BiH: Niže cijene lijekova oboljeli od raka bi mogli tražiti i na protestima

Gotovo 99 posto građana kupuje lijekove izvan zemlje, pa ih prenose preko granice, jer je mjesečno za liječenje potrebno i 5.000 eura, ukazuje Suzana Kekić, predsjednica Saveza žena oboljelih od raka ‘Iskra’.

Oboljeli od raka u Bosni i Hercegovini muku muče da sebi obezbjede lijekove koji im život znače, riječi su Suzane Kekić, predsjednice Saveza žena oboljelih od raka „Iskra“.

Lijekovi su preskupi, navodi Kekić, te smatra da se to mora pod hitno promijeniti.

„Lijekovi su najskuplji u regiji, nažalost, i nisu dostupni. Većina ljudi nije u mogućnosti da ih kupi, ako nisu na listi. Velike su liste čekanja i ljudi su primorani da kupuju negdje drugo, onaj ko može. A preskupi su, po tri puta su skuplji nego u ostalim zemljama okruženja. I Hrvatska i Srbija su dosta jeftiniji, a Turska da ne govorimo“, ističe Kekić.

Terapija jednog pacijenta citostaticima košta 8.000 konvertibilnih maraka (4.000 eura) u Bosni i Hercegovini, dok takva ista terapije u okruženju košta do 2.000 konvertibilnih maraka (1.000 eura).

„Treba gotovo 10.000 konvertibilnih maraka (5.000 eura) mjesečno, tj. na svakih 21 dan. Tu treba još dodati i lijekove za imunitet. Tako da su troškovi stvarno veliki što se tiče kupovine da bi se neko sam finansirao. Iz tog razloga gotovo 99 posto građana kupuje lijekove izvan zemlje. Ljudi kupuju, prenose, ali postoje problemi što se tiče toga – da ne kažem: ‘švercamo’ citostatike“, objašnjava Kekić.

‘Ako budemo primorani mi ćemo izaći na ulice’

Dodaje da stalno apeluju da se troškovi lijekova smanje, te su upravo iz tog razloga odlučili da organizuju okrugli sto sa predstavnicima vlasti.

„Idemo prema vlasti i to pripremamo za 4. februar. Okrugli sto sa predstavnicima vlasti i da se vidi način da se obezbjedi što više sredstava za kupovinu citostatika i lijekova za onkološke pacijente. Mi smo prije desetak godina tražili da se odvoji dva posta samo od akciza na duhan. S tim bi se procentom pokrili svi lijekovi za onkološke pacijente“, kaže Kekić.

Navela je da sva udruženja iz bh. entiteta Federacije Bosne i Hercegovine i entiteta Republike Srpske sarađuju.

„Ako budemo primorani, mi ćemo izaći na ulice. Nema druge, jer je sve gora i gora situacija“, zaključuje Kekić.

Iz Agencije za lijekove i medicinska sredstva Bosne i Hercegovine su objasnili na koji način funkcioniše formiranje cijene lijekova.

„U skladu sa Pravilnikom o načinu kontrole cijena, načinu oblikovanja cijena lijekova i načinu izvještavanja o cijenama lijekova (‘Službeni glasnik BiH’, br. 3/17) […] Agencija određuje maksimalnu veleprodajnu cijenu lijeka. Takođe, Pravilnikom se određuje veleprodajna marža do osam posto i da maloprodajnu maržu određuju entitetska ministarstva nadležna za poslove zdravlja.

U skladu sa naprijed navedenim, cijena lijeka u apoteci može biti od nula do maksimalne veleprodajne cijene lijeka. A po kojoj cijeni će se lijek naći u apoteci, dalje određuju proizvođači, apoteke, Komore farmaceuta, fondovi zdravstvenog osiguranja, odnosno to diktira I samo tržište (veličina tržišta)“, naveli su iz Agencije za lijekove i medicinska sredstva Bosne i Hercegovine za Al Jazeeru.

Zbog čega su lijekovi u BiH najskuplji?

Novinar Uroš Vukić je radio istraživanje o ovoj temi te objašnjava razloge zašto su lijekovi u Bosni i Hercegovini najskuplji.

„Lijekovi u Bosni i Hercegovini najskuplji su iz razloga što regulativa koja se donosi na svim nivoima vlasti pogoduje isključivo farmaceutskoj industriji, veletrgovcima i maloprodajnim lancima apoteka. Osnovni dokument koji definiše tržište lijekova u BiH je Pravilnik o načinu kontrole, načinu oblikovanja cijena lijekova i načinu izvještavanja o cijenama lijekova u BiH“, kaže Vukić.

Do 2017. godine BiH je, navodi, bila jedina zemlja u Evropi koja nije imala taj dokument, a to je bila posljedica, pojašnjava, “isključivo farmaceutskog lobija koji jednostavno nije dozvoljavao da se tržište koliko toliko uredi”.

„Tim Pravilnikom definisano je da je maksimalna veleprodajna marža u BiH osam posto (U Srbiji i Crnoj Gori je ta maksimalna veleprodajna marža šest posto), s tim da na cijene utiču i maloprodajne marže koje utvrđuju entiteti, odnosno kantoni, pa u Republici Srpskoj maksimalna maloprodajna marža iznosi 18 posto, a u Federaciji BIH ide do 25 posto. Dakle, imamo potpuno neujednačenu regulativu između entiteta što otvara mogućnost manipulacije. Posmatrajući region, regulativa koja postoji u BiH u isključivom je interesu trgovaca lijekova, a na štetu građana koji na kraju, iako najsiromašniji, plaćaju najviše cijene lijekova.“

Kako smanjiti cijenu lijekova?

Da bi došlo do smanjenja cijena lijekova, navodi Vukić, neophodno bi bilo izmjeniti Pravilnik, i to na način da se kod izračuna cijene lijeka uzmu druge referentne zemlje i umjesto Slovenije stavi Bugarska, Rumunija, Sjeverna Makedonija, Crna Gora, odnosno zemlje sa sličnim nivoom dohotka kao BiH, i smanjiti maksimalnu veleprodajnu maržu.

„Pravilnik bi trebalo izmjeriti na način da se nakon izračunate komparativne cijene lijeka, cijena množi sa 0,9, a ne sa jedan kako što je sada slučaj, i samo tom promjenom imali bi značajno niže veleprodajne cijene na koje se onda dodaju maloprodajen marže. Na cijenu lijeka utiče i to što je u BiH PDV na lijekove najveći, ali mislim da smanjenje PDV-a nije garancija nižih cijena. Država bi ostala bez značajnog novca, a cijene bi, poznajući trgovce, vjerovatno ostale iste“, kaže Vukić.

Cijena nekog lijeka u BiH se formira, objašnjava Vukić, na način da se uzmu cijene tog lijeka iz referentnih zemalja. U slučaju BiH, Pravilnikom je definisano da su referentne zemlje Srbija, Hrvatska i Slovenija.

„Te cijene iz referentnih zemalja se saberu, podjele sa tri (zato što su tri referentne zemlje) i pomnože sa jedan. Dakle ako imamo neki X lijek koji u Srbiji košta dvije konvertibilne marte, u Hrvatskoj tri i Sloveniji pet, u BiH bi maksimalna veleprodajna cijena tog X lijeka mogla biti 3,56 konvertibilnih maraka (na ovu cijenu onda se dodaju maloprodajne marže koje su od 18 do 25 posto i u tom slučaju, ako bi se dodale najviše malporodajne marže što je stvar trgovca, cijena tog lijeka u apoteci bi bila u Republici Srpskoj 4,2 konvertibilne marke, a u Federaciji BiH 4,45 konvertibilnioh maraka).

Slovenija zbog višeg standarda ima veće cijene i zato je potrebno ubaciti drugu zemlju i ovaj broj sa kojim se množi cijena treba sniziti na 0,9. U gore navedenom slučaju lijeka X, ako bi se sve množilo sa 0,9 maksimalna cijena lijeka u apotekama bi bila, u RS 3,82 konvertibilne marke, a u Federaciji BiH 4,05 konvertibilnih maraka“, zaključuje Vukić.

(TIP/Izvor: Al Jazeera/Autorica: Brankica Smiljanić/Foto: Ilustracija)