekidati dok vozimo, objašnjavati nam kako da se parkiramo, koji zna slušati, možda ga i pustimo da sjedne na suvozačevo mjesto.

Klasika – neka poruka za kraj.

Često ljudi ne znaju tačnu definiciju feminizma – feminizam nije borba da žene budu bolje od muškaraca, niti želja za jednakosti u smislu da svi budu potpuno isti, već je to borba za ravnopravnost. Žene žele imati jednake šanse, prava i mogućnosti da odlučuju o svom životu, karijeri i prisustvu u svim sferama društva. Ravnopravnost znači poštovanje različitosti i priznanje da svako treba imati priliku da se razvija i uspijeva bez prepreka. Kad budemo svi razumjeli i prihvatili to, gradit ćemo pravednije društvo u kojem svi mogu biti svoji i dati svoj puni doprinos.

(TIP/Izvor: bihamk.ba/Autor: Adis Nadarević)