U BiH se povećava broj ljudi koji obrok traže u javnim kuhinjama
Zbog sve većih cijena osnovnih životnih namirnica, mnogi ljudi trebaju jedan topli obrok dnevno. Za pomoć se obraćaju narodnim kuhinjama. BHRT otkriva da je svaki dan sve više ljudi kojima je obrok potrebno donijeti na kućnu adresu, bez kojeg bi ostali gladni.
Hazemu će danas jedino Lejla pokucati na vrata i obradovati ga toplim obrokom. Kaže nam, ona mu je svijetla točka dana.
“Da vam kažem, iskreno. Po četiri dana ja sam bio gladan. Ja sam razmišljao da se objesim. Jer nemam. Patnja je takva. I oni kad su pošli dolaziti, ja to prihvatim kao svoju djecu, unučad. Ne znam. Toliko sam ih zavolio, kako lijepo se ponašaju prema meni. To je milina”, kaže Hazem Džinić.
A, mnogo je još onih koji čekaju Lejlu. Međunarodna organizacija Emmaus pruža pomoć ljudima u hrani, obnovi domova, školskim potrebama mališana.
“Jako je teško. Pogotovo samohrana majka izlazi jako teško na kraj. Ima dobrih ljudi koji pomažu i hvala im na tome”, kaže Šerifa Mujić.
A, Lejla Omerašević svaki dan upoznaje nove korisnike.
“Prilikom izlaska na teren, ljudi su nas prepoznali. Prisvojili su nas kao da smo njihovi. Zaustavljaju nas, govore nam da ima još ljudi koje nismo prepoznali. Mi obiđemo te korisnike, znamo šta nas čeka na terenu”, ističe Lejla Omerašević.
Na stotine obroka dnevno priprema se u Centru Duje u Doboj Istoku, te stižu na adrese diljem Tuzlanskog kantona. Vrijedne kuharice kažu kako se sve ovo radi s mnogo ljubavi.
“Gledamo sve te ljude koji su ovdje kao svoje roditelje, braću, sestre. Nažalost i kao svoju djecu. I samo stakvim očima kako gledamo možemo tu opstati i raditi. Nastojimo da obrok spremimo na što bolji i kvalitetniji način i gledamo da je to možda tom čovjeku jedini obrok koji mi priuštimo i damo odavde, mnogo je njih koji možda odnosno stvarno imaju samo taj obrok”, navela je Zijada Mukić, kuharica.
Da je sve više onih koji trebaju pomoć, najbolje znaju u Međunarodnom udruženju solidarnosti Emmaus. Kažu nam, koliko god ih takve činjenice pogađaju toliko ih i motiviraju da ne odustaju.
“Naše kolege koje rade na projektima s djecom, svakodnevno se sureću s tim problemima i s tim nekim emotivnim škovima. Kada dođete u kuću gdje ima dvoje, troje djece koji nemaju nijednog roditelja, o kojima se godinama brine nena kojoj i samoj treba pomoć i podrška. Mnogo je takvih stvari na terenu”, izjavio je pomoćnik ravnatelja u Međunarodnoj udruzi solidarnosti Emmaus Elmedin Škrebo.
Sve je više ljudi koji ne mogu sami sebi pomoći te ovise o pomoći drugih. Oni koji im pokucaju na vrata vraćaju im povjerenje u ljudsko dostojanstvo.
(TIP/Izvor: bhrt.ba/Autorica: Maja Nikolić)
Nije bitno što se kaže nego tko to kaže! "Žulja" dotičnog što ne kontrolira i Tuzlu, Tuzlu koju je napustio…