Južna gasna interkonekcija imat će ključnu ulogu ne samo u snabdijevnaju BiH gasom, već i u proizvodnji električne energije i povezivanju cijelog energetskog sistema u zemlji.

Suština projekta sve više se pomjera ka nečemu znatno većem od samog gasovoda – stvaranju jedinstvenog gasnog sistema koji će napajati nove elektrane i omogućiti stabilnu proizvodnju struje.

Gasovod kao temelj za novu proizvodnju struje

Planirani kapacitet Južne interkonekcije iznosi oko 1,5 milijardi kubnih metara gasa godišnje, što višestruko nadmašuje trenutnu potrošnju u BiH.

Razlog za to je jasan – gas neće služiti samo za grijanje i industriju, već prije svega za proizvodnju električne energije.

Planirana je izgradnja tri moderne CCGT gasne elektrane u Tuzli, Kaknju i Mostaru, ukupne snage oko 1.200 megavata. Ova postrojenja mogla bi godišnje proizvoditi oko 6 teravat-sati električne energije, što je približno polovina ukupne potrošnje u Bosni i Hercegovini. (Kako tačno funkcioniraju gasne elektrane pročitajte u donjem dijelu teksta).

Drugim riječima, ovaj projekat direktno zadire u samu strukturu elektroenergetskog sistema zemlje. Gasne elektrane su posebno važne jer se brzo uključuju i isključuju, što ih čini ključnim za stabilizaciju sistema u uslovima sve većeg udjela obnovljivih izvora poput vjetra i sunca.

Istovremeno, predstavljaju tranzicijsko rješenje koje omogućava smanjenje emisija u odnosu na termoelektrane na ugalj.

Novi krakovi i povezivanje sistema

Izmjene zakona predviđaju i značajno proširenje trase gasovoda. U Hercegovini se mreža širi kroz uključivanje Gruda i izgradnju novog odvojka prema Čapljini, čime gas praktično dolazi u veći dio ovog regiona.

U Srednjoj Bosni dodaje se novi odvojak prema Donjem Vakufu, čime se dodatno širi dostupnost gasa.

Najveća promjena je ipak uvođenje potpuno novog pravca Kladanj-Tuzla, koji se gradi prvenstveno zbog napajanja buduće gasne elektrane. Međutim, ovaj krak neće biti direktno povezan s ostatkom Južne interkonekcije.

Jedan sistem iz dva gasovoda

Upravo tu dolazi do ključne promjene. Da bi sistem funkcionisao, novi gasovod i postojeća mreža (Zvornik – Sarajevo) morat će biti povezani i funkcionisati kao jedinstven sistem.

To podrazumijeva tehničku prilagodbu postojećeg gasovoda za tzv. reverzibilan rad – odnosno mogućnost da gas teče u oba smjera.

Praktično, to znači da će gas iz pravca Hrvatske i LNG terminala na Krku moći ići prema Tuzli, ali i dalje kroz postojeću mrežu prema drugim dijelovima zemlje. Ova integracija predstavlja možda i najvažniji aspekt cijelog projekta.

Investicija od milijardu i po eura

Vrijednost same Južne interkonekcije procjenjuje se na oko 350 miliona eura, dok bi tri planirane gasne elektrane zahtijevale dodatnih oko milijardu eura ulaganja.

Kada se uključe i novi krakovi poput pravca Kladanj-Tuzla te prateća infrastruktura, ukupni investicioni ciklus dostiže gotovo 1,5 milijardi eura.

Investitor kao presedan

Uz sve tehničke i infrastrukturne izmjene, zakon donosi i jedno neuobičajeno rješenje – direktno definisanje investitora. Prema prijedlogu, kao nosilac investicije navodi se američka kompanija AAFS Infrastructure and Energy.

Ovakav potez predstavlja presedan, jer se investitor unosi direktno u zakon, čime se ubrzava realizacija projekta, ali i otvaraju pitanja o standardnim procedurama izbora.

Istovremeno, zakon detaljno reguliše obaveze institucija prema investitoru, uključujući brzu izdavanje dozvola i prilagodbu postojeće dokumentacije.

Strateški zaokret

Južna interkonekcija više nije samo gasovod. Ona postaje temelj za novu energetsku arhitekturu BiH – sistem koji povezuje gas, struju i industriju u jedinstvenu cjelinu.

Ako se projekat realizuje u planiranom obimu, mogao bi označiti najveći energetski zaokret u zemlji u posljednjih nekoliko decenija.

Kako zapravo funkcionišu plinske elektrane (i zašto su važne)

Šta je plinska elektrana – najjednostavnije rečeno

Plinska elektrana je postrojenje koje proizvodi električnu energiju sagorijevanjem prirodnog gasa. Gas se ne koristi direktno za grijanje, već za pokretanje turbina koje proizvode struju.

Postoje dvije osnovne vrste:

–jednostavne (plinske turbine)

–kombinovane plinsko-parne elektrane (CCGT – Combined Cycle Gas Turbine)

U praksi, Amerikanci gotovo uvijek grade ovu drugu vrstu, jer je znatno efikasnija.

Kako radi savremena (kombinovana) plinska elektrana – korak po korak

Korak 1: Sagorijevanje gasa

Prirodni gas (metan) dolazi gasovodom do elektrane i sagorijeva u plinskoj turbini.
Sagorijevanje stvara vrlo vruće gasove (preko 1.000 °C).

Korak 2: Proizvodnja prve struje

Ti vreli gasovi pokreću plinsku turbinu, koja je spojena s generatorom. Već ovdje se proizvodi električna energija.

Korak 3: Iskorištavanje toplote (ključna prednost)

Umjesto da se vrući gasovi puste u atmosferu (kao kod starijih elektrana), oni:

-zagrijavaju vodu

-proizvode paru

-para pokreće drugu turbinu (parnu)

Tako se iz istog gasa dobija druga runda struje. Zato se zovu “kombinovane” elektrane.

Koliko su efikasne (u odnosu na druge elektrane)

–Plinske (CCGT): 55–62% efikasnosti

–Ugalj (termoelektrane): 33–38%

–Stare plinske turbine: 35–40%

To znači:

-manje goriva za istu količinu struje

-manji troškovi

-znatno manje zagađenje

Emisije i ekologija – zašto se smatraju “prijelaznim rješenjem”

Plinske elektrane emituju do 50% manje CO₂ od uglja, gotovo nemaju SO₂, čađ i teške metale, NOx emisije su znatno niže. Zato ih EU i SAD tretiraju kao: “tranzicionu tehnologiju” između fosilnih goriva i obnovljivih izvora

Drugim riječima: nisu “zelene”, ali su mnogo čistije od uglja.

Zašto su idealne za elektroenergetski sistem

Plinske elektrane imaju jednu ogromnu prednost: mogu se brzo uključiti i isključiti. Startaju za 30–60 minuta i brzo se prilagođavaju potrošnji. Idealne su kao “rezerva” za vjetar, solare i hidroelektrane u sušnim periodima.

Zato se često zovu: “Stabilizatori mreže”

Zašto se stalno spominje snaga od 400 MW

Elektrana od 400 MW, koja se spominje i u kontektu BiH, ima sljedeće karakteristike:

-može napajati 300.000–400.000 domaćinstava

-odgovara veličini većih termoelektrana u BiH

-optimalna je za regionalne centre (Mostar, Tuzla, Kakanj)

Tri takve elektrane = 1.200 MW, što je:

-ogroman dio ukupne potrošnje Federacije BiH

-realna zamjena za dio kapaciteta na ugalj

Ključna stvar koju političari često ne kažu: plin mora imati potrošača

Gasovod nema ekonomsku logiku ako:

-nema velikih industrijskih potrošača

-nema velikih elektrana

Zato se plin i elektrane uvijek planiraju zajedno.

Bez elektrana gasovod je skup i neisplativ. Sa elektranama:

-gas se sigurno troši 30–50 godina

-investitor ima stabilan povrat

Ovo je srž cijele priče.

Zašto su Amerikanci posebno zainteresovani

Američke energetske kompanije grade plinske elektrane širom svijeta. Time povezuju infrastrukturu, energiju i geopolitiku. Plin znači dugoročne ugovore, strateški uticaj i sigurnost investicije

U zemljama poput BiH, gdje nema diverzifikacije izvora, nema LNG terminala a sistem zavisi od jednog pravca –plinske elektrane postaju i energetsko i političko pitanje.

(TIP/Izvor: Biznisinfo.ba)