Uoči prošlog vikenda, možda slučajno istovremeno sa sarajevskim dogovorom osam stanaka o zajedničkom nastupu na svim nivoima vlasti, u Tuzli je – poput oveće petarde – pukla vijest o tome da su dvojica poslanika Pokreta demokratske akcije, Senad Alić (predsjednik KO PDA i nekadašnji SDA-ov predsjednik Skupštine TK-a) i Jakub Suljkanović (bivši SDA-ov ministar finansija i PDA-ov premijer TK-a), odlučili da napuste PDA, “nezavisno” se priključe SDA i omoguće 19-članu (od 35 poslanika) većinu u novom sazivu Skupštine TK-a.

“NIKAD NE RECI NIKAD”

To jeste iznenađenje, ali među iznenađenim nisu iole bolji poznavaoci ovdašnjih, odavno prekopanih međustranačkih relacija, u kojima su standard i model rada postali mijenjanje stranačkih dresova i prekrajanje skupštinske većine. Jedino je, u svemu tome, enigma do daljnjeg ostalo to uz koje uslove (cijenu) se to čini.

Uz to što iznova dokazuje da je politika – pa još na naš, baška način – katkad prizeman, nerijetko pijačarski banalan, ali uvijek i najviše interes, novi tuzlanski slučaj ovjerava drevnu istinu o tome da u politici i vlasti ništa nije sigurno ili, na šta onomad podsjeti jedan stranački lider: “Nikad ne reci nikad”. Običaj promjene stranačkih dresova, koji se pragmatski zove promjenom ubjeđenja, dodatno podebljava tu istinu, pa “institucija” preletača, često i rado praktikovan alat, nije ni čudo, ni neočekivana. U RS-u su je patentirali “poetskim” pojmom papaka, a u upotrebi je i prevrtaner. No, kako god se to zvalo, suština je ista: zakonska odredba o tome da mandat pripada pojedincu, a ne stranci, otvara široki manevarski prostor za to da se “dođe tobe”, promijeni ubjeđenje ili, naprosto, da se neki drugi interes (dobitak, profit) proglasi privlačnijim i unosnijim.

U to nas je uvjerio i minuli mandat na svim nivoima vlasti. Sjetimo se: u TK-u je SDA-ova Vlada pala početkom 2021. jer su se aktivirali neki preletači, napustili SDA i postali nezavisni; u januaru 2022. je došlo do prekrajanja Skupštine, preletači su se vratili u stari tim, a jednogodišnji SDP-ov kabinet je “pometen”. U Kantonu Sarajevo je čak 13 poslanika promijenilo dresove: Aljoša Čampara, Mirza Čelik, Jasna Duraković, Damir Marjanović, Damir Nikšić… Nije na to bio imun ni Parlament BiH: Denis Zvizdić je napustio SDA i otišao u Narod i pravdu, Obren Petrović se preselio iz SDS-a u SNSD, Enver Bijedić okrenuo leđa SDP-u i osnovao Socijaldemokrate, a Damir Arnaut napustio je SBB i pristupio Našoj stranci. Isto važi i za Parlament Federacije: Adis Arapović je napustio SBB i osnovao Zelene BiH, a više članova SDP-a – Meliha Bijedić, Zlatko Ercegović, Nedžad Šečić, Mile Atlagić i Hasan Muratović – uselilo se u Socijaldemokrate BiH.

Nije, dakle, ni nova, ni čudna pojava preletača, onih što odluče da promijene ubjeđenje (ili imovinsko stanje). Čudnim bi se, možda, moglo nazvati mudrovanje i jadikovanje, kome su skloni oni koji se osjećaju prevarenim, a redovno su kasna i besplodna. Licitiranje o tome da li se radi o nemoralu, o obmani birača, o prevari onih koji su im ukazali povjerenje, a ovi ga izigrali, poslovično je pucanj u prazno. Kao što će, vrlo vjerovatno, pucanj u prazno biti i ekspresna reakcija iz PDA povodom Senada Alića i Jakuba Suljkanovića u vidu saopštenja stranke i žalopojke predsjednice Elzine Pirić apelom na OHR, pravosuđe, policiju – da se to preispita i kazni.

“POVRATAK KUĆI”

Od toga neće biti ništa. Nigdje u zakonu ne piše da poslanik ne može promijeniti dres i ubjeđenje, što ne znači da je to poželjno, preporučljivo ili razumljivo. Običaj u nekim strankama da, prije izbora, kandidati potpišu bjanko izjavu o vraćanju mandata, ukoliko promijene ubjeđenje, rijetko kad se oplodio. (Poučan je primjer DF-a, koji je od Edite Velić, kad je prešla u NiP, tražio povratak 70.000 KM.) To dobro znaju oni koji su se sada uzbudili i uzbunili zbog novog tuzlanskog slučaja. Kao potvrda trajno postojećih nevidljivih rezervnih preletača, njime se promoviše adut, koga se ne odriču – pogotovo u velikim strankama i u njihovom trudu da spašavaju što se spasti da – i na koji se računa, kad god zagusti. To, možda, ne odiše pretjeranom aromom demokratije, moralnosti i lojalnosti, ali ko se to ovdje može zakleti u politički moral, u to da vlast nije alergična na moralnost i da makijavelističko “cilj opravdava sredstvo”, nije trajan, bespogovorno poštovan i bezgranično primjenjivan princip? Pa bi, stoga, veće iznenađenje od iznenađenosti novim TK-preletačima – bio izostanak budućih, diljem naše vlasti i politike.

Što bi se dalo uokviriti onim što je, nakon sklapanja nove skupštinske većine u TK-u, čelnik kantonalne SDA Fahrudin Skopljak – slučajno ili namjerno – sažeo izjavom u kameru o tome da se tandem PDA-ovih igrača “vratio kući”. Jasna asocijacija na film “Lesi se vraća kući”, a valjda ne i na podatak da je riječ o psu.

(TIP/Izvor: Oslobođenje/Autor: Zlatko Dukić/Foto: Ilustracija)