Prošlo je pola godine od kako je učenik beogradske Osnovne škole “Vladislav Ribnikar” K. K. (13) u toj školi ubio devetoro đaka, svojih školskih drugarica i drugova, i radnika obezbjeđenja, što je prema nepodijeljenom mišljenju srbijanske javnosti najstrašniji mirnodopski zločin u toj zemlji. Prema rezultatima istrage, dječak koji je ubio svoje školske drugarice i drugove pažljivo je planirao zločin, a javnost je dodatno zgrozilo to što je maloljetnog ubicu njegov otac čitavu godinu dana prije zločina učio da puca iz vazdušnog i vatrenog oružja u jednoj beogradskoj streljani, i da to, kao da se radi o redovnoj sportskoj aktivnosti, niko nije prijavio policiji niti bilo kom drugom nadležnom organu.

Roditelji i oružje

Istraga je utvrdila i da roditelji dječaka koji je počinio zločin nisu na adekvatan način čuvali oružje i municiju, što je omogućilo da K. K. bez većih problema dođe do njih.

Prema pretpostavkama srbijanske policije, K. K. je 1. maja, dva dana prije zločina, napunio municijom šest okvira, sa ukupno 92 metka, za pištolje “Češka zbrojevka” i “Ruger” i sakrio ih u svojoj sobi, a zatim ih je 3. maja, na dan masakra, prebacio u svoj ranac i ponio sa sobom u školu. Kada je ušao u prizemlje škole, dječak je u hodniku ispalio 16 hitaca kojima je pogodio radnika obezbjeđenja, dvije učenice koje su sjedele za stolom za dežurstvo i učenicu koja se nalazila ispred klavira koji se nalazio u holu, i niko od njih nije preživio.

Nastavio je hodnikom ka kabinetu istorije, u kojem su na času bili nastavnica istorije, student istorije na praksi i 23 učenika odjeljenja i u njih je ispalio 45 hitaca. U učionici je na licu mjesta ubio petoro i ranio šestoro djece i nastavnicu istorije, a jedno od ranjene djece umrlo je u bolnici 12 dana kasnije. Prema navodima načelnika Policijske uprave za Beograd Veselina Milića, dječak je nakon pucnjave izašao iz učionice, otišao do školskog dvorišta, izbacio okvir iz pištolja i pozvao policiju, nakon čega je uhapšen.

Milić je na konferenciji za novinare na dan masakra naveo i da je dječak policiji rekao da je sam planirao da ubije svoje školske drugove.

Spisak u ladici stola 

Milić je dodao da je u dječakovom stolu u porodičnom stanu policija pronašla skicu “kao iz video igrice i horor filma” koja ukazuje da je dječak detaljno, po razredima, planirao kako da uđe, u koju učionicu i kako i koje dijete da likvidira. Milić je, čak, u prisustvu srbijanskog ministra unutrašnjih poslova Bratislava Gašića, pokazao spisak na kome su bila ispisana imena učenika koje je dječak planirao da ubije, što je u dijelu javnosti izazvalo ogorčenje pošto je takav potez protumačen kao dodatno ugrožavanje bezbjednosti djece koja su bila na spisku a preživjela su masakr.

Tri mjeseca nakon toga, Više javno tužilaštvo saopštilo je da u tom Milićevom postupku nije bilo elemenata nijednog krivičnog djela iz nadležnosti tog tužilaštva.

Istog dana kada je počinjen masakr u školi, srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić obratio se javnosti i naglasio da je problem odnos u porodici, odnosno pitanje šta u strijeljani radi dijete koje nema 14 godina. Drugi problem je, naveo je Vučić, to što dječak ne razumije šta je učinio jer se po skici koju je nacrtao vidi “da je igrao neku vrstu igrice”.

Vučić je istakao da je dječak za neke na društvenim mrežama postao heroj i naglasio da se, između ostalog, mora spriječiti “kopiket”, odnosno kopiranje dječakovog ponašanja i masovnog ubistva. Narednog dana u selima Malo Orašje kod Smedereva i Dubona kod Mladenovca Uroš B. (21) je automatskom puškom “kalašnjikov” i pištoljem ubio devet osoba, od kojih dvoje bilo maloljetno.

Pokušao je da ubije još 20 ljudi, od kojih je 12 ranio.

Protesti građana

Potraga za njim trajala je čitavu noć, uhapšen je narednog jutra kod Kragujevca gdje se krio kod rođaka, a do tamo ga je odvezao taksista, kojeg je oteo i prijetio mu da će ga ubiti ukoliko ga ne odveze na željeno mjesto. Ta dva masakra pokrenula su talas građanskih protesta “Srbija protiv nasilja” koji se 26 sedmica zaredom i bez prekida održavaju u Beogradu i drugim gradovima Srbije.

Među zahtjevima protesta je i utvrđivanje institucionalne odgovornosti i smjena ministra unutrašnjih poslova Bratislava Gašića i direktora Bezbjednosno-informativne agencije Aleksandra Vulina zbog toga što je bezbjednosni sistem Srbije zakazao prije i tokom dva masakra. Srbijanska vlast se od takvih optužbi brani rečenicom da “sistem nije zakazao”, iako je policijska istraga utvrdila da je Uroš B. koji je počinio drugo masovno ubistvo, bio poznat po bahatom i agresivnom ponašanju, ali i po tome što nikada nije odgovarao za svoje ponašanje pošto ga je štitio otac, potpukovnik Vojske Srbije.

Gašić i Vulin nisu ni smjenjeni niti su podnijeli ostavke, a ostavku je podnio samo ministar prosvjete Branko Ružić, četiri dana nakon masakra u školi.

Dva masakra pokrenula su u Srbiji i dvomjesečnu akciju predaje legalnog i ilegalnog oružja tokom koje je policiji predato više od 82.000 komada oružja, više od 26.000 komada minsko-eksplozivnih sredstava i više od 4,2 miliona komada municije.

Posljedice masakra 

Posljedica masakra je i to što je, prema navodima vlasti, u svakoj školi u Srbiji stalno prisutno nekoliko uniformisanih policajaca, a prva sedmica školske 2023/24. godine bila je posvećena razvijanju empatije među učenicima. Protiv roditelja dječaka koji je počinio masakr u školi podignute su optužnice.

Protiv oca, jer je sina obučavao da rukuje vazdušnim i vatrenim oružjem, jer ga je učio kako da stoji i diše tokom pucanja, jer ga je obučavao kako da puni okvir pištolja i gađa u siluete ljudi i zato što nije stvorio uslove za bezbjedan smeštaj oružja i municije u svom stanu. Majka dječaka je optužena, jer je neovlašteno držala municiju, s obzirom na to da je tokom istrage na jednoj čauri pronađenoj u školi pronađen njen DNK trag.

Dječak se nalazi na beogradskoj Klinici za neuropsihijatriju, na odjeljenju za djecu i mlade, pod neprekidnim policijskim nadzorom.

Srbijanski tabloidni mediji svakodnevno i nesmanjenim intenzitetom objavljuju dječakovu fotografiju na svojim naslovnicima uz podrobno iznošenje “ekskluzivnih detalja” dobijenih iz “izvora bliskih istrazi”, dok se žrtve rijetko i površno spominju.

(TIP/Izvor: Agencija Anadolija/Foto: EPA-EFE/ANDREJ CUKIC)