Manje od 60.000 ljudi – 0,001% svjetske populacije – kontrolira tri puta više bogatstva od cijele najsiromašnije polovine čovječanstva, navodi se u najnovijem izvještaju koji upozorava da je globalna nejednakost dostigla razmjere koji zahtijevaju hitnu akciju, prenosi The Guardian.

Izvještaj World Inequality Report 2026, temeljen na podacima 200 istraživača, također je pokazao da 10% najbogatijih zarađuje više od ostatka 90% zajedno, dok najsiromašnija polovina stanovništva ostvaruje manje od 10% ukupnih globalnih prihoda.

Bogatsvo nasuprot prihodima

Bogatsvo – vrijednost imovine – još je koncentrisanije nego prihodi, zaključuje izvještaj. Najbogatijih 10% svjetske populacije posjeduje 75% ukupnog bogatstva, dok donja polovina ima tek 2%.

U gotovo svim regijama, top 1% posjeduje više bogatstva od donjih 90% zajedno, a nejednakost bogatstva rapidno raste širom svijeta.

— „Rezultat je svijet u kojem mala manjina ima neviđenu finansijsku moć, dok milijarde ostaju isključene iz osnovne ekonomske stabilnosti“, napisali su autori izvještaja predvođeni Ricardom Gómezom-Carrerom sa Pariske škole ekonomije.

Rast udjela najbogatijih

Udio globalnog bogatstva koji drži 0,001% populacije porastao je s gotovo 4% 1995. godine na više od 6%, dok su bogatstvo multimilionera raslo oko 8% godišnje od 1990-ih – gotovo dvostruko brže od donjih 50%.

Autori, uključujući utjecajnog francuskog ekonomistu Thomasa Pikettyja, naveli su da je nejednakost „dugo bila karakteristika globalne ekonomije“, ali da je do 2025. dostigla nivoe koji zahtijevaju hitnu pažnju.

— „Smanjenje nejednakosti nije samo pitanje pravde, već ključno za otpornost ekonomija, stabilnost demokratija i održivost našeg planeta“.

Nejednakost u obrazovanju i globalnim emisijama

Izvještaj naglašava i nejednakost u mogućnostima: primjerice, troškovi obrazovanja po djetetu u Evropi i Sjevernoj Americi više su od 40 puta veći nego u subsaharskoj Africi – razlika otprilike tri puta veća od BDP-a po glavi stanovnika.

Ova nejednakost stvara „geografiju mogućnosti“. Preporučuje se globalni porez od 3% na manje od 100.000 superbogatih, što bi donijelo 750 milijardi dolara godišnje – gotovo jednako godišnjem budžetu za obrazovanje u zemljama s niskim i srednjim prihodima.

Globalni finansijski sistem također pogoduje bogatim državama, koje mogu jeftino pozajmljivati i ulagati u inostranstvo uz veće prinose, dok siromašne zemlje plaćaju neto transfer bogatijim državama – oko 1% globalnog BDP-a godišnje, gotovo tri puta više od globalne pomoći za razvoj.

Rodna nejednakost

Rodna nejednakost i dalje je prisutna u svim regijama. Bez uračunatog neplaćenog rada, žene zarađuju u prosjeku samo 61% od onoga što muškarci zarađuju po satu. Uključujući neplaćeni rad, taj procenat pada na 32%.

Bogati i klimatska kriza

Vlasništvo kapitala ključan je faktor i u emisijama ugljika koje mijenjaju klimu. Najbogatiji pojedinci doprinose klimatskoj krizi svojim investicijama više nego li potrošnjom ili stilom života. Najsirašnija polovina stanovništva čini samo 3% emisija vezanih za privatni kapital, dok najbogatijih 10% čini oko 77%.

— „Oni koji najmanje zagađuju, uglavnom stanovnici zemalja s niskim prihodima, najviše su izloženi klimatskim udarima“.

Rješenja postoje, ali je potrebna politička volja

Izvještaj pokazuje da se nejednakost može smanjiti javnim ulaganjima u obrazovanje i zdravstvo te efikasnim porezima i programima preraspodjele, ali u mnogim zemljama ultra-bogati izbjegavaju oporezivanje.

— „Efektivne porezne stope rastu za većinu stanovništva, ali naglo padaju za milijardere i centimilionere. Proporcionalno, ove elite plaćaju manje od većine domaćinstava s nižim prihodima.“

Smanjenje nejednakosti je politički izbor, otežan fragmentiranim biračkim tijelima, nedovoljnom zastupljenošću radnika i prevelikim utjecajem bogatstva. Alati postoje – izazov je politička volja.

(TIP/Izvor: federalna.ba/Foto: Ilustracija/Wikipedia)