Tamo gdje se isprepliću interesi brojnih sila i korporacija rezultat može biti ili podjela zona utjecaja ili velika bitka za svemir.

Homo sapiens se, u periodu svog nastanka i ranog razvoja, počeo kretati i otkrivati nove prostore iz jednog i jedinog razloga – potrage za vodom i hranom kao sirovine koje su potrebne za opstanak. Ta pojava je omogućila i svojevrsna otkrića, kao i činjenicu da se zbog nje homo sapiens naselio na većini kopnenog prostora na Zemlji i formirao svoju ekumenu. Njegov prelazak preko „kopnenih mostova“ na druge kontinente možemo promatrati kao period najranijih geografskih otkrića.

Razvoj prometa, posebno onog morskog, u Srednjem vijeku je omogućio povijesni period koji se zove „Velika geografska otkrića“. Džingis kan i njegovi Mongoli, iako o njima učimo kao o nomadskim vojnim hordama koje su maltretirale druge, omogućili su i prometnu vezu od Budimpešte do Pekinga. Marko Polo je upravo zbog njih mogao biti „putopisac i istraživač“. Godina koja je prekretnica ljudske civilizacije je 1492. Upravo je tada Kristofor Kolumbo, rođeni Đenovljanin koji je plovio pod zastavom Španjolske, „otkrio Ameriku“. Jasno je da su na tom kontinentu već živjeli ljudi te da su 500 godina prije njega na Labradoru bili Vikinzi, ali mi učimo da je Kolumbo Europljanin koji je otkrio ovaj kontinent.

Suština nije bila „otkriti“ novi kontinent niti se baviti nekim istraživanjima. Osnova svih pohoda Kolumba, ali i ostalih moreplovaca, je bila da se dođe do Indije i eksploatira njeno prirodno bogatstvo – od začina koji su trebali smanjiti širenje kuge do dragog kamenja. Zbog svega navedenog ne treba za Kolumba, Magellana, Diaza, De Gamu i njima slične koristiti izraze „moreplovci i istraživači“ nego „eksploatatori i otimači“.

Svemirska osvajanja

Druga polovina XX stoljeća donijela je mogućnost početka istraživanja svemira. Astronomija i „gledanje neba“ postoje još od rane civilizacije, a Galileo nas je teleskopom 1609. godine uveo u modernu znanost. Ipak, sam odlazak u svemir je čekao moderno doba i tehnologiju. Hladni rat istoka i zapada, odnosno SSSR-a i SAD-a te njihovih satelita, donio je i razvoj znanosti. Takmičenja velikih sila su se odrazila i na istraživanja svemirskih prostranstava. Osim klasičnog prestiža, jasno je da se radilo o „zauzimanju prostora“, baš onako kako su konkvistadori to radili prije pet stoljeća.

Godine 1957. Sovjeti su lansirali prve letjelice iz programa Sputnjik. Ovaj program je naknadno počeo slati i živu posadu – psa Lajku, a 12. aprila 1961. godine Jurij Gagarin je 108 minuta letio svemirom. To je datum koji će biti vječno upisan i on je prekretnica modernog doba čovječanstva – eksploatacija svemira.

Amerikanci nisu mogli dozvoliti da i oni ne budu dio te priče. Razvija se ideja Apollo programa koji će 1966. godine biti „pušten u svemir“. Najpoznatiji je Apollo 11 koji je doveo posadu na Mjesec. Neil Armstrong je tada prošetao Zemljinim prirodnim satelitom i označio eru „osvajanja“ drugih nebeskih tijela. Put sa Zemlje do Mjeseca, koji je udaljen 384.000 kilometara, trajao je 76 sati. Zaista je to bio veliki korak za čovječanstvo, mnogo veći nego kada je Kolumbu stao nogom na Karipske otoke.

Identično rudno blago

Zahvaljujući meteorima, onim „zvijezdama padalicama“ koje sagorijevaju u atmosferi, znanstvenici su upoznali sastav drugih nebeskih tijela. Danas znamo da prve četiri planete od Sunca – Merkur, Venera, Zemlja i Mars – imaju identičnu građu te ih zovemo terastičke. S obzirom da su slične Zemlji to može značiti samo jedno – da imaju identično rudno blago. Jedino što ne možemo očekivati su organska kemija, a sve ostalo bi trebalo biti kao na Zemlji.

Zemlja se trenutno nalazi u periodu najbrže eksploatacije njene prirode od nastanka do danas. Razvoj ekonomije, industrije i energetike je uvjetovao enormnu eksploataciju resursa. Svjedoci smo permanentne borbe za energente, ali i za one rude koje dugo mogu čuvati energiju kao što je litij. Svakako se čini da je nemoguće „istrošiti“ planetu, ali populacijska sila ljudi od osam milijardi i stalni razvoj industrije nas dovode do takvog scenarija. „Pametne“ ekonomije znaju da se uskoro trebaju bazirati na neke druge prostore sa resursima, a tu je sigurno najbolji beskonačni svemir.

Priča ovog tipa liči na ono što smo gledali u Ratovima zvijezda, gdje neki kontroliraju rudnike na dalekim planetama. Kada je 16. januara 2020. godine Parlamentarna skupština BiH donijela odluku da „Bosna i Hercegovina neće okupirati Mjesec i druga nebeska tijela“, to se dočekalo sa podsmijehom. Ipak, daleko je to od nekog humora. To je isto kao da ste prije 500 godina potpisali da nemate pravo na ono što nudi „Novi svijet“ i da sve ostavljate kolonizatorima. U tom trenutku se odričete krumpira, paprike, duhana, kukuruza i svega ostalog što vam dolazi iz tog prostora. Jasno je koje velike sile žele da one budu osnovni kolonizatori svemira, odnosno nebeskih tijela u njemu.

Podjela zona utjecaja

Današnji razvoj tehnologije nam omogućava da šaljemo letjelice unutar Sunčevog sustava. Sada već postoji čitav niz država, ali i privatnih kompanija, koje su se odlučile na istraživanje svemira. Prije nekoliko godina se pojavila i verzija „svemirskog turizma“, kada je biznismen Dennis Tito „plovio“ iznad atmosfere i promatrao Zemlju sa visina. Ipak, osnova istraživanja su otkrića rudnog blaga i njegova valorizacija.

Osim SAD-a i Rusije, treća velika sila koja je ušla u veće istraživanje drugih tijela je Kina. Njena brzorastuća ekonomija posljednjih 30 godina je omogućila i takav aspekt razvoja. Agencija CNSA je osnovana 1993, a službeno počela projekt istraživanja Mjeseca 2004. godine. Globalizacija tehnologije, ali i dinamičan razvoj znanosti, omogućio je da i druge države počnu slati svoje letjelice. Posebno je bilo neobično kada je svoj satelit izbacila Ruanda, ali je sigurno ono što je uradila Indija veliki korak za eksploataciju Mjeseca.

Prošle godine je indijska letjelica Chandrayaan-3 (Mjesečevo vozilo) uspješno sletjela u blizini Mjesečevog južnog pola. Postoje pretpostavke da se tu nalaze rudna blaga, ali i led kao potencijal vodenih resursa. Time je Indija postala četvrta država koja je uspješno sletjela na Mjesec.

Prije nekoliko dana, i japanska letjelica „Mjesečev snajper“ – SLIM uspješno je izvela lunarno slijetanje. Može se pretpostaviti da će uskoro i druge „velike“ države započinjati svoje projekte koji će dovesti do slanja letjelica na Mjesec, a potom i na druga nebeska tijela. Svako slanje letjelice znači da će neki robot donijeti uzorke stijenske mase i pokazati potencijal rudnog blaga.

Ovi potezi pokazuju da je „utrka za svemir“ počela i da se tek očekuje da uđe u fazu jačeg djelovanja. A tamo gdje se isprepliću interesi brojnih sila i korporacija rezultat može biti ili podjela zona utjecaja ili velika bitka za svemir.

(TIP/Izvor: Al Jazeera/Autor: Vedran Zubić/Foto: Reuters – Ilustracija)