U davna vremena, prije nešto više od heftu dana, vladao je jedan premijer i jedna vlada. Vladali su čitav vikend, a ostalo je zabilježeno da su njihovi podanici u to vrijeme živjeli u sreći i blagostanju. U vrijeme njihove vladavine ama baš ništa  nije poskupjelo – jer su trgovinski centri nedjeljom zatvoreni. Nije bilo nikakve inflacije – jer se ni to pri normalnom atmosferskom pritisku i temperaturi ne stigne dogoditi za vikend. Nijedna firma nije morala staviti ključ u bravu – jer vikendom službe za zatvaranje firmi ne rade. Ta znamenita vlada se za vrijeme svog mandata nijednom nije zadužila – jer se i to subotom i nedjeljom teško može postići.

Ukratko, u vrijeme svoje vladavine Vlada Tuzlanskog kantona, imenovana na samom kraju jedne, a smijenjena na početku sljedeće sedmice, nije napravila ama baš nijedan promašaj, nijedan lopovluk i kriminal, nijedno zapošljavanje po kumovsko-stranačko-rođačkim vezama, nije uzela nijedan kredit, a sačuvaj Bože da je emitovala nekakve trezorske zapise i obveznice koje vode u dužničko ropstvo. Statistički gledano, to je bila najuspješnija vlada u istoriji moderne Bosne i Hercegovine – građani od njenog mandata nisu imali ama baš nikakve štete, što je najveće dostignuće jednog postdejtonskog kabineta. Bila je to vlada kakva se samo poželjeti može, ali na našu nesreću, sve što je lijepo kratko traje. 

Smijenjena je onako kako je i postavljena – sa dva preletača. Ako malo dublje zavirimo u leksikone i enciklopedije, pronaći ćemo da pojam “preletač” označava jednu posebnu vrstu faune i da uopšte ne pripada rodu pernate živine, iako bi se to na prvi pogled, bar prema nazivu, dalo zaključiti. Mada se mogu pronaći na drugim područjima naše planete, čini se da je njihovo pravo stanište u Bosni i Hercegovini, da im ovdašnja klima najviše odgovara i da se u ovom našem  mediteransko-dinaridskom području, od Save do mora i od Une do Drine, najbolje razmnožavaju. Nekad ranije smo ih mogli vidjeti tek periodično, svake četvrte godine, krajem oktobra i početkom novembra, kad se uspostavljaju novi sazivi vlasti nakon izbora. To vrijeme kad se preletači potpuno razviju i izađu na svjetlost ranije se nazivalo erom kupovine papaka. Međutim, kako im ovdašnja klima neobično prija, u posljednje vrijeme možemo ih vidjeti u svako doba godine, kažu da se uopšte ne plaše susreta s ljudima. Postali su autohtona, domaća vrsta i treba ih svakako odmah zaštititi, registrovati i upisati kao izvornu, domaću, bosanskohercegovačku pasminu, da nam ih neko drugi ne bi oteo i upisao kao svoju autohtonu sortu, k’o što su neke susjedne zemlje svojevremeno napravile ili bar pokušale napraviti sa tornjakom ili bosanskim brdskim konjem.

I da vam ne dužim, ta dva preletača su građanima Tuzlanskog kantona podarila najbolji i najuspješniji postdejtonski period u kojem nije bilo ni poskupljenja ni inflacije, a onda su ista ta dva preletača svojim drugim preletom u samo tri-četiri dana, brutalno ukinula taj neviđeni rahatluk. 

Napadoše ih sa svih strana – da to nije moralno, da su prodane duše, počeše neki, bogami, pričati i o tome kako se tu dogodilo svašta nečasno, kako ih je neko nečim ucijenio, pa čak i kako se time moraju pozabaviti tužilaštva na raznim nivoima. Njih dvojica i ne pokušavaju obasniti zašto za tako kratko vrijeme promijeniše dva jata i zašto se vratiše u staro, kad su već odlučili da one tamo hefte odlepršaju iz njega. Jedan od njih samo ponavlja, ko da je sad pobjeg’o iz Lakine pjesme, “Ja sam mor’o, mor’o”, a nikako da kaže ko ga je i čime natjerao i zašto je moro’, mor’o. 

Ispostavi se da su ti preletači daleko žilavija vrsta nego što se očekivalo, pa je taj preletački model postao noseći stub ovdašnje demokratije. Preživješe preletači čak i nakane OHR-a da izmjenama izbornog zakona stane ukraj ovoj sorti i još to nazva krivičnim djelom trgovine uticajem. Ali ne dadoše se preletači, koji vremenom postadoše stubovi svake vlasti u ovoj zemlji – uz institucionalnu korupciju su faktor stabilnosti čitavog društva i bez njih se ne može ni zamisliti nijedna ozbiljna skupštinska većina, naročito ona koja zavisi od jedne ili dvije ruke. A takvih je najviše. 

(TIP/Izvor: bhrt.ba/Autor: Amir Sužanj/Foto: Arhiva)