Video: Pedijatar koji ima petoro djece otkrio kako da odrastu u uspješne i sretne ljude

Roditeljstvo nije lako. Ali glavni savjet jednog pedijatra za gajenje sretnije djece koja odrastaju u uspješne odrasle osobe je iznenađujuće jednostavan.

Roditeljstvo nije med i mlijeko. Postoji obilje savjeta o vaspitanju djece, koja nas nekad više iznerviraju nego što nam koriste, baš zato je ovaj toliko poseban.

Dr Vilijams je pedijatar sa sertifikatom odbora sa sjedištem u Juti, koji na svom TikTok nalogu @tiktokkiddoc objavljuje video snimke o zdravlju djece i roditeljstvu. U nedavnom videu koji broji skoro milion pregleda, otkrio je neočekivanu tajnu podizanja sretne djece koja kasnije izrastu u uspješne odrasle osobe, piše Zadovoljna.

@tiktokkiddoc The best way to raise healthy happy successful kids. #momsoftiktok #utahmom #firsttimemom #healthykids #happykids #thrivingkids #howtoraiseakid ♬ Love Of My Life – Metrow Ar

Vilijams, koji je otac petoro dece, oslanja se i na svoje kliničko i lično iskustvo, kao i na decenije istraživanja, kako bi objasnio zašto svi roditelji treba da primjenjuju ovu jednu stvar kako bi poboljšali živote svoje djece.

Riječ je o kućnim poslovima

„Roditelji uvek traže brze i jednostavne načine za lakše odgajanje djece, a pomoć vašeg djeteta u kući može biti savršena za početak“, kaže Vilijams. „Ideja je da kada su djeca uključena u zajedničke odgovornosti, shvataju da doprinose delu većeg ekosistema, a iz toga proizlazi pravi osjećaj sopstvene vrijednosti“, objašnjava on.

Kao rezultat, dejca postaju spremnija i sposobnija da pomognu drugima.

„Djeca od kojih se očekuje da pomažu u kući počinju prirodno da uviđaju potrebe ljudi oko sebe i postaju manje egocentrična“, dodaje on.

Djeca se ne rađaju sa empatijom i može potrajati dok je ne razviju. U međuvremenu, oni sebe posmatraju kao centar univerzuma, kaže Vilijams, o čemu svjedoče strašne faze kroz koje prolazimo sa njima. Većina mališana ne skače da počisti svoje igračke, ali ova sebična, tvrdoglava faza je normalan dio razvoja u ranom djetinjstvu.

Kako se kognitivne sposobnosti djeteta razvijaju, ono počinje da shvata da ljudi imaju različite misli, iskustva i potrebe. Kućni poslovi mogu pomoći da se ova spoznaja unaprijedi ranije i da se vremenom ojača, napominje Vilijams, dodajući: „Prednost kućnih poslova je u tome što vidite da niste samo silos oko koga se svijet vrti.“

Osim što pospješuju razvoj empatije, kućni poslovi usađuju i bolju radnu etiku i podstiču „predmet razmišljanja“, objašnjava Vilijams.

„Očigledno je da će bolja radna etika podstaći i uspjeh u školi i karijeri“, kaže Vilijams. Pomaganje po kući takođe uči djecu odgovornosti i timskom radu, što mogu primjeniti u učionici, na terenu ili u kancelariji.

„Kada postoji osjećaj da smo u nečemu zajedno kao porodica, kako god ta porodica izgledala, postoji neka prava magija u tome“, kaže Vilijams, dodajući da kućni poslovi mogu da ojačaju porodične veze.

„To je nešto što roditelji mogu da urade besplatno, što će imati očigledne dugoročne koristi za njihovo dijete“, naglašava Vilijams.

Davanje djeci obaveza znači da će se desiti greške, a zadatak možda neće biti obavljen svaki put, dodaje on, ali to takođe može pomoći djeci da uče iz svojih grešaka. Takođe je bitno da se njihove obaveze ne usmjere samo na sređivanje igračaka ili njihove sobe, već mogu na primjer rasporediti namirnice iz kese, sakupiti veš iz mašine, zaliti cvieće ili čak okopati zemlju.

Istraživanje o kućnim poslovima u djetinjstvu

Uticaj kućnih poslova na razvoj djece proučavan je decenijama — a veza između kućnih obaveza, sreće i uspjeha nije nova.

U stvari, to je pokazano u nalazima 85-godišnje studije sa Univerziteta Harvard. U svom videu, Vilijams napominje da je studija pokazala da su ljudi koji su radili više poslova u mlađoj dobi često imali više profesionalnog uspjeha i sreće kasnije u životu.

Harvardska studija o razvoju odraslih u Opštoj bolnici u Masačusetsu je najduža longitudinalna studija u istoriji, kaže dr Robert Valdinger, profesor psihijatrije na Harvardskoj medicinskoj školi i direktor studije.

Istraživači su pratili grupu muškaraca od kasnih 1930-ih – jedna trećina su diplomci Harvarda, a dijve trećine su mladi iz Bostona – da bi razumjeli koji psihosocijalni aspekti detinjstva mogu predvidjeti zdravlje i blagostanje u kasnom životu.

„Ono što su gledali je kako su ova djeca izbjegla nevolje i ostala na dobrom putu“, kaže Valdinger, dodajući da su u svojim evaluacijama istraživači gledali na kućne poslove.

(TIP/Izvor: Zadovoljna.hr/Foto: Andor Bujdoso / Alamy / Alamy / Profimedia)