Britanski politički magazin The Specator objavio je tekst Andrewu Tettenborna, profesora prava sa Swansea pravnog fakulteta u kojem se autor bavi problemom Bosne i Hercegovine kao jedinstvene države navodeći niz faktualnih grešaka i netačnih tvrdnji.

Na početku svoje analize, Tettenborna navodi da je BiH podijeljenoj na dva dijela koji jedva da se udostoje da razgovaraju jedni s drugima, a pravo pojedinaca da glasaju, pravo na povratak, a u nekim slučajevima i da se kandiduju, zavisi od njihove deklarisane nacionalnosti. Potom navodi da se državno predsjedništvo dijeli na tri osobe, koje se takođe biraju putem zakonom o etničkoj pripadnosti.

Cijelom aferom, navodi autor, upravlja visoki predstavnik za kojeg kaže da je neka vrsta međunarodnog prokonzula koji poseduje skoro puna ovlaštenja da jednim potezom pera promijeni zakon ili ustav.

“Dobrodošli u bosanskohercegovačku političku ludnicu, državu u kojoj sve zavisi od toga da li se izjašnjavate kao ‘Bosanac’, Hrvat, Srbin ili ‘nijedno od navedenog’. Ovo je mjesto gdje je gotovo cijeli politički sistem postavljen tako da svakoj od navedenih grupa daje pravo veta na bilo koju značajniju odluku koju bi drugi mogli donijeti,” navodi u tekstu.

Potom se profesor Tettenborn osvrće na odluku Europski sud za ljudska prava u slučaju Kovačević za koju kaže da je potpuno razumna u tome što je okarakterisala cijeli sistem kao neprihvatljiv te da odluku treba dočekati raširenih ruku. On ističe kako je slučaj je pokrenuo “hrvatski intelektualac” Slaven Kovačević, nastanjen u Sarajevu, koji se nije želio identificirati ni sa jednom nacionalnom grupom.

“Ne ulazeći previše u detalje, sud je odlučio da, koliko god krvava historija bivše Jugoslavije bila i koliko god dobronamjerna želja da se promeni njen kurs, ustavna podjela izbornog sistema po rasnim ili etničkim linijama je bila suprotno garancijama Europskog suda za ljudska prava o poštenom izbornom sistemu. To je također, navodi se, protivno dodatnom protokolu (koji je Bosna i Hercegovina potpisala, za razliku od Ujedinjenog Kraljevstva) koji garantuje pravo na nediskriminaciju,” navodi profesor sa Swansea fakulteta.

“Ovo je zapravo šesti put od 2009. godine da se Strazbur izjasnio protiv aspekata etnički zasnovanog izbornog sistema u Bosni. Svih pet ranijih odluka ostalo je nepromijenjeno: razrađen sistem blokada i veta koji u velikoj mjeri čine ustav Bosne i Hercegovine osigurao je zastoj. Problemje u tome što, kao što i pretpostavljamo da to većina državnika zna, ali se niko ne usuđuje priznati, zapravo nije važno šta kaže Europski sud. Neetnički izborni sistem nije moguć iz jednostavnog razloga što Bosna i Hercegovina nije održiva država,” tvrdi Tettenborn.

Entitet, kako autor naziva državni aparat BiH, je osnovan nakon što je američki predsjednik Bill Clinton posredovao u [potpisivanju] Dejtonskog sporazuma 1995. koji je predstavljao sredstvo za okončanje postjugoslovenskog rata u BiH. Cilj je bio, tvrdi on, da se stvori neka vrsta tijesne unije, “koju navodno garantuje Vijeće za implementaciju mira od oko 40 zemalja, uključujući SAD, Britaniju i vodeće zemlje EU.” Do tog zbližavanja nikada nije došlo, zaključuje autor.

“Jedan od razloga za to su sjećanja is prošlosti. Nisu zaboravljeni zločini hrvatskih ustaša nad Srbima i ‘Bosancima’ neistomišljeničkim iz 1930-ih i 1940-ih, a u novije vrijeme i genocid nad ‘Bosancima’ iz 1993. koji su počinili Srbi u Srebrenici. Ruže ne cvjetaju čak ni između Bosanaca i (manje brojnih) Hrvata: miješanje visokog predstavnika u prošlogodišnje izbore bio je pokušaj da se održi mir u kući.”

Autor potom navodi i kako Republika Srpska ne krije da želi da se odvoji od BiH, te da su vladajuće strukture u tom entitetu već je donijele jednostrani zakon kojim se poriče pravna valjanost presuda “federalnog” ustavnog suda (kako autor naziva Sud BiH) i poništavaju odluke visokog predstavnika.

“Istini za volju, SAD i EU održavaju pristojnu fikciju ove jedinstvene države kao trajne kategodije. SAD su sankcionisale neke od radikalnijih srpskih političara, a EU je prošle godine ‘zakačila šargarepu’ o statusu kandidata za članstvo u EU, uprkos tome što je verovatno shvatila da bi bilo ludo prihvatiti takvo ‘osinje gnezdo’ u svoj sastav. Ni jedno ni drugo vjerovatno neće biti efikasno u održavanju jedinstva,” navodi se u tekstu objavljenom u britanskom magazinu.

“Iskreno rečeno, demokratija koju trenutno oličava ova razularena i izmišljena nacija, kojom upravlja međunarodni službenika i tehnokrata koji ima apsolutnu moć, nije ništa drugo do privremene mjere koja sprječava njenu disoluciju. [Ta mjera] će morati jednom da se završi. Štaviše, uz svo insistiranje svijeta da se izgradnja nacije mora nastaviti, jedini vjerojatan dugoročni odgovor je disolucija – po mogućnosti uz pomoć neke vrste međunarodnih snaga koje bi održavale mir između dvije ili više, vjerovatno tri države,” tvrdi profesor Tettenborn.

Na kraju zaključuje da ako ozbiljno čitatelji zaista vjeruju u demokratiju, a ne u blijedu imitaciju suvereniteta naroda u Bosni i Hercegovini, njihov stav bi trebao biti da se raspad treba desiti što prije.

(TIP/Izvor: N1/Foto: Ilustracija)