Da li će se val studentske ‘revolucije’ iz Srbije preliti u Bosnu i Hercegovinu teško je predvidjeti, jer će aktuelne vlasti i dalje činiti sve da spriječe udar na njihov nemali politički i imovinski ćar koji su godinama skupljali.

„Dosta pljačke!“, očajnički su vrisnuli studenti Sveučilišta u Mostaru, optuživši Senat ove visokoškolske ustanove da „želi omalovažavati studente“. Ovdje je „gore nego u zatvoru […] nemamo tople vode, hrana je užas, ali imamo stjenica i hladno nam je […] živimo u katastrofalnim uvjetima“, požalili su se stanari studentskih domova u Sarajevu.

Studenti i učenici u Tuzli protestirali su zbog povećanja cijena gradskog prijevoza u ovom gradu i Tuzlanskom kantonu, jer plaćaju najskuplje karte u regiji. Nekoliko dana kasnije, nakon deset godina apstinencije, održan je i prvi protest banjalučkih studenata.

Ništa novo ni neočekivano, jer poznato je da studenti nikad nisu zadovoljni, stalno nešto traže, mnogo toga im smeta, prijete neposluhom, protestima, blokadama, okupacijom fakulteta, dekanata, rektorata… Tvrde kako su apolitični, ne žele mijenjati vlast i poredak, ali nerijetko nekima od njih „pobjegne“ misao da „revolucija nije isključena“, da je pobuna njihovih prethodnika iz već sada daleke 1968. godine pokazala da opravdani protesti i zahtjevi mogu donijeti benefit bez obzira kakvu vlast i moć imali nasuprot sebe.

‘Dosta pljačke, ovdje je gore nego u zatvoru’

Ipak, vratimo se na početak i vapaju „Dosta pljačke!“, koji, pazite sad, datira još od novembra 2008. godine. Jesu li protesti urodili plodom? Je li se šta promijenilo? Da jeste, studenti Sveučilišta u Mostaru odustali bi od borbe za bolje uvjete školovanja, jer još uvijek nisu ispunjeni njihovi zahtjevi da se smanje cijene školarine i realiziraju redovna predavanja na fakultetima, kako su poručili krajem oktobra 2020. godine. Više se nisu oglašavali, ali jesu zato jednosatni štrajk upozorenja održali njihovi profesori, odnosno Sindikat Sveučilišta u Mostaru, koji su se sredinom decembra prošle godine požalili da je situacija „alarmantna“, a njihove „plaće manje od plaća nastavnika u osnovnim i srednjim školama“.

Ili, da vidimo šta je s nezadovoljnicima u sarajevskim studentskim domovima, kojima je „gore nego u zatvoru“, kako su se požalili 23. januara prošle godine. U posljednjih 12 mjeseci nema protesta zbog manjka tople vode, užasne hrane, studeni i stjenica, a uvjete za studiranje niko ne spominje. Ko zna, možda za to nema ni razloga. Toliko im je dobro da su prije nekoliko dana „zaboravili“ pokazati solidarnost s kolegama sa Prirodno-matematičkog fakulteta, kojima „svjetski neimari i investitori“ planiraju „prepoloviti“ posjed fakulteta saobraćajnicom potrebnom za novi niz visokih zgrada, koje će „uljepšati olimpijsko Sarajevo“.

Predsjednik Studentskog parlamenta Univerziteta Sarajevo Imran Pašalić, obraćajući se okupljenim studentima, profesorima i zaposlenim na Prirodno-matematičkom fakulteta te nekolicini zainteresiranih građana, tog 26. januara je poručio općinskim, gradskim i kantonalnim vlastima i investitorima kako će, „ako krenu stopama [predsjednika Srbije] Aleksandra Vučića, krenuti stopama beogradskih i novosadskih studenata. Studenti stoje na raspolaganju Univerzitetu u Sarajevu i Prirodno-matematičkom fakultetu!“

‘Izlazimo na proteste, ali samo ako…’

I tu dolazimo do ključne poente – „ako“. Ako nam „prepolove“ Prirodno-matematički fakultet, eto nas na ulicama, trgovima, u amfiteatrima i učionicama, na mostovima i pred institucijama vlasti. Ako se utvrdi da studenti nemaju adekvatne uvjete za školovanje i ako ih se omalovažava, eto nas… Ako nas na bilo koji način maltretiraju i ponižavaju predstavnici vlasti, ministri, profesori, studenti će odmah odgovoriti. Ako zbog nečijeg nemara, kriminala, korupcije, javašluka… pogine 19 ljudi u poplavama u Donjoj Jablanici ili bilo gdje drugo u Bosni i Hercegovini.

Ali, 4. oktobra je u poplavama u Donjoj Jablanici poginulo 19 ljudi, plus još pet osoba u Konjicu i tri u Fojnici. Kakva je bila reakcija (ne samo) sarajevskih studenata, njihovih profesora, dekana, rektora? Bio je protest, kako da nije, kao da stiže odgovor od čelnih ljudi studentske populacije – 26. decembra pred Filozofskim fakultetom snažno smo protestirali i odali počast za 27 žrtava poplava. Stotinjak studenata na protestima od gotovo 25.000 polaznika sarajevskih fakulteta, odnosno ukupno njih 75.000 u cijeloj Bosni i Hercegovini? Bili su božićni i novogodišnji praznici, imaginarno se pravdaju iz Studentskog parlamenta, čije čelnike uglavnom bira (nerijetko i plaća) „politika“, što im bude premosnica da kasnije postanu stranački kapitalci, zastupnici, ministri…

Tog istog 26. septembra sarajevski studenti su dali podršku kolegicama i kolegama u Beogradu, Novom Sadu i ostalim srbijanskim gradovima, mladosti koja piše novu i ljepšu stranicu današnjice i budućnosti svoje zemlje. Protesti, blokade, prkos, ponos, pamet, ideja, vizija, ignoriranje politike i politikanstva… obilaze mjesecima regiju i svijet i dokazuju da se isplati biti pošten, odgovoran, vrijedan, hrabar… sve ono što desetljećima oni što nemaju ove karakteristike (zlo)upotrebljavaju i za vlastiti, porodični, stranački i kvazi-nacionalni interes uništavaju sve što dotaknu.

Vjerujemo u njih i dajmo im ono što zaslužuju

Primjer studentskog projekta časti i boljeg sutra iz Srbije može biti odličan putokaz za mlade u zemljama regije, posebno u Bosni i Hercegovini, u kojoj su, kao i u Srbiji, oni najgori oteli i uništili gotovo sve što je vrijedilo. Stoga za inertnost ne smijemo kriviti (samo) bosanskohercegovačke studente, o čijem se školovanju odlučuje na kantonalnom nivou (u entitetu Federacija Bosne i i Hercegovine) ili pod teškim režimskim diktatom (entitet Republika Srpska).

Šta vlastodršcima znače obrazovani i kvalitetni ljudi pokazali su na bezbroj primjera, a podatak da je za posljednjih 15 godina broj studenata u Bosni i Hercegovini smanjen za trećinu, odnosno godišnje 3.000, istovremeno može biti putokaz da se krene teškim i neizvjesnim, ali jedinim ispravnim putem kojim trenutno koračaju studenti (i građani) u Srbiji.

Da li će se val studentske prkosne i ljudske „revolucije“ iz Srbije preko Drine preliti u Bosnu i Hercegovinu teško je predvidjeti, pogotovo što će aktuelne vlasti i dalje činiti sve da spriječe ili minimiziraju udar na njihov komoditet i nemali politički i imovinski ćar koji su godinama marljivo skupljali. Zato ne očekujmo od bh. studenata da će, zajedno s ne baš velikim brojem svojih časnih, poštenih i dobronamjernih profesora, uskoro učiniti nešto slično onome što tri mjeseca (a ne misle stati, naprotiv) čine kolegice i kolege u Srbiji.

Za početak je dovoljno da u njih vjerujemo i damo im ono što zaslužuju – kvalitetno studiranje, ulažemo u njihovu pamet i znanje i, kad okončaju školovanje, dobiju posao u svojoj zemlji. Tek onda možemo od njih tražiti da oblikuju i svoju, i našu budućnost.

(TIP/Izvor: Al Jazeera/Autor: Fuad Kovačević/Foto: Ilustracija/Fena)