Fabien Villedieu, sekretar Nacionalnog sindikata Francuske komentira različit pristup rješavanja egzistencijalnih pitanja radnika u različitim zemljama.

Fabien Villedieu, sekretar Nacionalnog sindikata transportnih radnika Francuske – Societe Nationale SNCF SA, beskompromisni je borac za radnička prava. Svjetskoj javnosti poznat je po štrajkovima koje je širom zemlje organizovao kao lider Sindikata željezničara SUD – RAIL Gare de Lyon, jednog od najuticajnijih sindikata u Francuskoj.

Sjećamo se i velikih protesta transportnih radnika u Francuskoj 2018. godine koji su nekako bili preteča protestima “žutih prsluka” kao i prošlogodišnjih protesta protiv kontroverzne reforme o podizanju starosne granice za penzionisanje. Villedieu koji je bio na čelu tih protesta otvoreno je kritikovao Vladu i predsjednika Republike.

Fabien Villedieu govori o problemima transportnih radnika i kompletne radničke klase u Francuskoj te kako doživljava odnos vlasti prema radnicima u, kako sam kaže, njegovoj drugoj domovini Bosni i Hercegovini, koju često posjećuje sa porodicom.

Kombinacija štrajka mašinovođa, sigurnosnog osoblja na aerodromima i osoblja Lufthanse paralizirala je željeznički i zračni saobraćaj u Njemačkoj početkom marta. Kako komentarišete štrajk vaših kolega u ovoj zemlji koja je članica Evropske unije?

– U pravu su moje kolege iz Njemačke. Organizovali su štrajk koji je bio puno medijski praćen, koji je bio radikalniji. Njemačka vlada nije u istoj konfrontaciji sa svojim željezničarima kao što je francuska vlada sa svojim. Francuske mašinovođe su se izborile da ne rade duže od 35 sati sedmično, a njemačke mašinovođe su tek sada dobile ugovore na rad od 35 sati sedmično. Njemačke mašinovođe nemaju nikakve beneficije oko njihovog statusa i idu kao ostali radnici sa 67 godina starosti u penziju. U Francuskoj starije mašinovođe, to jeste oni koji duže rade, idu sa 57 godina u penziju a oni koji su zaposleni kasnije idu sa 59 godina u penziju. Što se tiče plata, nema nekih većih razlika.

U Briselu su 26. marta protestvovali poljoprivrednici koji su traktorima blokirali glavni grad Belgije koji je jedan od sjedišta Evropske unije i mnogih njezinih institucija. Francuski poljoprivrednici su nedavno (u januaru) protestvovali u Parizu. Nezadovoljstva ima kod ljudi različitih zanimanja. Vaš komentar?

– U Francuskoj i u Evropskoj uniji ima mnogo nezadovoljstva zbog uvođenja određenih normi, puno zahtjeva, za organsku hranu. To povećava njihove troškove i sa svojim proizvodima nisu konkurentni. S druge strane, u Francusku uvozimo proizvode iz zemalja koje ne terete proizvođače sa takvim zahtjevima. Ti su proizvodi dosta jeftiniji. Na primjer, piletina iz Ukrajine koja se uvozi je poremetila sve proizvođače piletine u Francuskoj. Zahtjeva se od naših proizvođača da to bude kvalitetno, biološki, a da bude jeftino, da bude konkurentno drugima koji nemaju takve norme. Među sindikalcima iz poljoprivrede ima dosta njih protiv takvih pravila Evropske unije i predlažu njeno napuštanje.

Šta se na kraju desilo sa “žutim prslucima” i njihovim protestima?

– Pokret je izrastao iz otpora poskupljenju životnih uslova, novom oporezivanju i smanjenju životnog standarda, što se ponajviše odnosi na poreze koje je Macronova vlada uvela na dizel i benzin, s ciljem poticanja građana na kupnju električnih automobila. Izborili su se tada za smanjenje cijena goriva, dobili su subvencije. Ono što je bila na početku njihova snaga, da je to bio apolitičan pokret, bez vođa i govornika na protestima, zbog čega su bili veoma popularni, kasnije je postao problem, te nisu mogli vremenski trajati. Ljudi koji su bili sindikalci vratili su se u svoje sindikate, oni koji nisu imali jedan okvir za te ideje i za taj pokret nisu nastavili borbu. Kad je bila pandemija Covid-19 pojavili su se antivakseri i tad smo čuli nešto o “žutim prslucima”. Neki ljudi koji su bili bliski tom pokretu zbog neslaganja sa stavovima antivaksera su se distancirali.

Od francuske vlade se prošle godine tražilo da odustane od planirane penzione reforme i da umjesto toga više oporezuje bogate. Na jednom od sastanaka sa vladom ste kazali: ‘Tražite novac da biste finansirali penzije? Uzmite ga iz džepova milijardera’. Kakva je bila reakcija ljudi iz vlade?

Poraženi smo. Uprkos protivljenjima radnika i velikih protesta, vlada je provela reformu penzija koja obuhvata pomjeranje starosne granice za odlazak u penziju sa 62 na 64 godine. Ove riječi sam izrekao na sastanku vezano za reformu penzija. Skrenuo sam pažnju na to, stavio u prvi plan. To je bilo prihvaćeno kod političara koji su ljevičari ali i običnih ljudi.

U Francuskoj postoji član 49:3 Ustava koji vladi daje mogućnost da donese zakon bez glasanja. Shvativši da neće imati većinu za usvajanje zakona, predsjednik Macron i njegova vlada u martu 2023. godine su se pozvali na član 49:3 Ustava da bez glasanja u Narodnoj skupštini – odnosno Donjem domu parlamenta proguraju kontroverzne reforme o podizanju starosne granice za penzionisanje. Prethodno je zakon usvojen u Senatu, to jest Gornjem domu parlamenta. Od kako postoji Peta Francuska Republika (naziv za republikansko uređenje Francuske koje je na snazi od donošenja aktuelnog ustava 1958. godine; op.a.) ovo je vlada koja je najviše puta upotrijebila član 49:3 Ustava.

Kakav je odnos sa aktuelnom Vladom?

– Rat (smijeh).

Govorili ste da prvo što je francuski predsjednik Emmanuel Macron uradio, kada je došao na vlast u junu 2017. godine, bilo donošenje zakona kojim je napravio porezno rasterećenje bogatih. Da li se njegov odnos prema radnicima popravio nakon sedam godina?

– Rekao sam tada da Macrona ne zanima položaj poljoprivrednika, metalca, profesora niti liječnika, da je njegova politika – politika interesa, politika zaštite krupnog kapitala u kojoj nema mjesta za radnika. Ništa posebno se nije promijenilo za ovih sedam godina. I njegova vlada je za bogate. Ne bavi se ekonomskim pitanjem ljudi nego društvenim pitanjem.

Bilo je najava o protestima transportnih radnika i mogućoj blokadi glavnog grada Francuske za vrijeme trajanja 33. ljetnih Olimpijskih igara koje bi se trebale održati od 26. jula do 11. augusta u Parizu. Kakva je situacija s tim?

– Imaju potrebu za ljudima koji će voziti autobuse i vozove za vrijeme Olimpijskih igara. Tražićemo da se ljudi nagrade za svoj angažman u tom periodu. I ostali radnici koji su povezani za Olimpijadu direktno poput policajaca, vatrogasaca, medicinskih radnika, tražiće beneficije za ovaj period. Vjerujem da neće biti nikakvih protesta tokom trajanja Olimpijskih igara.

Često dolazite u Bosnu i Hercegovinu gdje provodite sa porodicom godišnji odmor… 

– Najviše vremena provedemo u Zenici, odakle je moja supruga. Iskoristimo priliku i da obiđemo neke turističke destinacije. Divimo se rijekama, jezerima i planinama. Bosna i Hercegovina je lijepa zemlja ali ljudi trebaju malo više povesti brige oko ekologije. Drago mi je što ima sve više turista.

U Francuskoj ljudi štrajkuju protiv provođenja penzione reforme, štrajkuju protiv povećanje cijene goriva, štrajkuju tražeći veće plate… U Bosni i Hercegovini niko se ne buni. Kako komentarišete različiti pristup ljudi iz ove dvije zemlje? 

– Moje mišljenje je da su političari učinili sve da socijalnu bijes kod ljudi koji bi mogao biti za cijene hrane ili za životni standard, usmjere na nacionalna pitanja. Tako utapaju ljude. Kada bi ti ljudi bili svjesni koju snagu imaju, mogli bi se izboriti za nešto što bi im donijelo boljitak. Nisu svjesni ni snage sindikata koji treba okupljati radnike da se bori za njihova prava. Ako su ti radnici okupirani više s tim ko je Srbin, Hrvat ili Bošnjak i šta je izjavio neko, ako su okupirani sa tim nacionalnim pitanjima, onda ne može biti napretka za njih. Kanališu njihovu bijes sa tim nacionalnim pitanjima a to vladi služi da se sakriva iza toga bez da čini neke stvari za poboljšanje životnog standarda svojih građana.

(TIP/Izvor: Al Jazeera/Autor: Mirza Dajić)