Ova je slastica simbol Beča, a za nju se vodila duga i žestoka pravna bitka
Volimo pisati o slastičarskim klasicima, a posebno o onima iza kojih stoji zanimljiva povijesna priča i koje oduvijek baš volimo. Jedan takav je i Sacher torta, jedna od najpoznatijih austrijskih slastica, koja je omiljena i na našim prostorima.
Za društvo aristokrata osmislio ju je šegrt
Kako to često biva, i ova je torta nastala slučajno kad je 1832. u Beču princ Klemens von Matternich tražio od svog osobnog kuhara da kreira novu, posebnu slasticu za važne goste. Međutim, kako se glavni kuhar bio razbolio, zadatak je pao na Franza Sachera, 16-godišnjeg šegrta u kuhinji.
Sacher nije imao puno iskustva, posebno s kreiranjem novih torti za aristokraciju, no bio je kreativan i snalažljiv te osmislio čokoladnu tortu s tankim slojem džema od marelice, prelivenu čokoladnom glazurom. Gosti su se oduševili, a torta je vrlo brzo postala poznata pod njegovim imenom – Sacher torta.
Sin šegrta usavršio recept i otvorio kultni hotel Sacher
Sachera je ova kreacija dovela do statusa cijenjenog kuhara, pa je uskoro otvorio i vlastiti delikatesni dućan. No recept je zapravo usavršio njegov sin Eduard radeći u bečkoj slastičarnici Demel, gdje ju je pripremao na sofisticiraniji način. Originalna sacherica imala je samo jedan sloj džema od marelice, dok je Eduard dodao još jedan između slojeva biskvita, a za glazuru je koristio kvalitetniju čokoladu, što je tortu učinilo sjajnijom. Uz to, popularizirao je serviranje torte uz šlag.
Petnaestak godina kasnije, 1876. Eduard je otvorio hotel Sacher, koji je postao vrlo popularan, a torta je bila zaštitni znak hotela. Međutim, kako je i slastičarnica Demel bila popularna po sacherici, Eduard im je prodao pravo na proizvodnju i prodaju torte po originalnom receptu, tako da su i hotel i slastičarnica tvrdili da prave originalnu tortu.
Pravna bitka između obitelji Sacher i slastičarnice kojoj su prodali prava na recept
Nakon Eduardove smrti njegovi bližnji željeli su da jedino njihov hotel ima pravo na originalni recept te su započeli desetljeće dugu pravnu bitku. Slastičarnica je tvrdila da je otkupila originalni recept, pa ima pravo na korištenje, dok je obitelj Sacher govorila da je hotel postao simbol luksuza i da je originalna Sacher torta njihovo obiteljsko nasljeđe.
Sudski spor započeo je 1953., a završio 1963., i to kompromisom – Hotel Sacher dobio je ekskluzivno pravo korištenja naziva “Original Sacher-torte”, dok je slastičarnici Demel dopušteno koristiti naziv “Eduard Sacher-torte”, prema sinu Eduardu Sacheru. Također, postoje razlike u ovim tortama – slastičarnica smije koristiti prvotni recept koji je osmislio Franz Sacher sa samo jednim slojem džema od marelice ispod sloja čokoladne glazure, dok hotel smije koristiti usavršenu recepturu, pa stavlja sloj džema ispod dva sloja biskvita.
Danas torta iz hotela Sacher ima status kulturne ikone i simbol je austrijskog slastičarstva. Sachertorte je zaštićeni brend i ponos Austrije, ali i simbol Beča i cijele bečke kavanske kulture, pa se tako u turističkim vodičima preporučuje naručiti komad sacherice uz kavu u nekoj od elegantnih bečkih kavana.
Sastojci za originalnu verziju
Za biskvit je potrebno:
- tamna čokolada
- mahuna vanilije
- maslac
- šećer u prahu
- jaja
- šećer
- glatko brašno.
Za glazuru:
- džem od marelice
- šećer
- tamna čokolada
- slatko vrhnje za dekoraciju.
Kako se priprema
Pripremu započnite biskvitom – otopite čokoladu pa mikserom tucite maslac i šećer u prahu, dodajte žumanjke pa otopljenu čokoladu. Bjelanjke sa šećerom istucite u čvrst snijeg pa ih dodajte smjesi s maslacem i čokoladom, a onda prosijte brašno pa ga umiješajte u smjesu. Ispecite biskvit, a kad se prohladi, prerežite ga na dva dijela.
Zagrijte džem pa premažite obje polovice, složite ih jednu na drugu pa premažite i sa strane. Na kraju pripremite glazuru od šećera, džema od marelice i tamne čokolade pa prelijte po vrhu kolača. Više detalja o pripremi i točne mjere za originalnu sachericu pročitajte ovdje.
(TIP/Izvor: Index.hr/Foto: Shutterstock)
Nije bitno što se kaže nego tko to kaže! "Žulja" dotičnog što ne kontrolira i Tuzlu, Tuzlu koju je napustio…