Bosna i Hercegovina sve manje izvozi, a sve više uvozi, strani investitori isprepadani su političkim neslaganjem u zemlji i beskrajnom birokratskom procedurom koja se ispriječi pred svakog onoga ko i pomisli da pokrene posao u BiH. Kada u sve to ubrojimo i korupciju koja je u BiH poprimila epske razmjere, rezultat je više nego logičan –

Bh. ekonomija nikako da stane na noge. Zarobljena je, kao i čitava država, od starne političkih elita, što uz korupciju koja je poprimila epske razmjere onemogućava bilo kakav razvoj. Pokazuju to i sva relevantna istraživanja i parametri.

Tako najnovije istraživanje pokazuje da je i u Kolumbiji lakše poslovati nego u BiH.

Stojimo čak i lošije nego prošle godine pokazala je studija koju svake godine objavljuje “Heritage Foundation”.

Tako je ove godine BiH ocijenjena sa 62,9 od nula do 100 – što je za 0,5 lošije u odnosu na prošlu godinu.

Navodi se i da je na ekonomsku dinamiku Bosne i Hercegovine uticalo usporavanje globalne ekonomije, ali i generalno spora tranzicija, posebno kada je riječ o regulatornoj efikasnosti  i politici otvorenog tržišta. Temelji ekonomske slobode su ocijenjeni kao krhki i neujednačeni širom zemlje, a loše je ocijenjena i zaštita imovinskih prava, sudska efikasnost, integritet vlade, što uz rasprostranjenu korupciju, zaključuju, obeshrabruju preduzetničke aktivnosti.

U regionu se iza BiH nalazi samo Crna Gora sa ocjenom 77, a kada je u pitanju Evropa, među najlošije rangiranim zemljama smo, tačnije na 35. mjestu od 44 analizirane zemlje.

Pa iako u svjetskim okvirima od BiH bolje stoje i Kolumbija, Jamajka, Mauricijus, stojimo “iznad” svjetskog prosjeka.

Komentarišući za BUKU ovu analizu, ekonomista Igor Gavran kaže da, iako se percepcija ekonomskih sloboda Heritage fondacije ne mora uvijek poklapati s interesima građana, jer je riječ o fondaciji usmjerenoj izrazito na interese poslodavaca odnosno biznisa, a ne zaposlenih ili šireg društva, u ovom slučaju je mišljenja da je loš rejting BiH realan i da je pitanje zaslužujemo li još gori.

“Korupcija, imovinska prava, poreska opterećenja, administrativne barijere poslovanja… svega toga smo i te kako i svjesni i samo je kvantificirano u ovome rangiranju. Posebno je bitno koliko ne stojimo u evropskim okvirima, a tu mislim da je ocjena možda čak i  nerealno pozitivna, dok u svjetskim okvirima ocjena da smo “iznad prosjeka” ne znači mnogo. Mislim da i “bodovi” koje smo “osvojili” u nekim kategorijama kao trgovina ili zaposlenost nisu u stvari pozitivni nego govore o lakoći uvoza i nesigurnosti radnih mjesta, a ne o nečemu pozitivnom za BiH. Ukratko, prilično realne ocjene i, nažalost, uobičajena pojava da je BiH jako nisko u svim rangiranjima osim rangiranja korupcije i siromaštva”, jasan je Gavran.

KOJE JE RJEŠENJE?

Zanimljiv odgovor na ovo pitanje dao je ekonomista Anto Domazet.

Kako navodi, mnoge su zemlje imale tvorce ekonomskih čuda, pa je tako zapadni svijet  iz Velike depresije izveo John Maynard Keynes u četvrtoj deceniji 20. vijeka, dok je Ludvig Erhard tvorac njemačkog čuda nakon Drugog svjetskog rata…

U Bosni i Hercegovini, kaže, tvorac ekonomskog preokreta zasigurno neće biti ekonomista. Biće to onaj političar koji uspije pokrenuti zemlju u skidanju okova koje ekonomiji nameće politika. Kako je ovo posebna zemlja, pojašnjava, to neće biti pojedinac, nego neka grupa političkih lidera koji će omogućiti da ekonomija na krilima dobrih politika krene punim zamahom: „Da na dostignućima euroatlantskih integracija, članstvom u Europskoj Uniji i NATO pokrene rast od preko 5% godišnje, poveća nivo investicija na 30% BDP, podigne plaće na nivo koji omogućava pristojan život domaćinstvima, osigura uvjete za kvalitetno zdravstvo, obrazovanje, socijalnu zaštitu, održive penzije i kvalitetne servise javne uprave, vladavinu prava, iskorjenjivanje korupcije i privilegija, siromaštva i nejednakosti. Sada se pojavila Trojka. Ona je pokušala nemoguće. Okupiti duboko konfrontirane političke snage koje od rata kontinuirano ili sa kraćim prekidima djeluju sa etnonacionalnih pozicija i koje su nametnule okove i demokraciji i ekonomiji i zemlju drže u stanju neizvjesnosti, lošeg standarda i zaostajanja u jačanju konkurentnosti ekonomije. Sigurno Trojka neće biti tvorac političkog čuda. Ali, mogla bi biti začetak velikog političkog kompromisa u BiH.  Treba tragati za onim  što otvara perspektive ekonomskom zamahu ove zemlje, njenom ekonomskom rastu iz kojega bi se kao lavina mogao postizati brz ekonomski i socijalni razvoj, bolji život ljudi koji pokazuju poduzetnost,  spremnost za produktivni i kvalitetni rad i podizala konkurentnost i produktivnost ekonomije“, naveo je Domazet objavljujući fotografiju kakve ishode možemo očekivati u zavisnosti od toga kako će se odvijati političko upravljanje i ekonomski rast.

Za orijentaciju je naveo i pojašnjenje da smo sada u zoni EKSTRAKTIVNE STAGNACIJE, što je najgora moguća pozicija. Dalek je put do zone INKLUZIVNOG RAZVOJA kao naše razvojne vizije.

(TIP/Izvor: Buka/Autorica:  Tatjana Čalić/Foto: Ilustracija)