Iole solidniji leksikon će vam, tražite li značenje vrzinog kola, ponuditi jasno objašnjenje: po narodnom (staroslavenskom) vjerovanju, to je mjesto na kome se noću sastaju vještice, vile i vampiri i, igrajući svoju igru, stvaraju začarani krug. Tom odabranom društvu, s naglaskom na začaranom krugu, svojstvene su zavrzlame, vrtlozi, zbrka, haos, metež, što je vremenom izraslo u sinonim za situacije iz kojih se ne vidi izlaz ili nema rješenja.

NIŠTA BEZ SDA?

Uz pretpostavku da nisam jedini koji asocijaciju na vrzino kolo – s pripadajućim vješticama, vilama i vampirima – vezuje za aktere tekuće neizvjesnosti sa formiranjem vlasti u Federaciji BiH, spadam i u one koji nestrpljivo iščekuju svakodnevne vijesti i o kakvom pomaku u tome. Malo šta, nažalost, dočekamo, pa – iako je to prošle sedmice najavljeno – još nema odgovora na najvažnije pitanje: ko, stvarno, ima većinu u federalnom Predstavničkom domu i kako će se ona nositi sa SDA dominacijom (blokadom) u Klubu Bošnjaka u Domu naroda, presudnom za izbor buduće izvršne vlasti Federacije?

Vikend iza nas je obilježilo novo uzburkavanje ove teme. Vrh SDA podsjeća nas na to da nema vlasti u Federaciji bez te stranke. Štaviše, Bakir Izetbegović šalje i neka upozorenja, bliska prijetnji, vjerujući da “narod neće dozvoliti” ono što SDA ne ide u prilog. Čelnik SDP-a Nermin Nikšić je najavio sakupljanje potpisa od poslanika Predstavničkog doma, kako bi se precizno utvrdila stvarna većina. Dokučio je da je baš to ključ. Nije rekao, ali ispada da se “na riječ” upakovala osmorkina većina od 55 poslanika, komotnih za odlučivanje. Tek sada se ide s potpisima, što je jedini argument, koji bi, zatreba li, mogao imati težinu u OHR-u ako se tamo bude moralo presuditi. Zatureno je pitanje zašto se s potpisima nije išlo odmah po formiranju osmorke, pa da sve bude jasno i da, možda, ne iskoče NES i SBiH, ni da se Za nove generacije proglasi izlišnom?

Uz to što je u skladu s drevnom narodnom “Da je (pamet) do kadije k’o od kadije, kadija ne bi bio potreban”, govori ovo i o tome da su akteri vrzinog kola u federalnoj vlasti tek sada postali svjesni zamki i nagaznih mina na mogućim oštrim krivinama. Pošto je “kadija” kasno pao na pamet, pa se potpisi tek sada (nesigurno?) love, još otvorenija su ključna pitanja. Ona pretpostavljena većina do 55 poslanika, ako se – unatoč njihovoj tvrdnji da do toga neće doći – promijeni stav NES-a i SBiH i oni odu iz osmorke, kao u slučaju državne vlasti, ne samo da bi se istopila bez devet NES-ovih i poslanika SBiH već bi se otvorila sasvim nova dionica puta ka federalnoj vlasti. I, naravno, uslijedila bi krunska novina – vraćanje SDA u igru i sklapanje novih koaliciono-partnerskih aranžmana, koji bi sve iz temelja promijenili, a osmorku, vjerovatno, gurnuli u opoziciju.

Mogući su, dakle, scenariji koji ne idu naruku osmorki (sedmorki, šestorki, trojki…), sa dosad neviđenom slikom – jedan pakt u vlasti države, a drugi u Federaciji. To bi bila neka meka kohabitacija u kojoj su se samo HDZBiH i SNSD na vrijeme namirili, ali ne i nemoguć rasplet. Uostalom, to je otvoreno najavljeno – ni diskretno, ni biranim riječima – posebno u Parlamentu Federacije, a vidi se i u reakcijama nakon davanja prostora SDP-u u kantonima za dogovor sa svim strankama o mogućem učešću u vlasti. I to ima izgled (ne)očekivane inovacije, ali je i teren za zabune, metež i prizemne kalkulacije, s napadno neskrivenim ciljem – vječan, nepoderiv i neuništiv atribut politike je samo sračunat, opipljiv interes.

NA GRANICI NEOZBILJNOSTI

Kao da se trude da naprave što veći metež, nered i neizvjesnost, neki od zvaničnika SDA i SDP-a, ali i NiP-a, NES-a i SBiH su dodatno zatalasali prilike. Ilustrativan, iako ne i usamljen, primjer je Tuzlanskog kantona. Nakon odluke vrha SDP-a da se dogovara u kantonima, iz SDA TK-a – koja zajedno s DF-om, SBiH i jednim socijaldemokratom ima sigurnu 22-članu većinu u Skupštini TK-a – stiže predsjednikov uslov da to važi ne samo za ovaj već i za Zeničko-dobojski, Unsko-sanski i Kanton Sarajevo, jer SDA hoće generalni dogovor. Na šta jedan do potpredsjednika SDA, slučajno ili ne, kaže suprotno: prihvata se konkretan dogovor u svakom kantonu pojedinačno, zavisno od prilika i odnosa. Kao odgovor, SDP, bar u TK-u, reaguje očekivano: procijeniće situaciju i uradiće ono što se od njih traži – prepustiti Glavnom odboru SDPBiH da donese konačnu odluku.

Budući da se sve ovo već približava riskantnoj granici neozbiljnosti, uz gotovo siguran prateći tok kontakata i razgovora “ispod žita” i daleko od očiju javnosti, najbolje bi bilo da se to prekrati nepouzdavanjem u to da će šef OHR-a sve raspetljati, već da se konačno popu kaže pop, a bobu bob. I da vrzino kolo, od koga već boli glava, prestane stvaranjem moguće, a ne nazor većine i nazor vlasti, koja bi mogla pasti na prvoj klizavici i raspasti se čim nešto važno zapne. U suprotnom, slijedi repriza četiri protekle godine i federalna tehnička gnjavaža s vlasti, koja je katkad podsjećala na onog ko ne zna da li je pošao ili došao.

(TIP/Izvor: Oslobođenje/Autor: Zlatko Dukić)