Obraćamo se javnosti kao ljekari, sestre, instrumentari i ostali uposlenici Klinike za plastičnu i maksilofacijalnu hirurgiju Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla. Iza ove obavijesti stoji više od deset ljekara i većina kolektiva, preko devedeset posto ljudi koji svaki dan ulaze u ovu Kliniku i drže je na nogama. Ne pišemo ovo lako i ne pišemo olako. Pišemo zato što smo iscrpili sve drugo, i zato što više ne možemo mirno gledati kako pacijenti ispaštaju, a kolektiv se gasi, zbog načina na koji se ovom Klinikom rukovodi, navode uposlenici Klinike za plastičnu i maksilofacijalnu hirurgiju Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla.

Njihovo saopćenje za javnost prenosimo u cjelosti:

˝Naša pritužba upućena je protiv rukovodstva Klinike za plastičnu i maksilofacijalnu hirurgiju Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla. Sve što u nastavku iznosimo prijavili smo nadležnim organima i predali smo, sa svom potrebnom dokumentacijom, onima koji su po zakonu dužni to provjeriti. Ovdje, u tekstu namijenjenom javnosti, svjesno ne navodimo nijedno ime, nijedan inicijal, niti pojedinosti koje bi otkrile identitet bilo kog pacijenta ili uposlenika. Štitimo privatnost ljudi koji su nam se povjerili i to nam je obaveza. Ali javnost, kao korisnik zdravstvenih usluga ove Klinike, ima pravo da zna šta se dešava u ustanovi koja liječi sve nas.

Zašto se obraćaju javnosti

Sve ovo što ćemo reći prvo smo iznijeli unutar same ustanove, više puta i sa više strana. Napisali smo to i predali rukovodstvu Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla, Upravnom odboru i generalnom direktoru. Nije se promijenilo ništa. Naprotiv, svaki prigovor je bio kažnjen pogoršanjem, a ne ispravljen. Kada ustanova koja je obaviještena ne reaguje, ostaje samo javnost. Postavljamo pitanje koje, vjerujemo, svako razuman može razumjeti: kako interes pojedinca koji, kako tvrdimo, izbjegava dio osnovnih obaveza, može biti važniji od više od deset ljekara koji ostaju, koji rade i koji nose brigu o pacijentima.

Ono što najviše boli — pacijenti

Najteže od svega tiče se ljudi koji nama dolaze po pomoć. Objasnit ćemo svaku stvar običnim jezikom, da bude jasno i onome ko nije medicinske struke.

Povrede šake su hitno stanje. Kod posjekotine, preloma ili povrede tetiva svaki sat je važan, jer o brzini zahvata ovisi hoće li ruka ikada ponovo normalno funkcionisati. Tvrdimo da pod sadašnjim rukovodstvom Klinike povrede šake ostaju nezbrinute, da odgovorni za pripravnost na poziv ne dolazi, iako se naknade za dežurstvo i pripravnost uredno primaju. Pripravnost znači da ljekar mora biti dostupan i doći kada ga pozovu. U periodu ovog rukovodstva kroz Kliniku je prošlo oko sto devedeset pacijenata sa povredama šake, a prema našim evidencijama nijedan od njih nije operisan od strane odgovornog rukovodioca. Imamo i konkretne datume: jednog dana u aprilu ove godine povredu šake koja je stigla u terminu pripravnosti rukovodstva morala su zbrinuti dva druga ljekara; jednog vikenda istog mjeseca, dok je odgovorni bio pripravni, nijedna povreda šake nije zbrinuta nego su svi pacijenti čekali ponedjeljak; a već u ponedjeljak nakon tog vikenda otišlo se na godišnji odmor.

Tvrdimo da se ne prate ni vlastiti pacijenti nakon operacije. Operater je dužan da prati svog pacijenta dok zacjeljuje, da na vrijeme uoči ako nešto krene loše. Imali smo slučaj pacijentice koju je rukovodilac primio i operisao, kod koje je nastala komplikacija, gnojna upala rane, a koju su pratili i liječili drugi ljekari. Takve komplikacije se kasno uoče upravo onda kada izostane nadzor, a to za pacijenta znači duže ležanje, novi zahvat i nepotrebnu patnju.

Bilo je i četrnaest pacijenata koji su došli na zakazanu operaciju, spremili se, došli natašte, doveli pratnju, uzeli slobodno s posla, i bili vraćeni kući bez zahvata, jer operater nije sišao u salu. Bilo je i pune dvije sedmice u kojima se u dnevnoj hirurgiji uopšte nije operisalo, iz istog razloga.

Opasnost koja prijeti i pacijentima drugih klinika

Posebno nas brine nešto što prevazilazi granice naše Klinike. Inficirani, takozvani septični pacijenti, po pravilima struke moraju biti strogo odvojeni od čistih operacija, jer prenose bakterije. Naša Klinika nema vlastiti odvojeni septični prostor, nego dijeli operativni blok sa neurohirurgijom i kardiohirurgijom. Tvrdimo da rukovodstvo Klinike u taj zajednički prostor uvodi septične pacijente. Time se ugrožavaju ne samo naši pacijenti, nego i pacijenti neurohirurgije i kardiohirurgije, kod kojih i najmanja infekcija može biti smrtonosna. Te dvije klinike su pisanim putem upozorile na ovo. Tvrdimo da su upozorenja ostala bez učinka i da se praksa nastavila.

Kako se namjerno miješaju odgovornost i posao

Postoji jedna stvar koju javnost teško vidi, ali koja je za nas ljekare ključna. Po pravilu, za operaciju odgovara onaj ko ju je izveo. Tvrdimo da rukovodstvo Klinike raspoređuje posao tako da ljekar koji je pacijenta zakazao i preuzeo odgovornost nije onaj koji operiše, nego operaciju izvodi neko drugi po naređenju. Ako poslije nastane komplikacija, odgovara onaj ko je potpisan, a ne onaj ko je zaista bio za stolom. Time se kolege izlažu odgovornosti za nešto na šta nisu mogle uticati.

S druge strane, kada ljekar koji je trebao operisati nije tu, tvrdimo da rukovodstvo naređuje drugom specijalisti da napusti svoju ambulantu i preuzme tu operaciju. Posljedica je dvostruka šteta: pacijenti u ambulanti ostaju bez ljekara, a operacija se radi naprasno, od nekoga ko se za tog pacijenta tog jutra nije ni spremao. Tvrdimo i da se specijalistička ambulanta rukovodstva često i ne obavlja, nego se naredi kolegi ili čak specijalizantu da to uradi umjesto njega, tako da se jednom čovjeku u isto vrijeme natovari posao koji fizički ne može obaviti.

Dokumentacija, troškovi i dvostruka pravila

Tvrdimo da se na Klinici naređuje naknadno mijenjanje već predatih medicinskih nalaza, što znači da dokumentacija prestaje da odražava ono što se stvarno desilo. Tvrdimo i da se za sasvim male zahvate, koji se rade u lokalnoj anesteziji, sada otvara puna bolnička dokumentacija kao za velike operacije, čime se za svaki takav slučaj obračunava bolnički dan i nepotrebno troše sredstva zdravstvenog osiguranja, dakle novac svih nas, bez ikakve medicinske potrebe.

Tvrdimo i da postoje dvostruka pravila. U jednom konkretnom slučaju kolega je primio pacijenta po pogrešnom protokolu i protiv njega je odmah pokrenut disciplinski postupak. Istog dana je, tvrdimo, rukovodilac lično primio dvoje pacijenata po istom tom protokolu, a protiv sebe nije pokrenuo ništa. Postoji i protokol koji se, tvrdimo, koristi samo za rukovodstvo i njemu bliske osobe, dok se kolegama taj protokol zabranjuje uz prijetnju kaznom.

Kako se postupa prema uposlenicima

Naše sestre rade smjene od dvanaest sati. Tvrdimo da se od onih koje su bile na noćnoj smjeni traži da ostanu još sat vremena na jutarnjoj viziti, čime im smjena u stvarnosti traje trinaest sati. Taj sat se nigdje ne upiše, ne vodi se kao prekovremeni rad i ne plati se. Instrumentarima, ljudima bez kojih nema operacije, ne daje se slobodan dan koji im pripada nakon subotnjeg dežurstva, pa Klinika ostaje bez dežurnog instrumentara većinu dana u sedmici.

Ono što je najteže reći javno jeste odnos prema ljudima. Tvrdimo da se prigovor na rad kažnjava gorim rasporedom; da se onome ko zatraži zasluženi odmor poručuje neka ide na bolovanje; da se ljude zove i uznemirava porukama dok su na bolovanju, pa čak i kod kuće u slobodno vrijeme. Posljedice toga vidimo na vlastitom zdravlju. Od četrdesetak ljudi na Klinici, tokom mandata ovog rukovodstva gotovo četrdeset posto kolektiva dobilo je nove ili pogoršane zdravstvene probleme: operacije štitne žlijezde (tri uposlenika), novootkriveni visoki pritisak (četiri uposlenika), generalizirani anksiozni poremećaji (šest uposlenika). To nije slučajnost. To je, po našem dubokom uvjerenju, cijena stalnog pritiska na poslu.

Sabotaža budućnosti — specijalizanti

Mladi ljekari, naši specijalizanti, uče tako što ulaze u operacionu salu, što je i obaveza propisana Pravilnikom o specijalizacijama i subspecijalizacijama zdravstvenih radnika i zdravstvenih saradnika. Tvrdimo da su naši specijalizanti više od dva mjeseca isključeni iz sala, dok se umjesto njih u operacije uvode specijalizanti sa strane čija struka nije plastična hirurgija. Time se cijela jedna generacija ostavlja bez iskustva koje joj pripada. Za otprilike dvije godine sadašnje rukovodstvo odlazi u penziju, a iza sebe, ako se ovo nastavi, ostavlja Kliniku bez osposobljenog nasljednika. Klinika ne smije čekati nečiju penziju da bi počela živjeti.

Rukovodstvo koje je tu samo na papiru

Rukovođenje nije samo potpisivanje rasporeda. Rukovođenje je biti prisutan kada je teško, braniti svoju kliniku pred drugima, sjediti na konzilijima i donositi odluke. Tvrdimo da rukovodstvo Klinike upravo to izbjegava: ne pojavljuje se na konzilijima nego šalje ljude koji ne mogu odlučivati, povlači se kada treba zastupati Kliniku pred drugim klinikama, a istovremeno je vrlo prisutno kada treba kazniti vlastite kolege. Inicira aktivnosti da bi se vidjelo, a onda nestane tačno kada treba preuzeti odgovornost. Najslabija karika u timu, a jedina koja sprečava tim da pokaže ono za što je sposoban.

Najteži navodi

Među onim što smo prijavili nadležnima ima i nešto što izlazi izvan radnog mjesta. Tvrdimo da je rukovodstvo Klinike protiv kolega koristilo i lažne prijave državnim organima, kako bi ih zastrašilo i prikazalo krivima tamo gdje krivice nema. O tome postoje službene evidencije koje smo dostavili nadležnima. Ovo više nije samo pitanje radnih odnosa ili etike, ovo zadire u krivično pravo, i prepuštamo nadležnima da to ocijene.

Nadležnima smo prepustili na provjeru i pitanja o tome kako se javno predstavljaju pojedine stručne i akademske kvalifikacije, kao i pitanje istovremenog obavljanja više rukovodećih funkcija od kojih svaka traži puno radno vrijeme. Mi o tome ne donosimo zaključke, mi tražimo da to provjere oni koji su za to nadležni.

Ovo nije od jučer

Da se ne pomisli da je riječ o trenutnom sukobu: isto ovakvo ponašanje na ovoj Klinici dokumentovali su kolege specijalisti još prije deset godina, u pisanoj izjavi koja postoji i koja je tada predata. Isti obrazac, ista izbjegavanja, isti odnos prema pacijentima i kolegama. To znači da je ustanova bila upoznata davno, i da, ako i sada ostane bez reakcije, odgovornost ne snosi samo rukovodstvo Klinike, nego i institucija koja je znala i ćutala.

Kome su se obratili

Sa potpunom dokumentacijom obratili smo se rukovodstvu Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla, federalnoj i kantonalnoj inspekciji rada, federalnoj i kantonalnoj zdravstvenoj inspekciji, kantonalnoj prosvjetnoj inspekciji, Ministarstvu zdravstva Tuzlanskog kantona, Ministarstvu obrazovanja i nauke Tuzlanskog kantona, Federalnoj poreznoj upravi, Ljekarskoj komori Tuzlanskog kantona i etičkom tijelu naše ustanove. Pred tim organima postupci su u toku. Sve što ovdje iznosimo dokazivo je dokumentacijom koja je u njihovim rukama.

Šta traže

Ne tražimo savršenstvo i ne tražimo nemoguće. Tražimo ono što svako rukovodstvo duguje svom timu i svojim pacijentima: prisutnost, pravednost i odgovornost. Tražimo da se nepravilnosti utvrde i otklone, da se zaštite pacijenti, i da Klinika dobije rukovođenje koje će joj vratiti sigurnost rada, dostojanstvo ljudi i mogućnost da obrazuje mlade. Spremni smo da pred svakim nadležnim organom iznesemo dokaze i da svjedočimo. Ne radimo ovo protiv nekoga iz mržnje. Radimo ovo za pacijente, za svoje kolege i za Kliniku u koju smo ugradili svoje živote˝.

___________________________________________

Napomena: Ova obavijest namjerno ne sadrži imena ni inicijale, niti pojedinosti koje bi otkrile identitet pacijenata i uposlenika, u skladu sa propisima o zaštiti ličnih podataka. Pritužba je upućena protiv rukovodstva Klinike za plastičnu i maksilofacijalnu hirurgiju Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla. Konkretni podaci i dokumentacija predati su isključivo nadležnim organima. Svi navodi predstavljaju tvrdnje kolektiva koje su predmet postupaka koji su u toku i, do okončanja tih postupaka, treba ih tretirati kao navode, uz poštivanje pretpostavke nevinosti.

(TIP/Foto. Ilustracija)