Nije tajna da brojni izabrani i imenovani funkcioneri na svim nivoima vlasti u našoj zemlji obilato koriste svaku priliku kako bi stekli što veću imovinsku korist. Iako zakoni postoje, brojni se nalaze u očiglednom sukobu interesa. Obavljanje više funkcija istovremeno, članstvo u upravljačkim strukturama javnih preduzeća, vlasništvo nad firmama koje posluju sa institucijama, registrovanje firmi koje posluju sa institucijama na članove porodica, dalje rođake, nisu nikakvo iznenađenje.

Sankcije na čekanju

Prošlog mjeseca je Detektor objavio da je savjetnica i šefica kabineta Marinka Čavare Marija Ćosić ujedno i vijećnica u Općinskom vijeću Busovače. Dvije funkcije i dvije plate. Novi Zakon o sprečavanju sukoba interesa u institucijama na nivou BiH je na snazi, ali Komisija za utvrđivanje sukoba interesa još u potpunosti ne provodi dužnosti koje ima. Tvrde da nemaju pečat ni prostor za rad, a nedostaju i podzakonski akti kako bi se sankcije mogle izricati.

– Zakon o sprečavanju sukoba interesa, koji jeste osnovni zakon koji reguliše ovu oblast, izmijenjen je na državnom nivou. Mi smo dobili novi sastav Komisije koja već godinu ili godinu i više nije počela da radi u punom kapacitetu, već se još bavi svojim internim problemima. Još nije izradila ni sve interne niti podzakonske akte, bavi se procesnim pretpostavkama za rad. Doduše, daju određena mišljenja, ali se ne bave sukobom interesa u smislu da sankcionišu, da utvrđuju da li negdje on zaista postoji ili ne, tako da od njih još nema neke veće koristi, kaže Damjan Ožegović iz TIBiH.

Objašnjava i da je sukob interesa zakonski regulisan i na entitetskim nivoima.

– U Federaciji BiH zakon postoji, međutim, ne provodi se već više od decenije zato što nema nadležnog organa koji bi ga provodio. Tako je na nivou FBiH svaki sukob interesa, na neki način, dopušten i legalizovan, jer nije podložan sankciji, kaže Ožegović.

Napominje da nadležnog organa nema zbog političkih opstrukcija, jer je predviđeno da u Komisiji za sprečavanje sukoba interesa budu imenovani parlamentarci. Političari, očekivano, to blokiraju, jer se oni upravo i najčešće nalaze u pozicijama koje bi mogle dovesti do sukoba interesa. Smatra da bi najbolje rješenje bilo uspostaviti nezavisnu stručku komisiju koja bi mogla raditi bez ikakvih opstrukcija. U Republici Srpskoj, naglašava Ožegović, postoji zakon koji čak i nije toliko loš iako je zastario. Međutim, Komisija za utvrđivanje sukoba interesa kojoj je mandat nedavno prestao radila je sve kako bi opravdala i više nego očigledne sukobe interesa. Ožegović ističe da je Komisija nudila objašnjenja kojih bi se rijetko ko uopće mogao dosjetiti.

– Najpoznatije je ono da vršioci dužnosti direktora nisu direktori u punom kapacitetu. A u RS-u su gotovo svi direktori, pogotovo javnih preduzeća, zapravo v. d, odnosno vršioci dužnosti. Prema tumačenju Komisije za utvrđivanje sukoba interesa, nikada niko i nije u poziciji sukoba interesa, iako očigledno jeste. Jedan čovjek obavlja funkciju, vrši dužnost, podnosi izvještaje sam sebi na nekoj drugoj funkciji na kojoj se nalazi, nadalje sam usvaja ili glasa za te izvještaje, a prema Komisiji, on nije u sukobu interesa. Tako da, za razliku od državnog nivoa, entitetski su dosta drugačiji, ali se ni tu, nažalost, ne utvrđuje sukob interesa onako kako je to zakonodavac i predvidio. Stoga je sve u državi što se tiče sukoba interesa zrelo za potpunu promjenu, smatra Ožegović.

Kada je riječ o ulogama Centralne izborne komisije BiH u slučajevima potencijalnog sukoba interesa, naš sagovornik naglašava da CIKBiH nema direktna ovlaštenja.

– Izborni zakon koji daje ovlaštenje CIK-u propisuje samo neke osnovne odredbe koje se tiču izabranih funkcija. Zabranjeno je svim licima da obavljaju više od jedne posredne i jedne neposredne izabrane funkcije. Tako da su ovlaštenja CIK-a veoma mala u tom slučaju. Ranije je CIKBiH bio i jedini nadležan za utvrđivanje sukoba interesa, međutim, to je kasnije zakonima o sprečavanju sukoba interesa preneseno na druge organe. Ali, tim zakonima svako fizičko i pravno lice je ovlašteno da podnese inicijativu nadležnim komisijama koje bi mogle da razmatraju da li postoji situacija koja je zabranjena zakonom, objašnjava Ožegović.

Naglašava da treba imati u vidu da CIKBiH možda ima i najbolja saznanja, jer direktno radi sa izabranim licima, odnosno daje mandate. Možda ne može imati sve informacije o nekim drugim angažmanima pojedinca koji bi mogli dovesti do sukoba interesa, naglašava Ožegović, ali ukoliko ima takva saznanja, posebno iz imovinskih kartona, trebao bi podnijeti inicijative nadležnim komisijama kako bi one mogle dalje postupati.

Iz Bijeljine poruke da je činjenica kako postoje zakoni koji imaju i svoje slabosti na svim nivoima, kao i komisije koje bi trebale da reaguju pravovremeno. Međutim, u praksi se, zapravo, ne poštuje zakon.

– Komisije koje su nadležne za pitanje sukoba interesa, poput državne, biraju ljudi koji su poslanici, koji su u politici, u političkim strankama i teško je očekivati da će, kako kaže narod, vrana vrani oči da kopa, ističe Branko Todorović.

Naglašava da je primjera funkcionera koji su u sukobu interesa jako mnogo i da nije ni dovoljno izdvojiti samo neke.

– Javna je tajna da svi ministri, svi načelnici opština, svi direktori velikih javnih preduzeća, imaju svoje firme koje se formalno vode na nekog drugog. Sve firme koje ostvaruju ogromne profite su rodbinski, familijarno, direktno povezane sa nosiocima najviših vlasti u Republici Srpskoj. Doslovno, to je praksa kod 99 posto nosilaca javnih funkcija u Bosni i Hercegovini. Svi su uvezani u kriminalne strukture, prevare, zloupotrebu položaja. Država, nažalost, tako funkcioniše. A funkcionisat će tako sve dok građani budu šutjeli i dok nam pravosudne institucije, policija i tužilaštva budu saučesnici u kriminalu, kaže Todorović.

Materijalna korist

Podvlači da smo svjedočili brojnim slučajevima i u RS-u i u FBiH, gdje najviši zvaničnici, zloupotrebljavajući svoje političke pozicije, političku moć, prave poslove firmama kao što je bio Prointer ili brojne druge, te da takve firme dobijaju poslove vrijedne stotine miliona KM. Ništa bolja situacija nije, naglašava naš sagovornik, ni kada je riječ o elektroprivredama, termoelektranama, rudnicima i firmama koje sa njima sarađuju. Todorović upozorava i da zvaničnici svojim firmama prave posao ili firme prevedu na neke srodnike – bliže ili dalje – kako im odgovara, a vjerovatno kako ih posavjetuju advokati.

– Vrlo često netransparentno, nelegalno, kršenjem zakona ili se čak vode osmišljene političke igre, gdje upravo zvaničnici zloupotrebom vlasti, kršenjem zakona, stiču ogromna i enormna sredstva i bavljenjem politikom, zapravo, sebi obezbjeđuju zastrašujuće veliku materijalnu korist u odnosu na sve druge građane, ističe Todorović.

A ako građani, poručuje, žele da žive u bijedi – a već žive – onda neka nastave šutjeti.

(TIP/Izvor: Oslobođenje/Autorica: Matea Jerković/Foto: Ilustracija)