Šta se dešava kada štićenici Doma za djecu bez roditeljskog staranja napune 18 godina? Za mnoge bi to značilo kraj brige sistema i početak neizvjesnosti. Ali postoje i oni koji iz tog trenutka izađu jači nego ikad. Donosimo priču o mladiću koji je rođen bez roditeljskog zagrljaja, odrastao u Domu u Tuzli, a danas je suprug, otac i autor dvije knjige. Priča je ovo koja otvara i pitanje da li društvo čini dovoljno da ova djeca u život zakorače sigurnim korakom.

Rođen poslije jula ‘95. godine, Amir Šečić nikada nije zapamtio oca, koji je ubijen  u genocidu u Srebrenici. Tri dana nakon rođenja majka ga je ostavila. Odrastao je u Domu za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli, gdje je, kako kaže, naučio najvažniju lekciju – odrasti, sazreti i postati čovjek.

“U tom domu sam naučio da su životni putevi teški, da će svaki praznik i rođendan biti bez njih, da ću u životu sve što mi bude potrebno morati osigurati sam sebi. Put koji sam prolazio bio je zaista težak”, priča nam.

Amir danas ima 30 godina i živi i radi u Sloveniji.

“Napisao sam knjigu ‘Teško da sam bio dijete’, i u njoj opisao sve: ko mi je pomogao i kakvi su putevi bili unutar Doma i izvan njega. Na današnji dan prije četiri godine sam se oženio, imam dvoje djece i, hvala Dragom Bogu, danas sam ja roditelj, iako roditelje nisam imao”, ističe.

Iako obaveza države prestaje kad štićenici napune 18 godina, u tuzlanskom Domu nastoje da punoljetstvo ne znači i ulicu. S druge strane, zakon omogućava da boravak u Domu traje do 26. godine, ukoliko je osoba na redovnom školovanju.

„Izlazimo ususret nakon njihove 18. godine, jer nemamo čime da pokrijemo njihovo zbrinjavanje nakon punoljetstva, ali imamo nit ljudskosti da im osiguramo za početak za nekoliko mjeseci do godinu s našim prijateljima posao i stan“, ističe Amila Šećerbegović, direktorica JU Dom za djecu bez roditeljskog staranja Tuzla.

Uz donatore, nevladine organizacije, udruženja i pojedince Ministarstvo za rad, socijalnu politiku i povratak Tuzlanskog kantona svake godine izdvaja značajna sredstva kako bi štićenici imali siguran prostor, obrazovanje i sadržaje koje imaju i djeca u biološkim porodicama.

„Tuzlanski kanton kroz budžet izdvaja milion konvertibilnih maraka za Javnu ustanovu Dom za djecu bez roditeljskg staranja“, napominje Fadil Alić, ministar za rad, socijalnu politiku i povratak Tuzlanskog kantona (SDA).

Danas je u Domu 81 dijete. Iza tih vrata kriju se priče, o hrabrosti i želji da budu nečije dijete. A, Amir s početka priče je dokaz i da početak života ne određuje budućnost, ali i da društvo mora učiniti sve da prva punoljetnička vrata ove djece ne budu vrata u  neizvjesnost.

(TIP/Izvor: federalna.ba/Autor: Dino Durmić/Foto: FTV)