Britanski Telegraph o BiH: Predivna europska zemlja gdje ručak vani košta manje od pet funti

Dok popularne turističke destinacije u susjedstvu Bosne i Hercegovine i dalje širom Europe privlače horde turista tokom cijele godine, malo istočnije, u BiH, mnoga mjesta se često zanemaruju, što je, smatra autorica putopisa objavljenom u britanskom Telegrafu, nepravda za ovu predivnu zemlju. Pažljivo odabranim riječima opisala je svoj boravak u BiH, a u jednom autorskom tekstu pokušala je opisati sve njene ljepote koje su je ostavile bez daha.

Kako ističe autorica putopisa Laura Sanders, nadahnuta potcijenjenom reputacijom zemlje, ali i činjenicom da boravak u BiH košta manje od pola cijene najbliže hrvatske alternative, odlučila se za sezonski bijeg u našu zemlju i nije tražila dalje od ovog “balkanskog autsajdera”.

Grad čuvara mosta

Očarana Mostarom, Saunders kratko podsjeća na tešku ratnu historiju hercegovačkog grada, ali i na njegovo buđenje u postratnom periodu.

Ističe šarenilo i multikulturalnost hercegovačkog bisera, sa džamijama, crkvama, katedralama i sinagogama smještenim u neposrednoj blizini Starog mosta. Zadivio ju je pogled s minareta Koski Mehmed-pašine džamije iz 17. stoljeća, za koju kaže da je veličanstvena.

“Nakon što sam se popela uskim stepenicama minareta, bila sam nagrađena nenadmašnim pogledom na Mostar i okolne Dinarske Alpe. Pet puta dnevno tamo počinje ezan i preplavljuje dolinu, budeći svoju braću da se pridruže namazu dok odjekuje nizvodno”, opisuje britanska reporterka. Trenutak je opisala video zapisom i objavila ga na svom Instagram profilu.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Laura Sanders (@lauratruetravel)


Dalje predlaže uživanje uz pogled na Terasi uz Neretvu i to u jesen, kako bi izbjegli nevjerovatne ljetne vrućine, ali i borbu za stol s pogledom.

Nedaleko od Mostara nalaze se Blagaj i Počitelj, za koje smatra da su vrijedni posjete, ali i park prirode Kravica, koje je nazvala “odgovorom na Nijagarine slapove”.

Recepti stari 500 godina

Saunders se osvrnula i na bogatu bosanskohercegovačku kuhinju.

“Bosanska hrana je izdašna koliko i jeftina – savršena jesenska hrana. Osmanlije su ovdje ostavile svoj pečat kao što su učinile i u grčkoj i turskoj kuhinji, a temelj svakog bosanskog jela koje poštuje sebe je jednostavnost”, ističe i dodaje kako je za sve posjetitelje koji dolaze po prvi put obavezno da probaju ćevape i pitu, i to uz luk i ajvar.

Uz bosansku kafu ili sarajevsko pivo, najveći račun kojeg je platila bio je ne viši od 5 funti, dok je za mnogo manje u Dubrovniku plaćala i četiri puta više.

Gdje istok susreće zapad

Saunders je put dalje odveo u Sarajevo, za kojeg kaže da je otomanska prijestolnica i ništa manje neobičnan grad od Mostara.

Iako je bh. glavni grad dosta veći od Mostara, uz jeftini gradski prijevoz nije bilo teško obići njegove znamenitosti, navodi.

“Počela sam istraživati u starom gradu i pronašla mješavinu veličanstvenih otomanskih ostataka, sinagoga, crkava i austrougarskih kuća, užurbanog bazara i tradicionalnih kafića duž popločanih ulica. Mnogi posjetitelji odlučuju se zaputiti niz put uspomena prateći zvuk zveckanja metala do Kazandžiluka, poznatijeg kao ‘Ulica kazandžija’. Ovdje obrtnici vješto prerađuju bakrene ploče u setove za kafu, lampione i razne sitnice kao što su to radili stoljećima prije. Odatle, brza 20-minutna šetnja uzbrdo do Žute tabije iz 18. stoljeća nagradila me još jednom povoljnom stanicom za kafu s pogledom na cijeli grad – a oštre jesenske temperature bile su dobrodošle za pješačenje”, navodi britanka u slikovitom opisu dojma kojeg je na nju ostavio glavni grad BiH.

Ratne rane

Nezobilazan je bio i osvrt na protekli rat, koji je ostavio tragove na zemlji.

Predlaže posjetu ratnim muzejima u Sarajevu i Mostaru da biste razumjeli što se ovdje dogodilo sredinom 1990-ih, ali da biste dobili stvarni uvid, razgovarajte s nekim lokalnim stručnjakom.

Saunders je za vodiča odabrala bivšeg oficira Armije RBiH, koji sada vodi ratne ture, upoznavajući turiste sa svim onim što su građani BiH iskusili tokom rata. Također, razgovarala je s parom koji je u genocidu izgubio preko 70 članova bliže i šire porodice. Kaže kako se razgovor vrtio od toga kako su pronalazili ostatke svojih bližnjih, do nekih svakodnevnih tema kao što su nogometne utakmice.

U tome je, ističe i snažna poruka turistima: primite k znanju rat, ali nemojte se zadržavati na njemu.

A njen sugovornik dodaje: “Moramo podijeliti ono što se dogodilo ovdje, ali Bosna je puno više od toga”.

Divlji konji i prašume

Saunders nije propustila spomenuti ni prirodne ljepote Bosne i Hercegovine.

“Otprilike 40 posto Bosne prekriveno je borovim, bukovim i hrastovim šumama – potcijenjeni teren za planinarenje, biciklizam i kampiranje u hladnijim jesenskim klimama. Najpoznatiji je Nacionalni park Sutjeska, blizu crnogorske granice, tri sata od oba grada”, ističe i dodaje kako se na tom području nalazi jedna od dvije ptreostale prašume u Europi i najviši vrh zemlje.

Od oktobra, dodaje, šume su obučene u svoje najljepše boje.

“Kad se odrazi u planinskim jezerima, čudna je sličnost s kanadskom divljinom. Neobičnija je, možda, rastuća nacionalna populacija divljih konja – pogledajte ih na foto safariju na visoravni Kruzi iznad grada Livna za trajno sjećanje na ovo neočekivano europsko utočište”, kaže na kraju.

(TIP/Izvor: N1)