Dodikova naredba srpskim predstavnicima da napuste državne institucije izazvala je zabrinutost, ali čini se i slab odziv Srba, koji je ne žele poštovati.

„Srbi koji ostanu raditi pri institucijama Bosne i Hercegovine bit će proglašeni za trajne izdajnike. Objesit ćemo njihova imena na pločama gdje god budemo mogli, u medijima i svugdje. Nećemo tolerisati izdaju”, rekao je Milorad Dodik, prvostepeno osuđeni predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta Repubika Srpska (RS) na Dan nezavisnosti BiH. Zaprijetio je tada i zatvorom onima koji se ogluše na njegovu „naredbu“ i ostanu raditi za državu koju, prema svemu što radi, nastoji uništiti.

Dodik im je obećao radna mjesta u RS-u, plate kakve su imali i do sada…, samo da slijede njegov secesionistički antibosanski juriš koji je intenziviran nakon što mu je pred Sudom BiH izrečena prvostepena kazna od jedne godine zatvora i šest godina zabrane obavljanja dužnosti entitetskog predsjednika zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika Christiana Schmidta.

Nekoliko dana poslije, Dodik je svoju prijetnju ugradio i u novi zakon bh. entiteta Republika Srpska.

“Svako službeno ili odgovorno lice u institucijama RS-a ili jedinici lokalne samouprave ili bilo kojem organu te jedinice, kao i službeno ili odgovorno lice iz institucija Republike Srpske koje obavlja dužnost u institucijama BiH, a koje ne primijeni, ne sprovede, ne izvrši ili na drugi način ne poštuje odluku institucija ili organa Republike Srpske ili koje spriječi, odnosno na drugi način omete primjenu, sprovođenje ili izvršenje takve odluke, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina zatvora“, piše u spornoj dopuni Krivičnog zakonika Republike Srpske.

Lične potrebe ispred Dodikovih želja

Sve je ovo izazvalo mnogo zbunjenosti i zabrinutosti u oba entiteta i pitanje: „šta sad“? I ne samo to, već čitav niz drugih pitanja koja je teško i nabrojati, jer se radi o situaciji koju je malo koja država doživjela.

U prvim reakcijama, koje je objavio portal Srpska.info, građani RS-a koje rade u bh. instutucijama su se pobunili, navodeći benefite posla, vraćanje kredita, potrebe svoje djece… i stavljajući Dodikove želje u drugi plan. Na Dodika su se obrušili i opozicioni političari iz RS-a.

“Hiljade građana Istočnog Sarajeva ide ponovo na posao u Sarajevo, jer je to njihova egzistencija i opstanak njihove porodice. Vi imate moć, novac, ljude, mogućnosti. Ovi ljudi to nemaju“, naveo je Marinko Božović, načelnik Istočne Ilidže.

Koliko je ljudi pogođeno Dodikovom naredbom nije moguće tačno saznati jer svježih brojki o trenutnom stanju nema. Svakako, radi se o hiljadama.

Prema Istraživanju Parlamentarne skupštine BiH „Nacionalna zastupljenost rukovodilaca, državnih službenika i zaposlenika u institucijama Bosne i Hercegovine“ iz 2023. godine, 69 organa uprave, upravnih organizacija, samostalnih upravnih organizacija i drugih institucija u BiH prijavilo je 3.914 uposlenika srpske nacionalnosti, ili 34,59 posto, više od kvote predviđene posljednjim popisom stanovništva u BiH 2013. godine (Srba je bilo 30,8 posto), dok raniji podaci Ombudsmana za ljudska prava BiH iz 2020. godine, pokazuju da je od gotovo 16.000 zaposlenih u državnim institucijama bilo oko 36 posto Srba, ponovo više od kvote.

Predsjednik RS-a nedavno je spomenuo otvaranje 8.000 radnih mjesta u RS-u za „prebjege“.

Koliko će ih se odazvati, pokazat će vrijeme, ali prvi dani ne pokazuju oduševljenje u RS-u Dodikovim zakonom.

‘Ne pada mi na pamet’

Neki od uposlenika državnih institucija koji su za Al Jazeeru željeli neslužbeno i anonimno govoriti o tome, tvrde da srpski predstavnici normalno dolaze na posao, ali da izbjegavaju uopšte govoriti o toj temi. Drugi, pak, tvrde da sve komentiraju uz smijeh, čak i ne mareći za Dodikov zakon. Neki, navodno, govore i o promjeni adresa prebivališta. Svakako da ima i onih koji misle drugačije, no na poslu su.

Dakle, ovih dana, tvrde naši izvori, nije se mnogo promijenilo.

Sagovornica Al Jazeere iz jedne bh. institucije, koja na posao dolazi iz RS-a, a koja je željela ostati anonimna (ime i funkcija poznati redakciji), kaže da joj „ne pada na pamet“ napuštati posao.

„Ne pada mi na pamet. Nijedne sekunde nisam pomislila na to. Uvijek sam protiv toga da neko drugi odlučuje šta ću ja raditi“, rekla nam je.

„Na teritoriji Federacije BiH (Dodik) mi ne može ništa. Možda može u RS-u, ali nije me strah. Ne može on odlučivati o mom životu“, dodala je uz opasku da „niko“ od srpskih uposlenika koji rade s njom „ne razmišlja o napuštanju zajedničkih institucija BiH“.

„Sva me ta priča samo iritira“, rekla je.

Druga sagovornica, čije je radno mjesto također poznato redakciji, izrazila je sličan stav, govoreći da se ostankom na radu u Sarajevu „ne osjeća kao izdajnik“.

„Smatram da rad u institucijama BiH ne znači odricanje od vlastitog identiteta, već da je to doprinos stabilnosti, funkcionisanju i boljem životu svih građana, uključujući i Srbe“, rekla je.

„I moram priznati da me Dodikove izjave zbunjuju i zabrinjavaju. Pozivi na napuštanje institucija unose strah i nesigurnost među ljudima koji samo žele mirno raditi i živjeti. Odluka da ostanem nije politička, niti protiv bilo koga, već je lična i profesionalna, jer se vodim uvjerenjem da institucija u kojoj radim postoji radi svih građana“, navela je.

Šta kaže državni zakon

Poznato je šta znači ukaz koji je potpisao Dodik, ali šta kažu državni zakoni? Za one koji odluče dati otkaze, nema dileme, ali šta je sa radnicima koji počnu izbjegavati dolazak na posao, a da prije toga ne daju otkaze?

Iako Zakon o državnoj službi u institucijama BiH sadrži članove koji se odnose na neopravdane izostanke s posla i disciplinske mjere kakve bi se nametnule u slučaju da takvim budu i okarakterizirane, sa pravne strane nije lako dati procjene kakve bi posljedice mogao polučiti bojkot uposlenih iz Republike Srpske u državnim institucijama. Tačnije, odbijanje dolaska na posao. Jer, prema Dodikovom zakonu, ono što je obaveza u BiH, zabranjeno je u entitetu RS – i obrnuto. U oba slučaja, negdje se kažnjava, samo je pitanje gdje.

Kasim Trnka, ekspert za ustavno pravo i jedan od članova bh. delegacije koja je u Daytonu učestvovala u stvaranju mirovnog sporazuma, objasnio je to ovu situaciju na najjednostavniji način – „anarhija“.

„Ovo o čemu govori Dodik, kao i prijetnja zatvorom uposlenicima u državnim institucijama ako ne odu s posla, nešto je što je nepoznato u bilo kakvom pravnom poretku. To je anarhija u kojoj pojedinci samovoljno provode svoje političke inicijative“, kazao je Al Jazeeri.

Zakon o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine u članu 54 Poglavlja VIII, koji se odnosi na disciplinsku odgovornost, pod prekršajima, između ostalog, navodi „neopravdan izostanak sa posla“ i „bavljenje djelatnostima ili radom koji je u suprotnosti sa interesima državne službe“, pod šta bi slučaj povlačenja Srba iz RS iz državnih institucija i njihovo moguće zaposlenje u RS-u teoretski mogli potpadati.

U članu 55 se navodi da „državni službenici i zaposlenici institucija imaju pravo da, protiv državnog službenika za kojeg postoji pretpostavka da je prekršio član 54, uz diskreciju, podnesu zahtjev za disciplinski postupak instituciji“.

Disciplinske mjere regulirane su članom 56: “U slučaju da državni službenik učini povredu službene dužnosti iz člana 54. ovog zakona, izriču se sljedeće disciplinske mjere: pismena opomena, pismeni ukor, smanjenje plate do deset posto u trajanju od jednog do tri mjeseca, degradiranje na nižu kategoriju u okviru istog radnog mjesta, suspenzija prava učešća na konkursima u državnoj službi u institucijama BiH u periodu od najviše dvije godine, smanjenje plate od 15 do 30 posto u trajanju od tri do šest mjeseci, degradiranje na neposredno niže radno mjesto i, na kraju – prestanak radnog odnosa u državnoj službi“.

‘Primali bi plate do otkaza’

„Naravno, to pitanje uređeno je državnim propisima. U slučaju prisilnog povratka uposlenika bh. institucija u RS, radilo bi se o nasilju nad njima. I svakako, ako bi napustili svoja radna mjesta, postoje pravne konsekvence, počev od disciplinskog postupka, pa do otkaza“, kaže Trnka.

Na pitanje da li bi za vrijeme svog odsustva s posla ili tokom eventualnog disciplinskog postupka Dodiku lojalni Srbi u bh. institucijama primali plate, ili bi im one bile obustavljene, odgovorio je potvrdno.

„Dok se ne raskine radni odnos, primali bi plate, ali pretpostavljam da bi se, ako dođe do ovakvih slučajeva, mjere prema njima mogle izreći relativno brzo, ali onda slijedi drugi problem. Upražnjena mjesta treba popuniti, a naše ustavno uređenje nalaže da novo popunjavanje bude srazmjerno“, govori Trnka.

To znači da bi na upražnjene pozicije trebali ponovo doći Srbi iz RS-a, dakle, ponovo oni kojima Dodik prijeti zatvorom. I tu je problem, govori akademik Esad Duraković, jer državne institucije bez Srba „ne bi mogle funkcionirati“.

No, uvjerenja je da mnogi Srbi iz RS-a neće poslušati Dodika iz mnogo razloga.

„Ima ih jako mnogo u Sarajevu, veći dio Lukavice tamo zarađuje za život. Ljudi iz Trebinja dolaze raditi u Mostar. I Dodik sada želi tim ljudima zagorčati živote. Po mojoj procjeni, jako je mnogo ljudi u RS-u, racionalnih, pragmatičnih i realnih, kojima ovo ne odgovara i koji se ne bi pobunili čak niti protiv neke radikalne intervencije prema Dodiku. Oni ne bi išli u rat ili pravili incidente zbog njega“, govori Duraković.

‘Uhapsiti Dodika’, jer država ‘ne može funkcionirati’

Ako ipak griješi, dodaje, onda rad državnih institucija neće biti moguć, zbog čega kompletna situacija izmiče kontroli i zahtijeva „radikalne mjere“.

„Nisam pravnik, ali iz moje perspektive, institucije ne mogu funkcionirati bez njih, jer su narušeni Ustav BiH, načelo konstitutivnosti naroda, rad državnih institucija“, kaže Duraković, koji dodaje da bi rad državnih institucija bio moguć jedino ako bi se ti ljudi zamijenili drugim, iste nacionalnosti i iz istog entiteta, no u to ne vjeruje.

„Nisam siguran da je moguće da, ako srpski uposlenici zaista odu, neko dođe na njihovo mjesto, jer njih biraju i šalju organi RS-a. Dakle, urušen je sistem i to je cilj secesionista – da se sruše državne institucije. Čovjek koji donio zakone u kojima se kaže da zakoni države ne vrijede na dijelu bh. teritorije, zapravo, razbija državu“, kaže.

„Sve je ovo otišlo predaleko. Stanje je takvo da je potrebna radikalna, hirurška intervencija, a to je hapšenje Milorada Dodika, jer me, uz sve, naročito brine činjenica da je međunarodna zajednica, baš kao i početkom ‘90-ih, prilično neaktivna“, zaključuje Duraković.

(TIP/Izvor: Al Jazeera/Autor: Muamer Tanović/Foto: Ilustracija)