Foto/’Kafa sa M1′: Na marginama bh. društva“ u Tuzli

M1 Prava za mlade u Tuzli je okupila predstavnike vladinog i nevladinog sektora kao i predstavnike političkih partija kako bi razgovarali o problemima u obrazovanju. Poseban fokus stavljen je na probleme sa kojim se suočavaju marginalizirane grupe mladih. Panelistkinje na ovom događaju su bile Dina Bajraktarević, članica M1 i Amila Beširović, dramski pedagog u Pozorištu mladih Tuzle. Obje panelistkinje se poznate po svojoj borbi za bolji položaj mladih.
Tuzla je jedini grad u Bosni i Hercegovini koji je zadovoljio obaveze previđene članom 14. Zakona o mladima Federacije Bosne i Hercegovine. Prisutni ga karakterišu kao progresivnu zajednicu, a mi zaista vjerujemo u to što dokazuje i uvažavanje prava mladih prema važećem zakonu. Ipak, mladi, a posebno oni koji dolaze iz marginaliziranih grupa se u oblasti obrazovanja i dalje suočavaju sa ogromnim izazovima. Počevši od toga da veliki broj obrazovnih institucija u Tuzli, ali i u BiH, i dalje nama pristup invalidskim kolicima do toga da je nasilje među vršnjacima i dalje vrlo prisutno, a trpe oni najranjiviji.
Događaj je imao za cilj istaknuti probleme i izazove sa kojima se mladi susreću kada je u pitanju obrazovanju. M1 prava za mlade mlade stavlja na prvo mjesto, a u skladu s tim smatraju da je potrebno obezbijediti jednak pristup obrazovanju za sve mlade.
Kada govorimo o podacima, najviše mladih u BiH završava srednjoškolsko četverogodišnje obrazovanje (47,5%), a slučajevi napuštanja formalnog obrazovanja nisu tako strani. Mladi koji ne nastavljaju formalno obrazovanje kao razloge navode: pronalazak zaposlenja (13,6%), nisu vidjeli perspektivu u daljnjem obrazovanju (13,6%) te obrazovanje napuštaju zbog finansijskih razloga (9,6%).
„Komplikovano jeste, nemoguće nije“ jedna je od poruka koju su poslali iz Tuzle.
Amila Beširović govorila je i o problemima u obrazovnom sistemu od početka osnovne škole.„Primjetno je da djeca u osnovnim školama dođu radosna sa puno pitanja, ali da se kroz taj proces često dešava da polahko opada ljubav i radoznalost, jer misle da nisu dobro shvaćeni. Vidim problem u neusklađenosti obrazovnog sistema na nivou države, te da djecu treba ohrabrivati da promišljaju i govore ono što zaista misle“, istakla je Amila.
Dina, sa druge strane, ističe da je problem u sistemu koji ima maćehinski odnos prema mladima što se jasno vidi i kroz ulaganja u obrazovanje i neravnomjerne budžete. „Obrazovanje je temelj svega i od obrazovanja sve kreće. Problem je u različitim prioritetnim oblastima i budžetima koji se donose na svim nivoima za potrebe obrazovanja. Inkluziju ne treba shvatati kao trošak, to je investicija iz koje će se izroditi kritička masa koja će doprinositi cjelokupnom društvu. Obrazovanje treba da bude besplatno, to je investicija temelja društva i svima treba da bude u interesu da je ono na višem nivou“, zaključila je Dina.
Poruka koja je jasno komunicirana jeste da je obrazovanju neophodna autonomija, a posebno ona od politike. Prije svega je važno ulagati u kvalitet obrazovanja i zahtijevati kvalitet nastavnog kadra, a ne političku podobnost. ˝Obrazovanje nije utrka, to je maraton i mi ćemo ga istrčati, ali hajmo onda krenuti˝, poručili su.
(TIP)
pa nisu ti krivi seljaci što tuzlaci neće da uče. I ti pričaš da ne treba učiti, već se samo…