Planinski lanac Dolomita, smješten na sjeveroistoku Italije uz granicu s Austrijom, već decenijama privlači putnike svojim dramatičnim pejzažima, ali novo poglavlje u njegovoj priči piše jedan od najvećih alpinista svih vremena – Reinhold Messner, otvaranjem nove zbirke posvećene planinarenju.

Ove planine, poznate po oštrim vrhovima, kamenim katedralama i strmim liticama, oblikovane su geološkim sukobima koji traju više od 250 miliona godina. Klizišta, lavine i surovi teren čine ih nepristupačnim, a jedini tragovi ljudske prisutnosti su žičare i via ferrata – čelične staze, ljestve i mostovi izgrađeni tokom Prvog svjetskog rata kao nevjerovatni putevi bijega, piše BBC.

Uprkos tome, Dolomiti su postali dom neobične mreže muzeja na velikim nadmorskim visinama, posvećenih prirodi, modernom alpinizmu i klimatskim promjenama. Svi oni dijele jedno zajedničko ime – Reinhold Messner. Messner, rođen u Brixenu u Južnom Tirolu, proslavio se kao prvi čovjek koji je samostalno osvojio Mount Everest 1980. godine, te kao prvi koji je bez dodatnog kisika popeo svih 14 najviših svjetskih vrhova do 1986. godine. Kasnije je sam vukao sanke preko Grenlanda i Antarktika. Njegova dostignuća probuđuju avanturistički duh kod mnogih.

Osim što je legendarni penjač, Messner je i pripovjedač. Od svoje pete godine, kada je osvojio prvi vrh, napisao je 80 knjiga o ekspedicijama. Danas, sa 81 godinom, ne želi pokazati znakove starenja. Njegov najnoviji projekat, Reinhold Messner Haus, otvoren ovog ljeta u regiji 3 Zinnen Dolomiti, nastao je u saradnji s njegovom suprugom Diane, u vrijeme kada interes za Južni Tirol među putnicima neprestano raste.

– Moj san i izazov je očuvati izvorni duh planinarenja. Prenijeti znanje novim generacijama, zato smo stvorili ovu kuću – rekao je Messner prilikom otvaranja.

Reinhold Messner Haus nije smješten u gradskom centru, već na visoravni iznad sela Sexten, u nekadašnjoj stanici žičare predviđenoj za rušenje.

– Održivo u praksi. Ništa novo nismo gradili, sve je već bilo tu. Veći dio prostora sada je otvoren za javnost, dok privatni apartman Messnerovih ostaje zatvoren – rekla je Diane. 

Unutra se nalaze predmeti iz privatne zbirke – tibetanski molitveni točkovi, maske Mahakale, hinduističke figurice i inspirativne slike, što prostoru daje kulturni i duhovni karakter.

– Željeli smo stvoriti platformu za bolje razumijevanje našeg odnosa s prirodom – dodala je Diane.

Kroz podrum se dolazi do sobe nalik na arhivsku studiju pustolova. Tu se kroz mape, grafikone i kutije crno-bijelih fotografija oživljava zlatno doba alpinizma.

– Odlazio bih na ekspedicije, vraćao se, pisao knjige, držao predavanja, pa opet odlazio – nikad se nisam bavio arhivom – rekao je Messner.

Galerija s užadima, cepinima i polarnim sankama vodi do prostorije s himalajskim slikama, a zatim na prostrani balkon s pogledom na Dolomite – kamene talase, litice sa zvonicima i nazubljenim grebenima iznad zelenih šuma. U uglu stoji 1,9 metara visoka skulptura Messnera, nastala prema fotografiji s njegovog drugog samostalnog uspona na Nanga Parbat 1978. godine, rad slovenskog umjetnika Štefana Papča.

Na pitanje je li to njegov najveći uspjeh, Messner je odgovorio – “Možda, ali Dolomiti su najljepše planine na svijetu i donijele su mi najveću radost”. Dok je pokazivao vrhove koje poznaje, činilo se da u mislima još uvijek penje – traži hvatišta, zamišlja nove rute.

Iako je Reinhold Messner Haus njegov lični omaž životu, Messner je ranije osnovao šest muzeja širom Južnog Tirola, od Bolzana do Brunecka, smještenih na planinskim vrhovima i u utvrđenim zamkovima. Danas su objedinjeni pod nazivom Messner Mountain Museums, ali Messner se od njih potpuno distancirao. Muzeje sada vodi njegova kćerka Magdalena. Najimpresivniji među njima je Messner Mountain Museum Corones, djelo arhitektice Zahe Hadid, smješten na prirodnom balkonu na 2.275 metara nadmorske visine, blizu vrha Kronplatza. Njegova arhitektura od betona u nepravilnim formama oponaša stijene i led Dolomita. Iako nosi Messnerovo ime, njegove ekspedicije u galerijama su tek šapat.

Za Messnera, planine ostaju životna strast, kao i borba da nove generacije ostanu povezane s divljinom.

– Avanturizam nije tako star – možda 200 godina, ali odnos čovjeka i prirode se promijenio, i važno je da se tradicija planinarenja ne zaboravi –  rekao je.

Na najvišem nivou kuće nalazi se bivša platforma žičare, pretvorena u prostor između planina i Messnerovih najdragocjenijih uspomena. Unutra, penjačke cipele, kamere, pojasevi i kacige odmaraju na metalnim policama. U vitrinama su pisma, dnevnici, fotografije promrzlih prstiju i dokumenti s ekspedicija, uključujući i one koji svjedoče o njegovom odnosu s mlađim bratom Güntherom, koji je poginuo u lavini na Nanga Parbatu 1970. godine – događaj koji Messnera proganja do danas.

– Toliko gorkih uspomena – rekao je.

Na čeličnoj konstrukciji iznad, ispisane su poruke nade na italijanskom, njemačkom i engleskom jeziku. To je prostor u kojem se, čini se, rađaju nove avanture – mjesto gdje se dramatični pejzaži Dolomita kroje u priče, možda i u posljednje poglavlje Messnerove izuzetne životne epopeje.

(TIP/Izvor: Fena)