Samo u 2020. godini uništena je hrana u vrijednosti od 126,6 miliona KM.

Podaci o količini bačene hrane u Bosni i Hercegovini su uznemirujući. Agencija Ujedinjenih nacija procjenjuje da se u našoj zemlji godišnje uništava i baca oko 400.000 tona hrane. Od ovog dijela dvije trećine predstavlja otpad od domaćinstava, dok kompanije koje se bave prodajom i distribucijom hrane unište oko 140.000 tona.

Istovremeno u Bosni i Hercegovini imamo javnu kuhinju za bebe i djecu sa invaliditetom, te oko 60 javnih kuhinja u kojima se hrani najmanje 16.800 ljudi, a mnogi primaju dnevne obroke ili mjesečne pakete pomoći u namirnicama da bi preživjeli.

Zašto se onda hrana koja se uništava ne bi donirala ljudima kojima je potrebna?

U ovom pravcu su razmiišljali u Fondaciji Mozaik i odlučili pokrenuti kampanju protiv bacanja hrane “Niko gladan, niko sam”.

Kažu da su izračunali da se od 140.000 tona hrane koja se uništi godišnje može napraviti 280.000.000 obroka, što predstavlja 767.123 obroka dnevno.

„Predstavnici kompanija s kojima smo razgovarali kazali su nam da oni svakako doniraju hranu, ali da bi donirali značajno više ukoliko bi donacije hrane bile oslobođene od plaćanja PDV-a . Zaključak je da se kompanijama sada više isplati platiti uništavanje hrane, kako ne bi ugrozili svoje poslovanje, nego donirati hranu koja je pred istek roka, a koja je i dalje sigurna za upotrebu“, priča za BUKU Aida Vežić, koordinatorica kampanje.

Dodaje da iako ne postoje objedinjeni podaci sanitarnih inspekcija koja količina hrane i u kojoj vrijednosti je uništena zbog isteka roka trajanja, na osnovu intervjua sa kompanijama procjena je da je samo u 2020. godini uništena hrana u vrijednosti od 126,6 miliona KM.

Prvi korak ka rješenju problema bacanja hrane je oslobađanje donacija hrane od plaćanja PDV-a. To bi omogućilo, pojašnjava naša sagovornica, da hrana bude donirana javnim kuhinjama i udruženjima koji brinu o ugroženom stanovništvu, a višestruku korist imale bi i kompanije-donatori, država, ali i svi građani i građanke BiH.

Obzirom da je izmjena zakonske regulative u oblasti Zakona o PDV-u u nadležnosti Uprave za indirektno oporezivanje BiH, održano je više sastanaka.

„Na sastancima sa predstavnicima UINO zaključili smo da prepoznaju problem i pokazuju spremnost da razmotre najbolji način da se ovo pitanje riješi u novom Zakonu o PDV, a kasnije i u donošenju Pravilnika o primjeni Zakona o PDV. PDV svakako nije plaćen na hranu koja biva uništena, te država uvođenjem ove mjere ne gubi novac, a dobija mnogo kroz brigu za najugroženije osobe. Promjena Zakona o PDV je prvi korak u izgradnji efikasnog sistema koji bi pomogao da se uvećaju resursi za rad javnih kuhinja. U partnerstvu sa kompanijama, ministarstvima, bankama i javnim kuhinjama ćemo raditi na uklanjanju prepreka koje sada postoje, sa ciljem da više hrane dođe do većeg broja korisnika i korisnica i da smanjimo siromaštvo u cijeloj BiH“, ističe Vežić.

Primjeri i prakse iz drugih zemalja

Studija Evropske komisije iz 2020. godine ukazuje da većina država članica Evropske Unije, tačnije njih dvadeset i tri predviđa neku vrstu indirektnih poreskih olakšica za donacije u hrani, isto se odnosi i na Norvešku i Ujedinjeno Kraljevstvo. „Smjernice o donacijama u hrani“ koje je 2017. godine donijela Evropska komisija, a koje su dio Akcionog plana za cirkularnu ekonomiju imaju dvostruki cilj: 1) da olakšaju donatorima i primaocima viška hrane u humanitarne svrhe i 2) da nadležnim organima država-članica olakšaju jednoobrazno tumačenje mjerodavnih propisa EU o doniranju viška hrane u humanitarne svrhe

U Hrvatskoj, specijalni režim za doniranje hrane propisan je pravilnikom o PDV-u. Doniranje hrane tretira se kao poresko priznati manjak i izuzet je od PDV-a, ukoliko njegova godišnja vrijednost ne prelazi 2% ukupnog prihoda poreskog obveznika.

(TIP/Izvor: Buka)