Mladi bračni par Iva (26) i Matej (29) Ivkošić iz Podstrane kraj Splita svoj medeni mjesec slavili su devet mjeseci te su obišli pola svijeta. Ovi zaljubljenici u putovanja htjeli su uspomenu za cijeli život.

“Jer kad malo bolje razmisliš, život i jest to – uspomene. Sam život će jednog dana biti jedna uspomena. I na svakome od nas je da se pobrinemo koliko će velika i bogata biti. A dobro mjerilo za to je broj osmijeha, ali onih iskrenih, koji ti toplinom preplave srce kada se najmanje nadaš. E, ti se broje. A mi smo ih se u ovih 9 mjeseci bome nabrojali”, rekla je Iva.

Iva je magistrica molekularne biologije i biohemije, a Matej je prvostupnik fizioterapije. Iva je rodom iz malog mjesta nadomak Osijeka (Mece), a Matej je rođen i odrastao u Splitu. Njihova priča je započela kada se Iva doselila u Split kako bi započela studij na PMF-u u Splitu. Upoznali su se nedugo nakon njezinog dolaska i odmah “kliknuli”.

Odmah su kliknuli

“Od prvog izlaska smo svaki dan provodili zajedno, a koliko smo nerazdvojni od samog početka govori činjenica da smo se već nakon pola godine zajedno i uselili”, govore za Index.hr.

“Isto ljeto smo se upustili i u prve zajedničke avanture, a sve te godine istraživanja Europe, života u stranoj zemlji i nesvakidašnjih situacija su nas dovele do cilja pred kojeg smo stali u kolovozu 2023. u kamenoj crkvici koja viseći s litice pruža pogled na čiovski arhipelag”, govori Iva. Zaljubljenici u putovanja na ideju o dugom medenom mjesecu su došli dok su savladavali Camino de Santiago.

“Dok smo složno koračali putevima Camina de Santiaga, rodila se i ideja o dugom medenom mjesecu. Zamisli pješačiti od Klisa do Sinja svaki dan mjesec dana – e to je otprilike Camino de Santiago, hodočašće u Španjolskoj koje se kroz 900 kilometara brda i dolina proteže do katedrale sv. Jakova u Santiagu de Composteli”, govori Iva. Sredinom septembra 2023. krenuli su na putovanje.

Kada je Iva sredila dokumente s novim prezimenom, sjeli su na avion za New Delhi i započeli svoj medeni mjesec. Nakon 50 dana provedenih u Indiji, otišli su za Vijetnam, a potom i u Kambodžu. Posjetili su i Tajland, Maleziju, Filipine, Singapur, Indoneziju, Južnu Koreju i nakratko Kinu. Najduže se u bili na Novom Zelandu, gdje su kupili mini kombi preuređen u kamper, koji je im je bio dom 3 mjeseca.

“Morski koralji Tajlanda, aktivni vulkani Indonezije, spaljivanje mrtvaca na obalama svete indijske rijeke, mistični stari hramovi Kambodže, rižine terase Vijetnama, trgovine plišanim igračkama prepune odraslih Korejaca te uvijek nasmijana lica siromašnih Filipinaca, samo su neke od uspomena koje će zauvijek ostati urezane u naše moždane stanice”, priča Iva.

“Nikad neću zaboraviti kada smo izašli na jednu od prostranih plaža Novog Zelanda i ugledali grbavog kita kako se s dupinima, koji su skakali oko njega, udaljava od obale”, govori. Istaknula je jednu od dražih uspomena s putovanja.

“Našli smo se u gradu-prijestolnici Dalaj lame u Indiji u vrijeme kada je buda držao učenja otvorena za javnost. U autiću vrlo nalik indijskoj rikši stigao je nasmijani starac pa svojim naukom obogatio živote svih prisutnih koji su prekriženih nogu, kao za meditaciju, sjedili na šarenim madracima rasprostrtim na podu isprekidanom visokim stupovima hrama”.

“Tokom njegovog predavanja, dijelili smo obrok s tibetanskim redovnicima, a iskustvo i znanje koje smo imali čast primiti je definitivno ostavilo dubok trag na našim srcima”, dodaje.

Putovanja u vlastitom aranžmanu

No nije im svako iskustvo donijelo navalu dopamina. “Lude vožnje indijskim autobusima, usponi na teško pristupačne planinske vrhove te potres u Indoneziji su nerijetko dovodili do toga da adrenalin preuzme glavnu riječ u našim krvnim žilama”, priča Iva.

Iva i Matej svoja putovanja uvijek odrađuju u vlastitom aranžmanu. Uvijek daju prednost prirodi nad gradovima, uličnoj hrani nad restoranskoj te hostelima nad hotelskim smještajem.

“Ako je putovanje kratkoga vijeka, svatko od nas ima po jedan ruksak koji odgovara dimenzijama ručne avionske prtljage. Budući da nismo nešto vični modnim kombinacijama, par majici i hlačica nam je sasvim dovoljno za otprilike tri sedmice. U slučaju da nas put vodi u snježne krajeve, a do tamo letimo avionom, nastojimo što više odjeće staviti na sebe prije leta. Moja “beba” (fotoaparat) je, kao i na svakom putovanju, imala povlašteno mjesto u mome krilu”, kaže Iva.

“Trošili smo 1500 – 2000 eura mjesečno”

Budžet za putovanje im ovisi o destinaciji te vremenu koje su slobodni potrošiti. “Pretjerani komfor nam nije potreban dok smo mladi pa, upuštajući se u duge vožnje noćnim autobusima ili vlakovima, nerijetko uštedimo na smještaju za tu noć. Koristimo i drugim “trikovima“, kao kada smo u Novom Zelandu dvije sedmice proveli volontirajući kod jedne starije dame”, pričaju.

“Tokom ovog dugog putovanja smo trošili 1.5-2 hiljade eura mjesečno na nas dvoje, uključujući avionske karte, smještaj, hranu, prijevoz, vize, izlete i sve na što smo potrošili barem jedan euro u ovih 9 mjeseci”.

“Činjenica da smo živjeli i radili u Norveškoj je najviše pridonijela mogućnosti ostvarivanja ovog našeg “projekta“. Ja sam tamo studirala i radila dok je dragi radio full time. Oboje smo radili poslove izvan naše struke, živjeli u podrumskom stanu od 30 kvadrata i kuhali namirnicama koje smo mogli pronaći u supermarketu.

Novi Zeland ih je oduševio

“Mislim da je naša tajna zapravo to što smo jako štedljivi, neki bi možda rekli i škrti. Imamo prioritete poredane drugačije nego što možda ima većina ljudi”.

“Ako malo bolje pogledate naše objave vidjet ćete da smo stalno u istoj odjeći, koja nije pokidana, pa mislim da je stoga i funkcionalna. Poroke nemamo, tako da nam novac nije odlazio ni na to. Djece isto nemamo pa smo ušteđevinu mogli sebično čuvati samo za sebe”.

“Nama je ovakav način života odgovarao neko vrijeme jer smo smatrali da je vrijedno žrtve za ono što štedimo. Moram priznati da se sad radujemo onim malim “luksuzima“ koje smo toliko izbjegavali”, zaključuje Iva i dodaje da radi na putopisnoj knjizi, piše Index.hr.

(TIP)