Salčin Sinanović će biti ukopan na kolektivnoj dženazi žrtava genocida u Srebrenici 1995. godine, koja će 11. jula ove godine biti obavljena u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari.

Salčinov mezar bit će pored mezara njegove dvojice sina, Senada i Sadika, koji su takođe ubijeni u genocidu koji je tadašnja Vojska Republike Srpske počinila u julu 1995. godine nad bošnjačkim muškarcima i dječacima Srebrenice.

Posmrtni ostaci Salčina Sinanovića pronađeni su u dvije masovne grobnice. U trenutku smrti imao je 57 godina, a sinovi Senad i Sadik 26 i 19 godina.

Treći Salčinov sin, Mirsad Sinanović (52) danas živi u selu Urisići, udaljenom 35 kilometara od Srebrenice. I on je sa ocem i braćom u julu 1995. godine krenuo kroz šumu do slobodne teritorije Tuzle ili Kladnja. On je preživio. Otac i braća nisu. Njihovi posmrtni ostaci su pronađeni u nekoliko masovnih grobnica.

Mirsada smo posjetili u porodičnoj kući u Urisićima. Dok iz vreće vadi lične stvari pronađene u masovnim grobnicama sa nekompletnim posmrtnim ostacima oca, priča o nekada lijepom životu, uspomenama, nadi i današnjem preživljavanju.

– Put ka slobodnoj teritoriji –

“Tog 11. jula 1995. godine smo iz Šušnjara preko šume krenuli u nepoznatom pravcu. Za nas je to bio nepoznati pravac, jer niko nije znao u kojem pravcu je Tuzla, gdje se nalazi, jer ranije niko od nas nije išao tamo”, prisjetio se Mirsad.

Kretali su se u koloni zajedno sa hiljadama drugih muškaraca i dječaka.

“Išli smo u koloni od Buljima prema Kamenici. Zajedno smo bili na Kameničkom brdu, kod one zloglasne ‘Bukve’. Sjeli smo da jedemo. Neko je povikao da se postrojimo, s puškama naprijed, oni koji nisu imali oružje da idu nazad. Ja sam otišao na početak kolone, otac i brat su ostali tamo. Kasnije sam čuo da su zarobljeni. Čuo sam da su braća strijeljana u Pilici, a otac u Kravici. Posmrtni ostaci braće su pronađeni u masovnoj grobnici u Kamenici kod Zvornika”, ispričao je Mirsad.

Kako je kazao, otac Salčin je ubijen u Kravici, a njegovi nekompletni posmrtni ostaci su pronađeni u dvije masovne grobnice prije sedam godina.

“Prvo je bio ukopan u grobnici u Glogovoj, ta grobnica je kasnije izmiještana. Jedan dio posmrtnih ostataka je pronađen na Budaka, a drugi dio, noge i donji dio ekspremiteta, je pronađen u Zelenom Jadru. Odlučio sam da ukopan posmrtne ostatke koji su do sada pronađeni. Šta znam šta će biti sa mnom, ni ja nisam dobrog zdravstvenog stanja”, kazao je Mirsad.

​​​​​​​- Sjećanje na oca –

Braću je ukopao 2012. godine. Prisjećajući se oca, onakvog kakvog ga pamti, Mirsad kaže kako je bio miroljubiv i veseo čovjek.

“Sada se osjećam gore nego 1995. godine. Ostala mi je slika kakav je otišao preko šume, njegovo odijelo i osmijeh. Volio je da se šali. Bio je miroljubiv čovjek, nikome nije mislio zlo.”

Svih ovih godina je čekao da pronađe njegove posmrtne ostatke kako bi imao mezar na koji može otići i proučiti Fatihu.

“Sada je baš teško. Dobio sam njegove stvari koje su pronađene uz njegove posmrtne ostatke. Još je gore kada vidiš te njegove stvari. Tu je njegov ćakmak kojim je palio cigaru, tu je i duhan… Pronađen je donji dio odjeće, njegova štedna knjižica, pribor za brijanje i pušenje. Kada to vidiš, znaš da ga nema”, dodao je Mirsad.

U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari do sada je ukopana 6.671 žrtva genocida, dok je 250 žrtava ukopano u mjesnim mezarjima po odluci preživjelih članova porodica. I ovog 11. jula u MC Srebrenica bit će održana komemoracija, klanjanja dženaza i ukop žrtava genocida u Srebrenici. ​​​​​​​

(TIP/Izvor: Agencija Anadolija)