Zabilježen tek kao dio informacije o primopredaji Vlade Federacije, podatak o odsustvu dosadašnjeg premijera i nekih ministara poruka je – ako ne i više od toga – koju ne treba ignorisati…

Za razliku od slike s početka 2015. godine, a mnogi je se živo sjećaju, kada je Nermin Nikšić bio u ulozi onoga ko dotadašnju Vladu Federacije BiH predaje izbornim pobjednicima, predvođenim SDA i u ruke novog premijera Fadila Novalića, ono što se u sjedištu Vlade odigralo u srijedu, 3. maja ove godine, bila je sušta suprotnost. Kao što se onda, logično, nije moglo govoriti o Nikšićevoj spremnosti da sakrije neraspoloženje zbog gubitka izbora i odlaska s čela Vlade, tako se, takođe logično, ovog puta očekivalo da ishlapi Novalićevo raspoloženje, ali i da bar dođe na sjednicu stare i nove Vlade. Nije se to desilo, a Novalić je – umjesto susreta i očekivanog, bar kurtoaznog rukovanja i formalne primopredaje – imao preča posla, nije viđen, a Nikšiću je ostavio pismo.

STARA VLAST JE “POKUPILA ČAHURE”, A NOVA SE UGLAVILA

Ne ulazeći u sadržaj pisma, jer se radi o ličnoj pošiljci, a ne nečem što je namijenjeno javnosti, pažljiviji posmatrači ovog događaja nisu brzopleto i neoprezno preko svega pretrčali. Zadržali su malo pažnju na faktu da se, prvi put od Daytona, desilo da akt primopredaje Vlade predstavnicima nove vlasti prođe u krnjem sastavu onih koji više nisu vlast. I dosad se, u nekoliko navrata, dešavalo da vlast – i Vlada Federacije – ide iz SDA-ovih u SDP-ove ruke, i obratno. Zbilo se to 2001, pa dvije godine kasnije, a i 2011. i 2015. U svim tim prilikama, uz očekivani manjak oduševljenja, ali bar uz protokolarne osmijehe pristojnosti zbog prisustva TV kamera, primopredaja je izvršena onako kako je propisano, stara vlast je “pokupila čahure”, a nova se uglavila u netom osvojene fotelje.

Refleksije na vijest o izgledu primopredaje Vlade Federacije iz SDA-ovih u ruke većine, koju predvodi SDP, nisu se uspjele stišati, a krenulo se dalje. Dan kasnije, Vlada je održala prvu radnu sjednicu, na kojoj se latila dva važna pitanja: vodećih likova na čelu javnih preduzeća, ustanova, agencija i institucija, čiji osnivač je Federacija, te inventure gomile zakona, koje je bivša Vlada pokrenula ili betonirala, pa se hlade u ladicama i arhivama. Prvi paket tema – rukovodni likovi i strukture, posebno na adresama koje podrazumijevaju velike pare – iste sekunde je u javnosti izazvao špekulacije, s pratećim maštovitim licitiranjem imena koja će doći na mjesto dosadašnjih kadrova. Iako je, doduše u poluglasu, uslijedio demanti, s tvrdnjom da se nije razgovaralo ni o raspodjeli firmi među strankama na vlasti, a kamoli o imenima, ipak se čini da se “iza brda nešto valja”. Što dosad nije, niti ima izgleda da bude uvjerljivo demantovano.

Korak dalje u vezi s tim – uz neskriveno uvjerenje o tome da nema potrebe javnosti objašnjavati skandalčić, bolje reći eksplicitno odsustvo političke pristojnosti, u vidu odsustva Fadila Novalića sa primopredaje vlasti – načinjen je u SDA. Na vijest o mogućoj sječi knezova na rukovodnim pozicijama, u čemu je prepoznata prijetnja “sječom” ljudi koje su oni tamo instalirali, SDA-ovi refleksi su ljutito akcenat stavili na upitnu zakonitost takvih poteza. Uz najavu gnjevne graje – i u Parlamentu Federacije i na svim drugim mogućim i nemogućim mjestima – zbog onoga što bi se moglo desiti, posežu i za političko-demagoškim licemjerjem, čime iznenađuju samo neobaviještene ili zaboravne. Svi ostali dobijaju razlog za pitanje da li se baš toliko računa na naše kratko pamćenje prakse da i njima nije bilo mrsko, kad bi preuzeli vlast, da “po zakonu” krenu u “skidanje glava” i uhljebljivanje svojih ljudi.

VRLO ČITKA PORUKA

Ta bolna istina je u drugi plan potisnula Novalićevo odsustvo sa primopredaje, ali i pokazala da je riječ o vrlo čitkoj poruci o načinu i alatima, koji će se koristiti u reagovanju na ono će raditi nova Vlada, uz već pripremljen frontalni atak na poteze koji znače – ili će značiti – preispitivanje svega što je dosadašnja vlast radila, a naročito ono što je kapitalizirala. Nije stoga nimalo preporučljivo ignorisati to što dosadašnji premijer i neki ministri nisu našli za potrebno, korisno ili, pak, samo učtivo da prisustvuju primopredaji Vlade Federacije. Kao što, u isto vrijeme, nije preporučljivo zaboraviti (ili misliti da su zaboravljeni) vlastite gafove, greške, muševere i propuste, a uočavati ih kod drugih (nove vlasti) i dizati gungulu zbog toga.

Ne zna se šta bi bilo u vezi s tim da su se (makar u prolazu) susreli Nermin Nikšić i Fadil Novalić. Ali, itekako dobro se zna šta će značiti to što se nisu ni susreli, ni vidjeli, a kamoli popričali o onome što bi trebalo da bude prirodno, logično i politički normalno – da dosadašnji novom premijeru da neke osnovne informacije, podatke i cifre o tome šta se radilo, šta je urađeno i šta misli (predlaže, sugeriše) da bi trebalo nova izvršna vlast da nastavi. Ne bi li bila uspješna, bar onoliko koliko je – po Fadilu Novaliću – bila Vlada koju je vodio više do osam godina i za koju SDA, on i mnogi drugi, pošto su je izgubili, kažu da je zamijenjena nezakonitom, izdajničkom, nametnutom, okupacionom. I kojoj žele da traje što kraće.

(TIP/Izvor: Oslobođenje/Autor: Zlatko Dukić/Foto: Ilustracija)