Fudbalski klub Sloboda u novembru slavi 105 godina postojanja. Malo je sportskih kolektiva u Bosni i Hercegovini koji se mogu pohvaliti tako bogatom tradicijom. No, na Tušnju nikome nije do slavlja.

Crveno-crni prolaze kroz jednu od najvećih rezultatskih kriza u svojoj historiji i ruše sve negativne rekorde. U Premijer ligi Sloboda nije slavila u prvih 11 kola, a usput je eliminirana i iz Kupa Bosne i Hercegovine od trećeligaša Kruševa. Nije ni novembar, a djeluje da su Tuzlaci ispali iz svih takmičenja, iako najavljuju da se neće predavati i da će pokušati očuvati premijerligaški status. Želje su jedno, realnost sasvim drugo.

Krenimo redom. Tuzlaci su već po povratku u elitu objavili da imaju ograničen budžet, vjerovatno najniži u historiji bh. elite. Bila je to indirektna poruka igračima “ne dolazite, nemamo novca da vas platimo”. Za sportskog direktora imenovan je Zajko Zeba, koji je prethodno taj posao obavljao u Igmanu. On je bio zadužen da pronađe fudbalere koji će se uklopiti u budžet, a koji će u isto vrijeme na travnjaku ispunjavati zacrtane ciljeve. Da li je uspio? Da, ali samo polovično. Uklopiti igrače u budžet. Sloboda je pripreme počela u 1. jula i već je kasnila za ostalim premijerligašima. Na treninzima je u tom periodu bilo više igrača na probnom radu nego onih vezanih ugovorom. U takvom ozračju Zlatan Nalić, trener koji je sezonu ranije sa Slobodom rušio sve rekorde u Prvoj ligi FBiH, imao (ne)moguć zadatak. Da sklopi tim i sa Slobode skine hipoteku opstanka.

Čelnici Slobode predvođeni tadašnjim “prinudnim upravnikom” Aleksandrom Jovićem 25 dana nakon početka priprema, a tik pred početak Premijer lige, pod nerazjašnjenim okolnostima tokom rada na Zlatiboru odlučili su otpustiti trenera Nalića. Brzo su mu pronašli zamjenika i ustoličili Marka Maksimovića.

Uz težak raspored Sloboda je nizala loše rezultate. Pritisak navijača na Tušnju je rastao. Ubrzo se tadašnji Odbor za upravljanje i povukao iz Rudarske 2, prepustivši i većinu u klupskoj Skupštini. Na mjesto predsjednika ponovo je izabran Azmir Husić. Mnogi fanovi Slobode smatrali su da popularni “Amerikanac” ima čarobni štapić i da će svi problemi odjednom nestati. Na dan povratka na Tušanj i nekoliko trenutaka pred utakmicu sa Slogom Husić je povukao prvi potez. Zahvalio se na saradnji treneru Maksimoviću i sportskom direktoru Zebi. U takvoj atmosferi Sloboda je poražena od Sloge rezultatom 3:0.

Vratimo se na budžet. Sloboda je u besparici na platnom spisku imala tridesetak igrača. Husić je doveo još pet-šest. Na treninzima kluba koji nema novca nalazi se 35 fudbalera. Na kormilo je vraćen trener Nalić, ali do pozitivnog šoka u svlačionici nije došlo. U povratničkom debiju Nalićev tim poražen je u Gabeli od GOŠK-a, zatim je uslijedio domaći i očekivani poraz od Zrinjskog, a onda je i Kruševo protiv Slobode pisalo stranice svoje historije.

Sloboda ubire plodove (ne)rada. Ono što je “zasađeno” u julu sada dolazi na naplatu. Poslije sušnih mjeseci, stigao je mraz i to na mjestu gdje su takve pojave rijetkost. U Mostaru. Šamarčina od koje se obraz crveni i trag će dugo ostati.

Dva puta je od nezavisnosti BiH tuzlanski tim ispadao u niži rang takmičenja, ali u situaciji u kakvoj se nalazi sada, definitivno nikada nije bio.

(TIP/Izvor: Faktor.ba/Autor: S. Selimović/Foto: fksloboda.ba)