Naši obrasci disanja i njihovi posljedični utjecaji na mozak mogu ojačati ili oslabiti našu moć formiranja pamćenja, otkriva novo istraživanje – a rezultati bi potencijalno mogli pomoći u liječenju moždanih poremećaja i problema mentalnog zdravlja.

Prirodno i spontano ponašanje tijela pri disanju poznato je kao medularna respiratorna aktivnost, prema produženoj moždini – središtu za kontrolu disanja u mozgu. Od posebne je važnosti mali klaster neurona u onome što je poznato kao Pre-Bötzingerov kompleks (PreBötC), koji se nalazi unutar produžene moždine.

“Disanje je temeljna radnja u održavanju života kod sisavaca”, kaže neuroznanstvenik Nozomu Nakamura s medicinskog sveučilišta Hyogo u Japanu. “Iako su detalji o respiratornoj funkciji na moždanim stanjima i dalje nejasni, nedavne studije sugeriraju da bi disanje moglo igrati važnu ulogu tijekom budnog stanja mozga.”

U ovoj novoj studiji znanstvenici su interferirali s PreBötC kod genetski modificiranih miševa. Otkrili su da kada su miševima privremeno zaustavili disanje, životinje su bile manje sposobne formirati važna sjećanja tijekom testova prepoznavanja predmeta i uvjetovanja straha.

Štaviše, čini se da pauze u disanju također utječu na aktivnost moždanog hipokampusa (ključnog za pohranjivanje dugotrajnog i kratkoročnog pamćenja) tijekom priziva pamćenja. U daljnjim testovima, forsiranje nepravilnih obrazaca disanja poboljšalo je pamćenje miševa, dok je usporavanje disanja pogoršalo pamćenje miševa.

Prethodno istraživanje istog tima već je pokazalo da je prebacivanje s izdisaja na udisaj na početku ili usred zadatka pamćenja – tehnički poznato kao prijelaz od izdisaja do udisaja (EI) ili početak udisaja – ljude usporilo i manje su tačni pri prisjećanju informacija.

Još jedna studija

Nakon toga je uslijedila studija koja je upotrijebila skeniranje mozga kako bi povezala slabije pamćenje s deaktivacijom temporoparietalnog spoja ili TPJ. TPJ obavlja mnogo različitih zadataka, obrađuje informacije iznutra i izvan tijela i pronalazi odgovarajuće odgovore.

Istraživači sugeriraju da određeni obrasci disanja – uključujući tranziciju EI – poništavaju obradu koju radi TPJ i da bi TPJ mogao biti uključen u fluktuacije performansi pamćenja viđene kod miševa. Ti se učinci tek moraju replicirati na ljudima, što je jedan od načina za daljnja istraživanja.

Već smo svjesni raznih poveznica između disanja i mozga – načina na koji nam vježbe disanja mogu pomoći da se smirimo, na primjer – a tim koji stoji iza novog rada sugerira da bi namjerno prilagođavanje naših obrazaca disanja moglo pomoći na druge terapeutske načine, piše ScienceAlert.

“Utvrđivanje detaljnih uloga disanja i molekularnih mehanizama u mozgu predmet je budućih istraživanja kako bismo razumjeli učinke tolerancije na stres”, kaže Nakamura.

“Način manipulacije disanjem i primjena vježbi disanja bit će ključni za liječenje i terapiju depresije i neuropsihijatrijskih poremećaja“, dodaje za kraj.

(TIP/Izvor: N1/Foto: Pexels/Ilustracija)