Situacija je teška i usložnjava se, to niko ne spori. Bolnički kapaciteti, posebno u Sarajevu postaju pretrpani, sve polako liči na mart 2020. godine. Korona se širi, stigli su novi opasniji mutirani sojevi, a vlast je jednako nespremna kao i u martu 2020. godine. Jednako kao i u martu prošle godine imamo paniku, histerično vrištanje vlasti i pojedinih ljekara na građane zbog njihove neodgovornosti, jer su sebi dozvolili da se malo opuste. Ne opravdavam, ali nakon godinu dana borba protiv korone se ne smije i ne može svesti uglavnom na galamu i prijetnje građanima koji su zbunjeni jer oni što im prijete često se ne pridržavaju mjera koje donose.

Godinu dana smo potrošili na sumnjive nabavke, montiranje poljskih bolnica u kojima niko nije ležao, plakanje za vakcinama kojih nema do utvrđivanja puta pacijenta u Sarajevu za koji dr Kemal Dizdarević opravdano kaže da je „gore-dole“ i kao takav jedan od razloga za umiranje pacijenata.

Opet nema izolatorija, a borili smo se da oslobodimo svaki pedalj slobodnog prostora, pa ih rasformirali. Elem, u martu 2021. slušajući predstavnike vlasti osjećam se kao da je korona tek počela. Opet nam prijete policijom, sreća pa vlast u Sarajevu još nije nabavila helikopter pa da nas i odozgo nadgledaju. Krivi smo mi jer uvijek biramo nesposobne.

Krivi su ugostitelji jer nema vakcina. Njih treba zatvoriti iako niko u državi nema ni jedan validan podatak o izvorima zaraze. Valjda im treba vjerovati na riječ. Nemam ništa protiv zatvaranja ako će ono dati rezultate, ali sam protiv da služi za amnestiranje odgovornih koji su se pogubili u „montiranim“ tenderima i nacionalnim tenzijama da više ne mogu ništa normalno uraditi, pa ni nabaviti vakcinu.

Prema do sada objavljenim istraživanjima koja moram priznati nisu sveobuhvatna, ali postoje, ugostiteljski objekti nisu u vrhu prenosnika zaraze. Logično, to su bolnice, a vlast nije uradila ništa da opet ne budu pretrpane. Prema analizi Evropskog centra za prevenciju i kontrolu bolesti pokazalo se da su na drugom mjestu pogoni za preradu i pakiranje hrane. Njih niko javno ne upozorava, ali nam zato cijene hrane vrtoglavo skaču. Korona se ipak pokazala dobrom za određene vrste biznisa. Prema ovom istraživanju ugostitelji su daleko od vrha potencijalnih klastera.

Austrijske analize najrizičnijim su pokazale staračke domove. Nakon njih kao potencijalno najopasniji klaster naveden je gradski prijevoz. Sporno je i skijanje, ali to ne mogu vidjeti oni kojima je to odraz društvene hijerarhije. Interesantno ni jedna od analiza nije navela škole kao potencijalno opasna mjesta za razvoj klastera, a one su u BiH najduže zatvorene.

Lijepo je to na početku pandemije primjetio dr Dizdarević: „Svaki problem traži pristup proporcionalan njegovoj ozbiljnosti. SARS-CoV2 nije variola, a paranoja nije u osnovi realnosti, ona je u osnovi straha od realnosti“.

Još uvijek je korona daleko od vrha ljestvice kojom se mjeri smrtnost prema bolestima, ali je ubjedljivo prva po količini panike koja se što svjesno, što iz neznanja produkuje. Ne sporim nikakve mjere, ali sporim da neko na mene galami i da mi prijeti. Politika je proizvela previše egoizma kod malih ljudi koji ne vole Tita, ali su u biti jako skloni totalitarizmu jer im daje prijeko potrebni osjećaj moći. Zaboravili su ipak da pravi vladari imaju i odgovornost. Nemam ništa protiv da neko glumi Tita, ali da bude jednako efikasan u borbi sa koronom kao što je on bio u borbi sa variolom. Ne zaboravimo variola je bila 10 puta smrtonosnija od korone.

Zato neka u BiH konačno procese vodi znanje, a ne zvanje. Dobri smo mi ljudi, podržat ćemo sve mjere, samo treba nam lijepo objasniti. Galamom se ne postiže ništa, jer od građanske važnija je odgovornost onih koji u njihovo ime donose odluke. Njima zatvaranje nije ugrozilo plate i egzistenciju, pa bi bio red da shvate kako ne mogu sami živjeti od naših para. Zatvorite nas i budite solidarni, teret krize svi moraju jednako podnijeti.

(TIP/Nap/Autor: Ernad Metaj/Foto: Agencije)