Izrael je objavio, a Katar potvrdio – počelo je primirje u Pojasu Gaze. U prvoj, početnoj fazi sporazuma Hamas je osobodio tri taokinje u zamjenu za 90 palestinskih zatvorenika iz izraelskih zatvora. Izraelci nisu oduševljeni sporazumom, dok Palestinci slave.

Nakon kašnjenja od nekoliko sati na snagu je stupilo primirje u Pojasu Gaze. Prva faza primirja, koja će trajati 42 dana, uključuje razmjenu talaca i zatvorenika, djelimično povlačenje izraelskih trupa iz Gaze i prvi val humanitarne pomoći. Kada je riječ o razmjeni, prema Hamasovoj računici, jedan talac vrijedi 30 Palestinaca, pa su u razmjeni za tri taokinje, koje su danas oslobođene – Romi Gonen, Emili Damari i Doron Štajnbreher – Izraelci “platili” sa 90 Palestinaca iz izraelskih zatvora, od kojih su većina žene, čak njih 69. U Tel Avivu okupile su se stotine članova porodica talaca i građana da bi proslavili njihov povratak.

“Ne bismo postigli sporazum pod ovim uslovima da Hamas nije bio u tako teškoj situaciji, i to vidimo. Ponosni smo što pravimo korak unazad kako bismo pružili ruku i vratili desetine živih talaca, a također ćemo biti ponosni i odlučni da se vratimo borbi kada to bude potrebno”, rekao je Herci Halevi, načelnik Generalštaba Izraela.

“Odlučni smo da provedemo tačke ovog sporazuma koji je rezultat ogromnog strpljenja i otpora našeg naroda. Naši herojski zarobljenici počet će ponovo stjecati svoju slobodu od danas. Cijeli svijet se treba diviti legendarnoj otpornosti naroda Gaze. Trebali bi prepoznati strpljenje i žrtvu koju je narod Gaze pokazao tokom 471 dana”, naveo je Ebu Ubejde, lider vojnog krila Hamasa.

Nakon 471 dana, odnosno 15 mjeseci rata Palestinci slave i vraćaju se na ono što nazivaju domovima – u ruševine Pojasa Gaze.

“Gdje ćemo živjeti? U našoj uništenoj kući, u ruševinama, postavit ćemo šator i živjeti u njemu. Nećemo pronaći palaču kad se vratimo. Na sjeveru nema ničega. Nema ni zgrada, ni kuća u kojima ljudi mogu živjeti”, kaže Ismail eš-Šafi, raseljeni iz Bejt Lahije.

“Želimo sjediti na zemlji između mezara tamo. Želimo postaviti šator i nastaniti se. Kunem se, dosadilo mi je. Moj život je potpuno uništen, ovo je katastrofa”, navodi Mazoza eš-Šadi, raseljena Palestinka iz Bejt Lahije.

Humanitarna katastrofa u Pojasu Gaze svakodnevnica je već neko vrijeme. Humanitarni konvoji pristižu, ali količine humanitarne pomoći još nisu dovoljne za ogroman broj gladnih, ranjenih i onih kojima je medicinska pomoć potrebna.

“Potrebne su nam terenske bolnice, u Rafahu su nam potrebne barem tri. U gradu Gaza najmanje pet. Na sjeveru Gaze također barem tri da bi se zdravstveni sistem mogao početi oporavljati. Većina bolnica u Pojasu Gaze je potpuno uništena i potrebno ih je ponovo izgraditi”, poručio je Marvan el-Hams, direktor bolnice Ebu Jusuf En-Nadžar.

Ukoliko primirje potraje, uslijediće druga i treća faza. Druga će biti u znaku razmjene preostalih zatvorenika i talaca, a treća za rekonstrukciju Pojasa Gaze, u kojem je za 15 mjeseci ubijeno 46.913 Palestinaca. Ovaj broj i više od 100.000 ranjenih Palestinaca dovoljno govore o razmjerama izraelskih zločina u ratu koji, uprkos primirju, još nije završen.

(TIP/Izvor: federalna.ba)