Autizam je neurorazvojni poremećaj koji značajno utiče na sposobnost komunikacije i socijalne interakcije, a karakterističan je i po stereotipnom ponašanju. Najnovija istraživanja pokazuju da 1 posto ljudi u svijetu ima poremećaj iz autističnog spektra. 

Dr.sc Jasmina Klebić iz Tuzle ističe da je rana detekcija i intervencija kod djece s autizmom ima ključnu ulogu u pružanju podrške i olakšavanju njihovog razvoja. 

˝Kada se simptomi autizma prepoznaju u ranom djetinjstvu, pravovremene intervencije mogu pomoći u poboljšanju jezičkih, kognitivnih, socijalnih i emocionalnih vještina djeteta. Ove intervencije obično uključuju različite terapijske pristupe, kao što su logopedska terapija, terapija igrom te primjena strukturiranih programa učenja i podrška u razvoju socijalnih vještina˝. kazala je dr Klebić za TIP.

Prema njenim riječima, rana detekcija omogućava roditeljima i stručnjacima da što prije prilagode strategije podrške djetetu s autizmom, što može značajno povećati uspjeh intervencija.

˝Također, rana intervencija može smanjiti rizik od razvoja dodatnih poteškoća i olakšati integraciju djece s autizmom u školski i društveni život. Kroz kontinuiranu podršku i prilagođene strategije, djeca s autizmom imaju veće šanse da ostvare svoj puni potencijal i poboljšaju kvalitetu svog života. Stoga je važno podizati svijest o važnosti rane detekcije i intervencije kako bi se osigurala bolja budućnost za sve osobe s autizmom˝, istakla je dr Klebić.

Svjetski dan svjesnosti o autizmu 2.april

Prema odluci Generalne skupštine Ujedinjenih naroda, 2. aprila obilježava se Svjetski dan svjesnosti o autizmu. Znak svjesnosti autizma – puzzle označavaju želju za povezivanje djelića i konačnim shvatanjem autizma.

Šta je autizam?

 Termin autizam najčešće koristimo za osobe koje zapravo imaju poremećaj iz spektra autizma (PSA).

Poremećaj iz spektra autizma je vrlo složen neurorazvojni poremećaj koji zahvaća sve aspekte ličnosti (komunikacija, motorika, ponašanje i učenje).

Pojam autizam u psihijatriju uvodi E. Bleuer 1911. godine, a autistični poremećaj prvi opisuje američki psihijatar L. Kanner 1943. godine i naziva ga infantilnim autizmom (zbog simptoma i dobi u kojoj se pojavljuje).

Kako se radi o širokom rasponu poremećaja u razvoju, a ne o jedinstvenom poremećaju, svaka dijagnoza je drugačija te svaka osoba u spektru ima različite simptome i potrebe.

Postoji pet glavnih tipova poremećaja iz spektra autizma koji uključuju:

-autizam

-Aspergerov sindrom

-Rettov sindrom,

-dezintegrativni poremećaj u djetinjstvu,

-pervazivni razvojni poremećaj – koji nije drugačije specificiran.

Osobe sa poremećajima iz spektra autizma vide, čuju i osjećaju, ali te utiske teško sklapaju u smislenu cjelinu, pa se stoga povlače u vlastiti svijet u kojem nalaze sigurnost. Zbog toga osobe s autizmom imaju poteškoća u izražavanju svojih osjećaja, želja, potreba, sposobnosti i problema s kojima se svakodnevno bore, a što se odražava na njihovo ponašanje koje može biti vrlo neobično.

Primjeri karakteristika društvene komunikacije i društvene interakcije vezane uz poremećaje iz spektra autizma mogu uključivati:

-izbjegava ili ne održava kontakt očima

-ne reagira na ime do 9 mjeseci starosti

-ne pokazuje izraze lica poput sretnog, tužnog, ljutog i iznenađenog do 9 mjeseci starosti

-ne igra jednostavne interaktivne igre do 12 mjeseci starosti

-koristi malo ili nimalo gesta do 12. mjeseci starosti (npr. ne maše za pozdrav)

-ne dijeli interese s drugima do 15. mjeseci starosti (npr. pokazuje vam predmet koji im se sviđa)

-ne pokazuje kako bi vam ukazao na nešto zanimljivo do 18. mjeseca starosti

-ne primjećuje kada su drugi povrijeđeni ili uzrujani do druge godine starosti

-ne primjećuje drugu djecu i ne pridružuje im se u igri do treće godine starosti

-ne pretvara se da je nešto drugo, poput učitelja ili superheroja tijekom igre do četvrte godine starosti

-ne pjeva, pleše ili glumi za vas do pete godine starosti

-ograničena ili ponavljajuća ponašanja ili interesi.

Primjeri ograničenih ili ponavljajućih ponašanja i interesa povezani sa poremećajima iz spektra autizma mogu uključivati:

-poreda igračke ili druge predmete i uznemiri se kad se redoslijed promijeni

-ponavlja riječi ili fraze iznova i iznova (naziva se eholalija)

-svaki put se igra igračkama na isti način

-fokusiran je na dijelove predmeta

-uzrujava se na manje promjene

-ima opsesivne interese

-mora slijediti određene rutine

-maše rukama, njiše tijelo ili se vrti u krug

-ima neobične reakcije na način na koji stvari zvuče, mirišu, imaju ukus ili izgledaju itd.

Osobe sa poremećajima iz spektra autizma često imaju popratna stanja, uključujući epilepsiju, depresiju, anksioznost, poremećaj pažnje, hiperaktivnost, poteškoće sa spavanjem, samoozljeđivanje, nedostatak straha ili veći strah od očekivanog itd.

Sposobnosti i potrebe autističnih osoba variraju i mogu se razvijati tijekom vremena. Dok neke osobe s autizmom mogu živjeti neovisno, druge imaju teške invaliditete i zahtijevaju cjeloživotnu njegu i podršku. Autizam često utiče na obrazovanje i mogućnosti zapošljavanja.

Razina intelektualnog funkcioniranja među autističnim osobama varira, protežući se od dubokog oštećenja do visoke razine intelektualnog funkcioniranja.

Dijagnoza

Dijagnosticiranje poremećaja iz autističnog spekta može biti teško jer ne postoji medicinski test, poput testa krvi, za dijagnosticiranje poremećaja.

Liječnici gledaju djetetovu razvojnu historiju i ponašanje kako bi postavili dijagnozu. Simptomi autizma najčešće se javljaju u prve tri godine i ostaju prisutni do kraja života. Iako se simptomi javljaju još u ranom djetinjstvu, autizam se često dijagnosticira mnogo kasnije.

Prema rezulttaima više studija, poremećaji iz spektra autizma mnogo su češći kod muškaraca nego kod žena.

‘Autistična porodica’

Autizam znatno djeluje na porodičnu strukturu, posebno zato što do postavljanja dijagnoze često prođe i nekoliko godina. Iako roditelji ponekad zapažaju poteškoće i ponašanje tipično za autizam, suočavanje s dijagnozom za njih predstavlja velik stres. Pri verifikaciji dijagnoze roditelji nemaju zadovoljavajući stupanj emocionalne podrške u svojoj okolini, a to otežava prihvaćanje dijagnoze i objektivnog stanja djeteta te uzrokuje znatno povećanje stepena zabrinutosti za djetetovu budućnost.

Nerijetko članovi obitelji sve podređuju brizi za dijete ili osobi s autizmom. Takav pristup uzrokuje nastanak „autistične obitelji“, čiji članovi postaju zatvoreni i izolirani od okoline  zbog nemogućnosti da se dijete primjereno ponaša u sredinama izvan porodičnog  okruženja. Razvijajući poseban odnos sa djetetom i/ili odraslom osobom s autizmom, obitelj postaje psihološki i socijalno ranjiva.

Uzroci

Autizam nastaje kao posljedica višestrukih uzroka, a tačna etiologija nastanka do danas nije naučno potvrđena.

Prevladavaju stavovi da je za nastanak autističnog poremećaja odgovorno naslijeđe, oštećenje mozga i poremećaji moždane funkcije, poremećaji kognitivnih procesa i govorno-jezičnog razvoja, poremećaj emocionalnog razvoja te interakcije navedenih uzročnika.

Dostupni epidemiološki podaci zaključuju da nema dokaza o uzročnoj povezanosti između vakcina protiv ospica, zaušnjaka i rubeole i autizma. Prethodne studije koje su upućivale na uzročnu vezu bile su pune metodoloških nedostataka.

Također nema dokaza koji bi upućivali na to da bilo koja druga vakcina u djetinjstvu može povećati rizik od razvijanja autizma.

Stanje u svijetu

Procjenjuje se da u svijetu jedno od 100 djece ima autizam. Ova procjena predstavlja prosječnu brojku, a prijavljena prevalencija značajno varira među studijama.

(TIP)