Sektor informacionih tehnologija u Bosni i Hercegovini jedan je od onih koji se posljednjih godina najbrže razvijao i koji je većinu svojih prihoda ostvarivao iz inozemstva, odnosno od izvoza, što ga čini jednim od najvećih ekonomskih potencijala ove zemlje.

Prema procjenama i internim podacima kojima raspolaže Bit Alijansa, asocijacija koja okuplja najveće IT kompanije u Bosni i Hercegovini, IT sektor u BiH zapošljava oko 8.500 radnika, a ukupni prihodi dostigli su milijardu konvertibilnih maraka (512 miliona eura).

“Samo na području Sarajeva ova industrija zapošljava više od 5.000 radnika koji generišu oko 700 miliona konvertibilnih maraka (358 miliona eura) prihoda i jedna je od najjačih privrednih grana u Kantonu Sarajevo”, kaže Damir Maglajlić, direktor Bit Alijanse.

Uzimajući u obzir statistiku, ne iznenađuje podatak da je Strategijom razvoja Federacije BiH za period 2021-2027. jedino IT industrija označena kao strateška grana privrede, kao i da je predviđen niz mjera za njen razvoj.

“Šanse i potencijali su ogromni. Prepoznati su u ovom strateškom dokumentu, postavljene su jasne mjere i mjerljivi učinci njihove provedbe, potrebno je konačno početi sa realizacijom”, kaže Mak Džonlagić, CEO kompanije Walter Code.

Međutim, provedba tih mjera je za sada uglavnom izostala zbog čega je sve teže održavanje postojećih i otvaranje novih radnih mjesta što bi, upozoravaju stručnjaci, moglo dovesti do stagnacije razvoja, a u konačnici vjerovatno i do pada ekonomske aktivnosti u IT sektoru.

“To je nešto što treba izbjeći po svaku cijenu, ako želimo osigurati ubrzan razvoj ukupne ekonomije u Bosni i Hercegovini”, ističe Maglajlić.

Problem pronalaska i zadržavanja kadra

Dok iz Bit Alijanse naglašavaju da je ključ osiguravanja održivog rasta IT industrije u zadržavanju mladih, visokovalifikovanih kadrova i sprečavanju njihovog odlaska iz Bosne i Hercegovine, jedan od najvećih problema s kojima se IT kompanije u ovoj zemlji suočavaju upravo je pronalaženje, a naročito zadržavanje kvalifikovanog kadra. Maglajlić naglašava kako im je upravo u tom segmentu potrebna konkretna i jasna podrška vlasti.

Njegovo mišljenje dijeli i Džonlagić, koji ističe dvije ključne stvari koje dominantno utječu na dalji razvoj IT industrije.

“Prvo je pitanje obrazovanja, a drugo je kreiranje stimulativnog poreznog sistema koji bi osigurao mogućnosti za zadržavanje postojećeg stručnog kadra i njegovog daljeg razvoja. Imamo veliku šansu, ali je zaista bitno da se počnu provoditi usvojeni strateški dokumenti i mjere koje su sadržane u tim dokumentima”, kaže.

“Ključno je da se strateški pristupi ovome, kako ne bi ostalo na aktivnostima i inicijativama pojedinačnih kompanija. Na taj način imamo šansu da zajedno spriječimo odliv kadra u inostranstvo i da dalje razvijamo saradnje sa svjetskim kompanijama”, dodaje Džonlagić.

Maglajlić smatra da je krajnje vrijeme da se počnu donositi i provoditi mjere koje će osigurati da se iskoristi puni potencijal IT sektora, kao što to rade i druge države, pojašnjavajući da u takvoj borbi bh. firme neće još dugo moći da se nose sa konkurencijom.

“Ako ovo ne uradimo mi, onda treba znati da sve ovo rade naši susjedi, ali i skoro sve druge države u Evropi i onda ćemo gledati kako naši ljudi rade za te kompanije i kako te države snažno grabe naprijed, dok mi stagniramo i u konačnici gubimo trku sa drugima. To ne mora biti tako, ali je potrebno djelovati i to brzo”, poručuje.

“Do sada je izostala bilo kakva ozbiljnija podrška vlasti, iako se u Kantonu Sarajevo bilježe određeni pozitivni pomaci za koje očekujemo da budu još i veći, te da onda takve i druge mjere primjene i drugi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini”, dodaje.

Ekonomski potencijal IT industrije

Pojašnjava da je, prema nekoliko veoma značajnih parametara, potencijal IT sektora najveći u odnosu na sve druge sektore.

“Prije svega, to se odnosi na zapošljavanje mladih stručnjaka i njihov ostanak u Bosni i Hercegovini. Ujedno, ovo je jedna od rijetkih industrija koja bilježi i povratak takvih kadrova iz drugih, razvijenih država svijeta”, kaže Maglajlić.

“Istovremeno, jedan radnik u IT industriji generiše i do pet puta veće prihode od prihoda koje generiše prosječan zaposlenik u Bosni i Hercegovini. Gotovo 70 posto prihoda koji se ostvaruju, ostvaruju se na tržištima širom svijeta, što znači da je izvozni potencijal ove industrije ogroman i da se radi o izvozu znanja, a ne poluproizvoda ili sirovina od kojih onda mi kupujemo proizvode sa dodatom vrijednošću”, dodaje.

Ukoliko bi se, kako je to i predviđeno Strategijom razvoja Federacije BiH, reformisala porezna politika i nastavila reforma obrazovanja od osnovnih škola do visokoobrazovnih institucija, IT industrija bi za nekoliko godina mogla zaposliti isti broj radnika koji danas zapošljava, te utrostručiti prihode.

“Takav potencijal nema niti jedna druga privredna grana, a takav razvoj bi imao veliki utjecaj ne samo na razvoj ukupne ekonomije, već bi u značajnoj mjeri transformisao naše društvo u brojnim segmentima”, kaže Maglajlić.

“Softverska industrija Bosne i Hercegovine, ako joj se strateški pristupi i adekvatno je podrže vlasti i javne obrazovne institucije, ima potencijal stvoriti dovoljan broj radnih mjesta koji će omogućiti osjetno smanjenje nezaposlenosti mladih, smanjenje emigracije i odliv mozgova i podržati digitalizaciju bosanskohercegovačke ekonomije, administracije i društva, i tako doprinijeti ekonomskom i društvenom razvoju uopšte”, dodaje Džonlagić.

“S druge strane, imajući u vidu visoka primanja u ovom sektoru te činjenicu da većinu svojih prihoda sektor ostvaruje iz inostranstva, sasvim je jasno da razvoj IT-a i na taj način donosi i značajan ukupni rast domaće ekonomije”, zaključuje.

Na kraju, iz Bit Alijanse ponavljaju da sve države u široj regiji provode ozbiljne reforme, usvajaju specifične poslovne modele kojim osiguravaju niže troškove poreza za ovaj sektor te osnivaju specijalizirane obrazovne i naučne ustanove.

“Za to vrijeme, u Bosni i Hercegovini nema realizacije takvih mjera, iako su one predviđene u brojnim strateškim dokumentima koji su usvojeni, po pravilu jednoglasno u nadležnim vladama i skupštinama. Deklarativna volja, dakle, postoji i potrebno je da se ta volja konačno počne materijalizirati kroz donošenje reformskih zakona. To je uslov svih uslova za daljnji napredak ove industrije”, zaključuje Maglajlić.