Penzioneri iz Tuzlanskog kantona s najnižom penzijom dobiće po stotinu maraka jednokratne pomoći. Dok u izbornoj godini dobijaju pomoć, postavlja se pitanje koliko će to značiti ovoj populaciji koja se odavno suočava sa siromaštvom? Šta je sa onima koji nemaju ni najniža primanja?

Dodatnih 100 maraka jednokratne pomoći uz julsku penziju korisnici će uglavnom iskoristiti za kupovinu lijekova, koje već duže vrijeme uzimaju na veresiju. Od septembra slijedi povratak na staro.

A da je baš to – kap vode u moru – kaže nam i predsjednik Saveza udruženja penzionera Tuzlanskog kantona, napominjući da je ovoj najugroženijoj populaciji svaka marka bitna, a za bolji položaj su neophodni veći koraci.

„Da se kroz socijalne programe i kroz povećanje najnižih penzija što prije interveniše i spasi ovakvo katastrofalno teško stanje“, navodi Haso Halilović.

Vijest o jednokratnoj pomoći penzionerima naišla je i na brojne reakcije javnosti o isplati u izbornoj godini. Nadležni demantuju da se radi o predizbornoj kampanji.

„Ovo je presedan koji će natjerati sve institucije vlasti da sličnu mjeru poduzmu kod svojih penzionera ili onog stanovništva za koje odgovaraju“, smatra direktor Zavoda PIO/MIO FBiH Zijad Krnjić.

Koliko vlasti brinu o građanima svjedoče i na hiljade onih koji ne mogu ostvariti ni pravo na minimalnu penziju, a tek jednokratnu pomoć. Jedna od njih je i bivša radnica Resod Guminga Tuzla, koja je veći dio života provela na radnom mjestu i zbog papirologije godinama čeka na penzionisanje, narušenog zdravlja i bez primanja.

“Ova država ne misli na ove svoje bivše radnike, zaposlenike koji su radili i u ratu. Došli smo do ništa. Ovo je sramota”, kaže Sabaha Sadiković.

Jednokratna pomoć osigurana je za 35.466 penzionera sa najnižom penzijom, za što iz Kantonalnog budžeta ide nešto više od tri i po miliona KM. Godine su proveli na radnim mjestima, a danas kupuju hljeb i lijekove na veresiju, nadaju se jednokratnoj pomoći, a mnogi penzionisanje i ne dočekaju.

(TIP/Izvor: bhrt.ba/Autorica: Mirela Bektić)