Revitalizacija Atik mahale u Tuzli: Čuvamo li autentičnost grada ili gradimo historijski Disneyland?

Obnova centra Tuzle dugo je priželjkivani i očekivani poduhvat. Zavod za prostorno planiranje i urbanizam Tuzla izradio je, a Gradsko vijeće usvojilo Urbanistički projekt za lokalitet Tabašnice – Atik mahala, kojim se stvaraju pretpostavke za obnovu ovog dijela grada i usmjerava njegovo buduće uređenje. Inicijativa je svakako pohvalna. Riječ je o prostoru složene prošlosti i velikog značaja za Tuzlu, pa je Zavod nesumnjivo imao pred sobom težak izazov. Upravo zato projekt zaslužuje osvrt s prijedlozima koji mogu doprinijeti njegovoj daljnjoj razradi i provođenju. Ovim stručnim osvrtom želimo potaknuti stručnu i javnu raspravu koja će pomoći da prostor obuhvaćen projektom sačuva prepoznatljivost i ponovo postane živi dio gradskog središta.

Lokalitet Tabašnice – Atik mahala tokom vremena je, usljed rušenja objekata, zapuštanja građevina  i gubitka nekadašnjih funkcija, izgubio veliki dio svojih vrijednosti. Danas ne odražava u dovoljnoj mjeri značaj koji mu pripada kao dijelu historijskog središta Tuzle. Zato je važno hoće li se revitalizacijom  sačuvati historijska slojevitost i autentičnost ovog prostora.

Atik mahala nastala je u osmanskom periodu zajedno sa Atik džamijom kao najstarija mahala današnje Tuzle i središte njenog daljeg razvoja. Prolazi i ulice unutar mahale, oblikovani njenim postepenim razvojem, povezivali su porodične kuće sa zanatskim i trgovačkim životom duž današnje Gradske ulice i prema čaršiji. Vrijednost ovog prostora nije bila samo u njegovim objektima nego i u povezanosti zona stanovanja, trgovine, zanatske proizvodnje i svakodnevnih susreta.

Austrougarski period unio je u ovaj prostor nove arhitektonske stilove. Atik džamija , današnja Šarena džamija, preuređena je u prepoznatljivom pseudomaurskom stilu. Osim toga izgrađeni su objekti u stilu historicizma, poput Baroka, nekadašnjeg Hotela Grand i Stare pošte. Sve to svjedoči o promjenama koje su u to vrijeme oblikovale centar Tuzle. Uvođenjem novih administrativnih i ekonomskih funkcija na ovom lokalitetu i u njegovom okruženju dodatno je ojačana uloga ovog prostora u gradskom središtu Tuzle.

U međuratnom periodu izgrađena je zgrada stare općine u arhitektonskom stilu moderne. Kao sjedište lokalne samouprave, dodatno je ojačala administrativni značaj ovog lokaliteta, a svojim oblikovanjem unijela novi arhitektonski izraz.

Tokom razdoblja socijalističke Jugoslavije ovaj prostor pretrpio je velike gubitke. Slijeganje terena usljed eksploatacije soli dovelo je do oštećenja i uklanjanja brojnih objekata, među kojima i stare općine. Rušenjem objekata, gubitkom administrativnih i ekonomskih funkcija te postepenim nestajanjem zanata mijenjali su se izgled i uloga prostora. Nisu nestajale samo zgrade: slabili su i razlozi zbog kojih su ljudi ovdje svakodnevno dolazili, kao i prilike za susrete i druženja.

Uređenje Trga slobode početkom 21. stoljeća značajan je poduhvat koji je dijelu gradskog središta vratio privlačnost. Obnova prostora obuhvaćenog projektom „Tabašnice – Atik mahala“ otvara mogućnost da se taj proces nastavi.

Historija pokazuje daovaj prostor nije nastao u jednom vremenu niti pripada samo jednom stilu. Njegovu prepoznatljivost čine različiti historijski slojevi i odnosi među njima. Ako bi se obnovio samo jedan stil, ili isti primijenio na dijelovima koji ranije nisu postojali, postoji opasnost da centar grada počne djelovati, „plastično“, umjetno i lažno. Upravo opasnost da se baš to desi iščitali smo u predloženom rješenju koje predviđa povećanje spratnosti postojećih objekata i fasade koje bi sve trebale biti pretvorene u jedan stil, tako negirajući historiju ovog prostora.

Autentična i vjerodostojna obnova zato nije moguća bez detaljnog istraživanja prošlosti prostora i pojedinačnih objekata. Doprinose svih historijskih razdoblja potrebno je istražiti i vrednovati, bez unaprijed nametnutog ujednačavanja u samo jedan stil. Takav pristup ima uporište u članu 11 Venecijanske povelje iz 1964. godine, koji naglašava poštovanje vrijednih doprinosa različitih razdoblja, dok stilsko jedinstvo nije cilj obnove historijskih građevina.

U predstavljenim rješenjima Zavoda za urbanizam potrebno je jasnije objasniti kako je ova historijska slojevitost uzeta u obzir. Procjena historijske vrijednosti objekata važna je osnova, ali treba pokazati šta se njome štiti i kako ona usmjerava buduće zahvate. Za svaki objekt potrebno je obrazložiti šta se čuva, šta mijenja i na osnovu kojih podataka.

Podvođenje različitih građevina pod jedan zamišljeni historijski stil moglo bi narušiti historijsku slojevitost prostora. Ako se postojeći objekti nadograde i oblikuju fasadama koje nikada nisu imali kako je to sada predviđeno, a novi zahvati se ne mogu razlikovati od naslijeđenih dijelova, njihova stvarna prošlost postaje manje čitljiva. Prostor tada može djelovati kao slika zamišljene prošlosti, umjesto kao dio grada koji se razvijao kroz vrijeme.

Iskustvo projekta „Skoplje 2014“, kao ekstreman primjer, upozorava na moguće posljedice takvog pristupa: historizirajuća novogradnja može potisnuti posebnosti mjesta i stvoriti dojam da se radi o scenografiji, kao da se snima film ili gradi zabavni park. Iako su razmjeri i okolnosti drugačiji, i pred urbanističkim projektom revitalizacije Tabašnice i Atik Mahale stoji važno pitanje: kako sačuvati stvarne tragove prošlosti, a izbjeći stvaranje ambijenta koji samo izgleda historijski?

Posebnu pažnju zahtijevaju predviđene rekonstrukcije Stare pošte i Hotela Grand. Potrebno je predstaviti istraživanja na kojima se zasnivaju njihov položaj, gabariti i arhitektonski detalji te jasno razgraničiti ono što je dokumentirano od onoga što predstavlja novo tumačenje. Opravdanost njihove rekonstrukcije treba objasniti kroz kulturni značaj i buduću ulogu u prostoru. Rekonstrukcija može vratiti važan gradski simbol, ali ne može u potpunosti nadoknaditi prekid njegovog postojanja. Njena vrijednost zavisit će i od buduće namjene i doprinosa životu jezgre. Obnova objekta samo da bi se obnovio, bez veze sa prošlošću i bez praktične namjene stvorila bi ponovo osjećaj da se radi o scenografiji.

Za oživljavanje prostora nije dovoljno obnoviti izgubljene građevine ili urediti fasade. Potrebno je obnoviti i veze između prostora, njegovih stanovnika i sadržaja koji podržavaju svakodnevni život.

Upravo je to razlika između fizičke obnove i revitalizacije. Obnovom popravljamo ili ponovo gradimo objekte. Revitalizacijom stvaramo uslove da prostor ponovo živi. Takvo razumijevanje prisutno je i u UNESCO-ovoj Preporuci o historijskom urbanom krajoliku i ICOMOS-ovim Principima iz Vallette iz 2011. godine, koji očuvanje naslijeđa povezuju s društvenim i ekonomskim životom grada.

Zato uz pitanje kako će prostor obuhvaćen projektom „Tabašnice – Atik mahala“ izgledati treba postaviti i pitanje kome će služiti. Fizičku obnovu potrebno je povezati s programima koji će podržati održive uslove zakupa poslovnih prostora, odgovoriti na stvarne potrebe korisnika i osigurati dostupnost stanovanja različitim grupama ljudi. Time se može smanjiti rizik društvene segregacije i potiskivanja postojećih stanovnika i malih poslovnih korisnika iz obnovljenog središta koje bi moglo postati elitno i “protjerati” sadašnje korisnike ovog prostora jer bi im postao financijski neodrživ.

Sva ova pitanja zahtijevaju  saradnju arhitekata, urbanista, historičara i stručnjaka za zaštitu naslijeđa sa sociolozima i ekonomistima, uz aktivno učešće nadležnih gradskih službi, stanovnika i lokalnih privrednika. Nije nužno da se sve mjere propišu samim urbanističkim projektom, ali je važno da njegovo provođenje prati program koji povezuje prostornu obnovu s društvenim i ekonomskim ciljevima.

Takav program treba pratiti arhitektura koja poštuje posebnost mjesta: njegovu historijsku slojevitost, mjerilo gradnje, prostorne odnose i način korištenja. Vrstu i obim zahvata potrebno je prilagoditi utvrđenim vrijednostima, stanju i budućoj namjeni svakog objekta te karakteristikama konkretne lokacije. Očuvane građevine mogu zahtijevati radove na njihovom očuvanju, dok ponovna izgradnja izgubljenih objekata ili njihovih dijelova traži pouzdane podatke i stručno opravdanje. Na drugim mjestima primjereno rješenje može biti savremena gradnja, pažljivo uklopljena u postojeće okruženje. Za važnije lokacije i javne objekte korisno je provoditi arhitektonske konkurse s unaprijed utvrđenim zahtjevima kakav bi objekt trebao biti i čemu će služiti. Prijedloge  treba ocjenjivati interdisciplinarna stručna komisija, vrednujući njihov odnos prema naslijeđu i javnom prostoru, funkcionalnost i izvedivost, uz posebnu pažnju prema oblikovanju fasada, dogradnjama i uklapanju nove gradnje. Ovim pristupom bi se osigurali potrebni mehanizmi za provođenje radova u skladu s pravilima struke, primjenjujući naučno utvrđene metode obnove i prevencije nespretnih poduhvata poput neprikladnog odabira boja ili slobodne procjene kako treba izgledati fasada.

Izbor rješenja na konkursu, međutim, nije završetak tog procesa. Potrebno je urediti i stručno praćenje njegovog izvođenja kako se kvalitet odabranog rješenja ne bi izgubio izmjenama tokom same gradnje.

Urbanistički projekt „Tabašnice – Atik mahala“ otvara važnu priliku za Tuzlu. Njegov uspjeh zavisit će od povezivanja očuvanja naslijeđenih vrijednosti, kvalitetnog arhitektonskog oblikovanja i stvaranja uslova za svakodnevni život ljudi u obnovljenom prostoru. Ako se jedan od tih zadataka zanemari, obnova može ostati nepotpuna.

Građevinsko naslijeđe predstavljaja materijalne ostatke s kojim se poistovjećuje stanovništvo Tuzle i na temelju kojeg se grad nastavlja razvijati. Ova nit od prošlosti do budućnosti ne bi smjela biti prekinuta ukoliko želimo zadržati vjerodostojnost onoga što gradimo. Oživljavanje stare gradske jezgre nije samo obnova građevina već očuvanje karaktera i atmosfere tog prostora i njeno prilagođavanje savremenom životu. Pritom cilj nije površno oponašanje arhitekture prošlih epoha, nego oprezno oblikovanje koje savremene potrebe povezuje s posebnostima mjesta. Neadekvatnim pristupom, stvara se rizik pretvaranja centra grada u tematski park. I upravo je to ono što razlikuje Disneyland kao umjetnu tvorevinu od autentičnog grada u kome ljudi zaista žive i koji ima neprekinutu nit od prošlosti do sadašnjosti.

Vezano: Foto/Srce Tuzle pred velikom transformacijom: Planirana 62 nova objekta, vraća se i čuveni hotel

(TIP/Autori: dr. techn. Azra Fejzić, diplomirana inženjerka arhitekture, dr.sc. Tijana Veljković, diplomirana inženjerka arhitekture, sr.sc. Dino Šakanović, doktor historijskih nauka)