Svijetla tačka Bosne i Hercegovine su mlade i talentovane osobe čiji uspjesi uljepšavaju našu sivu svakodnevnicu. Među njima je i trinaestogodišnja Emina Puškar iz Gračanice. Dok većina njenih vršnjaka dane provodi uz telefone na društvenim mrežama, Eminu možete vidjeti na ulicama kako posmatra i uočava detalje iz života običnih ljudi, a najzanimljivije trenutke čuva kroz fotografiju.

Da ima oko za detalj i da svijet posmatra iz potpuno drugačijeg ugla, Emina je otkrila sasvim slučajno dok je s ocem bila na pecanju. Kaže da je tada imala slomljenu ruku te je, pošto nije mogla ništa drugo raditi, odlučila fotografisati svog oca pored rijeke. Tada je imala samo devet godina, a od tog trenutka rijetko gdje ide bez fotoaparata. Inspiraciju pronalazi u običnim ljudima, a uz portrete ulična fotografija joj je omiljena.

– Ako taj neki trenutak ne uhvatite, proći će, nikad se više neće vratiti, jedna šansa je, jer divota cijele ulične fotografije prolazi – priča ona.

Emina dolazi iz porodice umjetnika, a osnove fotografije naučila je od oca. Ipak, njena posebnost se ogleda u tome što nije slijepo pratila upute, nego je, onako dječije i svojeglavo, slušala samu sebe.

– Ona je, izgleda, tvrdoglavija od mene tako da smo često upadali u sukobe. Ona kaže ‘ja to vidim ovako, posmatram svijet na malo drukčiji način, ja sam dijete’, što i jest, tako da sam pustio da se sama razvija u tom smijeru što je na kraju bilo i dobro i eto donijelo je i rezultate – kaže Eminin otac Hasan Puškar.

Da njene fotografije nose posebnu emociju i poruku potvrđeno je i van granica Bosne i Hercegovine. Od dosadašnjih uspjeha izdvaja četvrto mjesto u Saudijskoj Arabiji, a u Omanu se nalazi među 30 najboljih. A dobru fotografiju ne donosi oprema; kvalitet da, ali ne i dušu zabilježenog.

– Ne čini baš mašina tu fotografiju nego čovjek, jer mora se imati kreativan um, mora se imati duša za fotografiju, tako da nije baš fotoparat ono što čini fotografiju – ističe.

Emina za sada na fotografiju gleda kao na hobi, ali kaže da bi se u budućnosti voljela profesionalnije time baviti. Međutim, ono što predstavlja prepreku za nju, ali i druge talentovane dječake i djevojčice jeste što osim kurseva u BiH ne postoji škola ili studij fotografije.

– Bilo bi i značajno jer ima mnogih djevojčica i dječaka mog uzrasta koji bi se željeli baviti fotografijom, ali za razliku od mene nemaju nekog da ih nauči, pa bi bilo značajno jer bi se više ljudi zainteresovalo – kaže Emina.

U budućnosti bi, kako kaže, voljela putovati svijetom, upoznavati različite ljude i kulture, a sve uspomene zabilježiti fotografijom.

(TIP/Izvor: federalna.ba/Azra Delmanović)