„Ni u najteža vremena, ni u ratu nisam pomišljao da napustim Tuzlu i svoj dom i prijatelje. I danas kada odem u neku drugu sredinu jedva čekam da se ovdje vratim. Tuzla je specifična sredina i ja jesam lokal patriota, ali mislim da tako o Tuzli misli većina ljudi koji ovdje dođu. Ja ne znam kako bih se navikao da živim u nekoj drugoj sredini, nekom drugom gradu.“

Aleksandar Vasiljević već 46 godina živi u Tuzli, a od nedavno prefiks njegovog imena je hadži, koji je jedna od najvažnijih titula u pravoslavnoj vjeri, koju vjernik pravoslavac postiže hodočašćem u Svetu zemlju Jerusalem, gdje posjećuje Crkvu Isusovog groba te obilazi sva sveta mjesta.

Hadži Aleksandar Vasiljević oduvijek se dičio svojim identitetom, a u Tuzli je zbog toga uvijek i uživao poštovanje.

„Ja sam rođen ovdje i to baš u jednoj pravoslavnoj patrijarhalnoj porodici. Roditelji su me oduvijek učili da volim svoje i poštujem tuđe. Toga se cijeli život držim. Ne osjećam se kao manjina ovdje niti sam se ikada tako osjećao. Ja sam rođen u naselju Kreka koje je bilo uvijek multietničko i zanimljivo je kako je tu živjelo skoro dvadeset nacija, od Italijana, Ukrajinaca, Mađara, Čeha, Slovenaca do nas tradicionalnih naroda ovih prostora“, kaže nam hadži Aleksandar Vasiljević te ističe da je u njemu ukorijenjena povezanost s ljudima druge nacije.

U takvoj multietničkoj sredini i radi, a on smatra da je Tuzla po tome uvijek i bila specifična.

„Nikada nisam razlikovao ljude po imenu ili prezimenu, niti po boji kože. U mojoj familiji ima drugih nacionalnosti, moja supruga je Hrvatica i živimo u jednom jako lijepom braku s naše dvoje djece, Nikolom i Nikolinom. Pet puta sam bio vjenčani kum i uglavnom su to mješoviti brakovi, znači ima i Bošnjaka, i Srba i Hrvata“, priča nam Vasiljević.

Iako je danas bosanskohercegovačko društvo duboko podijeljeno, Vasiljević nam kaže da lično nikada nije doživio u svom gradu diskriminaciju zbog svoje nacionalne ili vjerske pripadnosti.

„Možda je to neko doživio ovdje, ako jeste jako mi je žao zbog toga. Ja kao Srbin ne osjećam da sam ovdje ili ugrožen ili da sam manjina. Sasvim normalno živim sa svojom porodicom, nikada nismo osjećali da smo nešto manje vrjedniji, da sam zapostavljen ili da se prema meni čini neka nepravda“, ističe hadži Aleksandar koji je inače veliki aktivist pri Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Tuzli gdje obnaša i dužnost predsjednika crkvenog odbora.

„Meni taj aktivizam pri crkvi u Tuzli, ali i sama vjera, pomažu da u ovim vremenima prepunim izazova, lakše prebrodim određene životne teškoće. Uvijek ističem da mi ovdje imamo jako malo vjernika, ali da mi i koji jesmo tu dajemo sve od sebe da djelujemo i u drugim oblastima. Imamo ovdje jako aktivno Srpsko prosvjetno društvo Prosvjeta, imamo Kolo srpskih sestara i učestvujemo u svim aktivnostima koje su vezane za pravoslavnu vjeru kao i za našu tradiciju i običaje“, pojašnjava nam hadži Aleksandar.

U Tuzli je uvijek posebno lijepo za pravoslavne blagdane, priča nam naš sagovornik ističući da na Vaskrs se ofarba više od hiljadu jaja koja budu podijeljena građanima Tuzle, a da na Badnjak – noć pred Pravoslavni Božić, brojni građani Tuzle dolaze kako bi gledali običaj paljenja badnjaka pred crkvom i takve slike svi rado pokazuju na društvenim mrežama.

„Meni je zato nekako nejasno da je u nekim sredinama sve jednonacionalno i da nema tog suživota. Ali kroz historiju je uvijek bilo da su se ljudi međusobno dijelili po nacionalnoj ili vjerskoj osnovi. Ja mislim da je to odraz lako povodljivih ljudi, onih koji ne vole drugog i drugačije. Mržnja je bolest i teško onom ko oboli od mržnje. Treba se odupirati svim mogućim pokušajima da se ovdje u Tuzli, u gradu gdje vijekovima živimo u miru i toleranciji, da se dijelimo po nacionalnoj ili vjerskoj osnovi.“

Hadži Aleksandar bi volio da Tuzla ostane takva multietnička i zbog djece i budućnosti ovog grada.

„Ovdje je ljude jako teško podijeliti jer ovo je podneblje takvo. Ljudi koji dođu iz drugih sredina vrlo lako prihvate naš način života.“

Zanimalo nas je i je li ikada ostao uskraćen za neka od prava samo zato što je srpske nacionalnosti, odnosno je li bilo takvih primjera u njegovoj obitelji ili među prijateljima.

„Ja ne mogu govoriti ni u čije ime, ali vjerovatno ima ljudi koji ne ostvaruju svoja prava i onda traže sredinu gdje će im biti bolje“, kaže nam Vasiljević koji iz Tuzle nikada nije namjeravao otići i gdje vidi budućnost svoje djece.

„Ni u najteža vremena, ni u ratu nisam pomišljao da napustim Tuzlu i svoj dom i prijatelje. I danas kada odem u neku drugu sredinu jedva čekam da se ovdje vratim. Tuzla je specifična sredina i ja jesam lokal patriota, ali mislim da tako o Tuzli misli većina ljudi koji ovdje dođu. Ja ne znam kako bih se navikao da živim u nekoj drugoj sredini, nekom drugom gradu.“

Sve praznike i blagdane Vasiljevići dočekuju sa svojim najmilijima i prijateljima.

„Posebno se radujem praznicima. Volim da mi svi dođu, a volim i jako poštujem praznike drugih nacija. Ja uvijek kažem da bi Tuzla trebala biti primjer svim drugim sredinama jer ovdje se živi normalno, bez tenzija i predrasuda. Nadam se da će uvijek ostati ono što i jeste ovaj grad.“

Ovakva priča kakvu nam je ispričao hadži Aleksandar Vasiljević ispričali bi brojni Tuzlaci jer je ovaj grad i u ratu ostao jedinstven i nepodijeljen. Tuzla je grad na Sjeveroistoku Bosne i Hercegovine, a prema popisu stanovništva iz 2013. godine ovdje živi nešto više od 130 hiljada ljudi.

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine u Tuzli je živjelo 20. 271 građana srpske nacionalnosti, a prema popisu iz 2013. godine, u Tuzli živi 3. 378 građana koji su se izjasnili kao Srbi. Iako će mnogi reći da je broj građana srpske nacionalnosti za gotovo šest puta manji u tih dvadeset i nešto godina, hadži Aleksandar nam je rekao da su svi jako lijepo organizirani i većina ih je uključena u društveni i kulturni život grada, a mnogi su i politički jako aktivni te participiraju u kantonalnoj i gradskoj zakonodavnoj i izvršnoj vlasti. Također, organizatori su brojnih kulturnih događanja, a veliki doprinos daju i u obrazovnom procesu najmlađih kroz sekciju „Jutra plavog sljeza“.

Osim što se u Tuzli njeguje tradicija multietničnosti i multikulturalnosti, u svijetu je Tuzla poznata kao jedan od rijetkih gradova na čijem prostoru se nalaze ogromne količine prirodne soli koja se i dan danas crpi pa je tako ovdje nastanjena i najveća tvornica soli na Balkanu. Tuzla je poznata i po brojnim rudnim bogatstvima uglja iz kojeg se proizvodi električna energija za cijelu Bosnu i Hercegovinu i druge zemlje.

Politička previranja u ovom gradu ne vode se po nacionalnim principima nego prema principima njegovanja suživota pa je tako Tuzla uvijek nazivana crvenom zbog činjenice da je na vlasti oduvijek SDP. Grad je ovo u kojem ravnopravno djeluju nacionalna i kulturna društva Srba, Hrvata i Bošnjaka, a njihov rad i međusobnu suradnju financijski pomažu gradske i kantonalne vlasti.

(TIP/Izvor: Tacno.net)