Za većinu od preko 150 miliona gledatelja, takmičenje za pjesmu Evrovizije nezaobilazna je godišnja ekstravaganza blještavila i uskih hlača, radosno slavlje gluposti i podsjetnik na neprobojnost ukusa drugih nacija u pop muzici, piše The Guardian.

Za trojicu političkih naučnika sa Univerziteta u Amsterdamu i Tilburgu, to je ogroman rudnik dragocjenih podataka koji ih je doveo – tvrde u akademskom radu objavljenom ovog mjeseca – do novog zaključka o populističkoj radikalnoj desnici. “Svi znaju da Evrovizija odražava široke geopolitičke trendove”, rekao je Alessandro Nai, koautor, s Elizabeth Young i Lindom Bos, knjige Pop populizam: Etno-tradicionalizam izvan nacionalnih granica i populistička radikalna desnica.

Susjedi kao što su Grčka i Cipar, ili Švedska i Danska, međusobno se uvijek visoko ocjenjuju, dok su prethodne studije identificirale glasačke blokove koji odražavaju kulturne i političke veze – u zemljama bivšeg sovjetskog bloka, na primjer. O zemljama bivše Jugoslavije da i ne govorimo.

“Ali ovo istraživanje pokazuje koliko su super važni evrovizijski podaci – deseci zemalja, od kojih svaka dodjeljuje bodove, tokom razdoblja od mnogo godina – mogu biti u otkrivanju snažne, strukturne političke dinamike kroz obrasce glasanja”, rekao je Nai. Pregledavajući 30.000 tačaka podataka koje je generiralo više od 700 pjesama iz 40 zemalja tokom 20 godina, studija je otkrila da su zemlje s visokom razinom potpore populističkim, radikalno desničarskim strankama više glasale za pjesme iz drugih zemalja koje su sadržavale ono što autori nazivaju “etno-tradicionalnim ” elementima.

“Populistička radikalna desnica nastoji se povezivati s vrlo nacionalnim narativima, nekom vrstom zatvorene, nativističke odbrane domaćih kulturnih tradicija od modernizirajućeg, homogenizirajućeg utjecaja globalizacije”, rekao je Nai.

“Pitali smo se hoće li izrazi lokalnog identiteta – tradicionalne nošnje, starih instrumenata, narodne muzike, izbora nacionalnog jezika – ali iz drugih zemalja, djelovati kao znak za podršku, i jesu.”

Istraživači su otkrili da je čak 28% svih prijava na Evroviziju od 1999. (kada su takmičari mogli birati na kojem će jeziku pjevati) do 2019. sadržavalo barem jedan takav etno-tradicijski element, a neki su sadržavali sva tri.

Primjeri uključuju albanski nastup iz 2006., koji prikazuje dva muškarca u tradicionalnoj lokalnoj nošnji, od kojih jedan svira gajde, i proslavljeni ruski nastup iz 2012., u kojem bake iz Buranova, noseći vezene haljine, marame i cipele od kore, peku kruh u pećnici i pjevaju na regionalnom udmurtskom jeziku.

Ulazak Irske 2007., pokušaj Poljske 2014. We Are Slavic i grčki OPA iz 2010. mogli bi se na sličan način kategorizirati kao široko etno-tradicionalistički, rekao je Nai, zajedno s ulaskom Rumunije 2000., Moldavije 2005. i Slovenije 2010.

“Uspoređujući glasove za ove pjesme s postotkom zastupnika iz populističkih, radikalno desnih stranaka u zemljama glasanja, pronašli smo jasnu izbočinu u kojoj desničarski populisti imaju veći udio mjesta u parlamentu,” na primjer u Mađarskoj, Srbiji, Sjevernoj Makedonije i Turskoj, kazao je.

Rezultati su kontrolirani s obzirom na više faktora, uključujući članstvo u jednom od poznatijih glasačkih blokova na Evroviziji, a povećanje glasova u svakom slučaju bilo je skromnih dva do tri postotna boda, rekao je Nai – ali bilo je dosljedno.

“Ono što mi predlažemo,” rekao je, “jest da se unutar navodno, nativističkog svjetonazora populističke radikalne desnice, strani izrazi etno-tradicionalizma vide kao saveznici unutar šire normativne borbe: domaći populistički osjećaji zapravo pokreću određene obrasce glasanja na Evroviziji”. Autori upozoravaju da rezultate treba promatrati s oprezom, između ostalog jer su podaci o pojedinim gledateljima, njihovoj podršci populističkim, radikalno desnim strankama nepotpuni, kao i oni kako su glasali za etno-tradicionalističke strane pjesme.

“Ali doista pruža zanimljiv novi uvid u odnos između nativizma, radikalnog desnog populizma i inozemnog etno-tradicionalizma”, rekao je Nai. “Osim toga, bilo je jako zabavno. Morali smo gledati 20 godina pjesama Eurovizije.”

(TIP/Izvor: federalna.ba/The Guardian/Foto: Vyacheslav Oseledko/AFP/Getty Images)