U skladu sa restrikcijama ove godine umjesto tradicionalnog marša neformalna grupa organizacija, aktivistkinja i aktivista poziva sve građanke i građane da obilježe praznik tako što će u ponedjeljak,  08.03.2021. od 12 do 13 sati nositi crvene trake sa natpisom 8 mart i djeliti proglase.

Ovogodišnje obilježavanje 8 marta se održava pod parolom „Državo pokaži da nismo same“  i ima za cilj da ukaže na mnogobrojne oblike diskirminacije i zlostavljanja sa kojima se žene (koje čine 51% stanovništva u BIH) u našoj državi svakodnevno suočavaju.

˝Solidarnost je naša odgovornost te želimo ovim obilježavanjem 8. marta da pokažemo našu podršu žrtvama i ženama koje proživljavaju ili su preživjele fizičko, seksualno, verbalno ili ekonomsko nasilje kao i inicijativu Nisam tražila.

Kada bi samo jedan dan sve žene obustavile rad i prestale obavljati kućanske i druge poslove, koliko bi porodica, bolnica, trgovina, fabrika, domova zdravlja, škola, obdaništa i sličnih vitalnih funkcija društva bilo blokirano? Pitamo: ko bi nas zamijenio?

Naše pretkinje su se teško izborile za prava koja iako su nam zakonski zagarantirana se ne sprovode u praksi. Zahtjevamo da naša prava prestanu biti mrtvo slovo na papiru. Zahtjevamo politička, socijalna i sva društvena prava koja nas sljeduju, te obezbjeđenje jednakih mogućnosti i dostojanstven život bez nasilja.

Pridružite nam se čak i ako smatrate da su vaša prava nisu narušena, da niste žrtve nasilja i/ili diskriminacije, pridružite nam se i pokažite solidarnost sa ženama koje nisu privilegovane kao vi.

• Stavite crvenu traku oko ruke i pokažite da danas tražite svoja prava!
• Podijelite proglas u prilogu u vašem okruženju i ukažite na nepravde u našem društvu!
• Slikajte se sa trakama i proglasima i objavite na društvenim mrežama sa hashtagovima #8Mart #DržavoPokažiDaNisamSama #NisamTražila #NisiSama!

Pod istom parolom, u znak solidarnosti marširat će i građani/ke Banja Luke˝, saopštili su.

PROGLAS:

˝Bosna i Hercegovina je potpisnica brojnih međunarodnih konvencija (Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije, Istanbulska konvencija, Pekinška platforma za akciju) i usvojenih zakona (Zakona o ravnopravnosti spolova, Zakona o zabrani diskriminacije, Zakona o  zaštiti od nasilja u porodici) koji su mrtvo slovo na papiru.

U solidarnosti sa organizacijama iz BiH želimo da ukažemo na probleme sa kojima se žene u BiH suočavaju, da pokažemo našu podršku žrtvama i preživjelima rodno zasnovanog nasilja i inicijativi Nisam tražila. Tražimo od države da preuzme odgovornost i pokaže da nismo same!

Nisam tražila da 51% žena koje čine stanovništvo BiH bude predstavljeno sa 10-20% žena u politici i na rukovodećim pozicijama. Tražim da žene budu podjednako i ravnopravno predstavljenje na pozicijma moći i da je zajedno odlučujemo o budućnosti svih nas.

Nisam tražila da se ženama na razgovorima za posao postavljaju pitanja o planiranju porodice. Tražim da imamo ravnopravne mogućnosti da dobijanje posla, dostojanstven rad i jednaku platu.

Nisam tražila da moj rod određuje moju poziciju/zaposlenje. Tražim ravnopravnu reprezentaciju žena i muškaraca na svim pozicijama i u svim zaposlenjima.

Nisam tražila da dobijem otkaz zbog trudnoće. Tražim da se u skladu sa zakonom poslodavci koji vrše spolnu diskriminaciju sankcionišu.

Nisam tražila da me se smatra odgovornom za pad nataliteta. Tražim da država preuzme odgovornost i kreira uslove u kojem se koncept majčinstva podržava i obezbjedi svim porodiljama jednaka prava.

Nisam tražila da se sva odgovornost za kućanske poslove stavi na moja leđa. Tražim da se prepozna i ovaj oblik rada i da zajedno kreiramo društvo u kojem posao pranja suđa nema veze sa rodom osobe koja ga obavlja.

Nisam tražila da me se fizički, seksualno, verbalno ili ekonomski zlostavlja u braku, vezi ili na radnom mjestu. Tražim da država obezbjedi potrebne resurse da podrži žrtve zlostavljanja i u braku, i u vezi i na radnom mjestu.

Nisam tražila da me brutalno ubiju. U 2019.godini 12 žena u BiH je ubijeno od strane njihovih trenutnih ili bivših partnera. Tražim da država femicid pravno definise u pravosuđu na svim nivoima, trazim da se počiniocima izreknu teže kazne. Femicid je društveni problem, a ne incident iz privatnog života.

Nisam tražila da na tjelesnom odgoju sportovi imaju rod. Tražim da mogu igrati sport koji ja želim a ne koji „društvo“ odobrava.

Nisam tražila da moja gola ramena ometaju i dekocentrišu dječake na času. Tražim da se dječaci uče da ne seksualiziraju djevojčice na osnovu onoga šta one nose.

Nisam tražila da tehničke i stručne škole imaju rod. Tražim da se budući srednjoškolci ohrabre da biraju škole na osnovu njihovih sposobnosti a ne na osnovu rodnih uloga.

Nisam tražila da budem invalid. Da me se zbog invalidnosti i spola visestruko zlostavlja i ugrožava. Trazim da država obezbijedi resurse, izgradi obučene kapacitete koji će se zalagati za rušenje stigme, predrasuda i neznanja najvećih prepreka koje utiču na ravnopravno sudjelovanje osoba sa invaliditetom u društvu˝.

Organizatori/ce: Amica Educa, Revolt, Tuzlanski otvoreni centar – TOC, Femstil, Islamic Relief Bosnia i Herzegovine, Forum građana Tuzle, HO Horizoni, Front Slobode, Femstil, ASUBIH (Asocijacija srednjoškolaca BIH), Girl THing, Aktiv žena Tinja i druge/i mnogobrojne/i aktivistkinje i aktivisti.

(TIP)