“Sad nam ide najgori dio”, govori Banjalučanin Boško dok ustrajno okreće pedale i biciklom se penje uz strme obronke olimpijske planine Jahorina.

“Ali, sad je dobro. Prošle godine je ovdje bilo užasno blato, tamo u šumi ogroman pljusak, a na vrhu je udario led. Što ti je čovjek – platiš, a patiš se”, govori on uz osmijeh dok zaobilazi granu koja se prepriječila na putu.

Ovakve, ali slične izjave se mogu čuti od sve većeg broja učesnika raznih utrka po bosanskohercegovačkim planinama, bez obzira da li se radilo o biciklističkim takmičenjima ili trail trkama, gdje su beton gradskih ulica trkači zamijenili vrletima planina. Planinarenje, koje je dugi niz godina bila najčešća vrsta zabave za ljubitelje prirode i dešavanje u planinama, dobilo je “konkurenciju” u drugim outdoor aktivnostima, koje svakodnevno imaju sve više pristalica. Zbog buma popularnosti prirode i potrage za avanturom na otvorenom, sve veći je broj takmičenja koja su počela privlačiti učesnike ne samo iz Bosne i Hercegovine, već i iz ostatka regije, pa i šire.

A rast te popularnosti, govore sagovornici Al Jazeere, mogao bi Bosnu i Hercegovinu učiniti izuzetno privlačnom destinacijom čak i za one koji nikada nisu čuli za nju, ili je i dalje povezuju s ratnim dešavanjima prije četvrt vijeka.

Sanja Kavaz, outdoor entuzijastica, urednica bloga Trčim jer štrčim i direktorica utrke Sutjeska Trail 2022, jedna je od pionira organiziranja dešavanja za ljubitelje prirode i avanture u Bosni i Hercegovini. Njen prvi outdoor projekat je bio Jahorina Ultra Trail (JUT), što je bilo prvo bh. takmičenje u ultra trailu, vrsti natjecanja gdje učesnici prelaze 100 kilometara po planinama u jednom danu. Prvo izdanje je imao 2015. godine i od tada pet godina je bio u njenoj organizaciji, a posljednje dvije u organizaciji Olimpijskog centra (OC) Jahorina.

“Nakon što sam učestvovala na trkama u Hrvatskoj, u kojoj je trail trčanje već postalo izuzetno popularno, odlučila sam započeti sa organizacijom JUT-a i promocijom trail trčanja. U to vrijeme u Bosni i Hercegovini je bilo svega dvadesetak osoba koje su se bavile trail trčanjem, ali je bilo sve više cestovnih trkača i sasvim dovoljno planinara, tako da sam znala da će iz ove dvije grupe vremenom razviti trail zajednica”, prisjeća se Sanja Kavaz.

Promociju je pratilo puno pisanja o opremi za trail trčanje, utrkama, pojedincima koji su poslužili kao motivacija, a ono na šta je posebno ponosna jesu brojne inicijative koje su za cilj imale promociju ženskog učešća na trail utrkama i u outdoor sportovima, kaže. Osim što organizira trke za najizdržljivije, uređuje lični blog o trčanju i aktivnostima na otvorenom, a piše i za brojne portale.

Od prošle zime je na Jahorini pokrenula i jednodnevne ture na krpljama, što se ispostavilo kao odlično izbalansirana outdoor aktivnost – kako za domaće rekreativce- tako i za goste koji dolaze na zimovanje. Njen najnoviji projekat je Sutjeska Trail, kultna utrka koju je 2013. godine počeo njen prijatelj Šimun Cimerman iz Hrvatske, u okviru regionalne Treking lige, a čiju organizaciju, zajedno s Nacionalnim parkom Sutjeska, preuzima od naredne godine.

Popularizacija avanturizma

Kako kaže, popularnost ovakvih takmičenja iz dana u dan raste, što dovodi do sve većeg broja učesnika iz drugih zemalja. Prisjeća se da je prva utrka koja je organizirana u prirodi u Bosni i Hercegovini bio Jahorinski maraton, u organizaciji PD Javorina.

“Na toj trci, koja je imala tri izdanja, bilo je svega tridesetak učesnika i iz nje izrastao JUT, koji je već na prvom izdanju imao oko 250 takmičara iz desetak zemalja, da bi nakon svega par godina broj učesnika porastao na 550 takmičara i takmičarki i 26 zemalja učesnica. Godinu dana nakon JUT-a entuzijasti okupljeni u PD Željezničar su na Bjelašnici pokrenuli Vučko Trail, koji je ove godine imao rekordnih 600 učesnika iz 25 zemalja. Što se tiče Hercegovine, Mostar Challenge je bio osnov za razvoj i promociju trail trčanja u ovom dijelu zemlje, kao i Trebinje Vertikal, fantastična trka vrlo zahtjevnog formata”, kaže Kavaz.

To su bili počeci, dodaje, a danas postoji skoro 20 trail utrka, koje se organiziraju širom zemlje i sve brojniju zajednicu trail trkača, iz koje se s vremena na vrijeme izdvajaju pojedinci s fantastičnim rezultatima.

Godine 2018. na JUT-u je održano prvo državno prvenstvo u trail trčanju, a pobjednici su prvi put imali priliku učestvovati na Svjetskom prvenstvu, što je, također, prekretnica za dalji razvoj i promociju ovog sporta.

“Na nekim trkama danas u odnosu na ukupan broj takmičara imamo više od 50 posto žena, a za poređenje 2013. godine je bilo svega desetak žena u Bosni i Hercegovini koje su se bavile ovim sportom”, govori Sanja Kavaz.

Slična je situacija i s popularizacijom brdskog biciklizma, koji je, od rekreativnih laganih vožnji u blizini parkinga skijaških centara, prerastao u sve popularniji vid aktivnosti, što je dodatno potakla situacija s korona virusom. U prodavnicama bicikala, kažu prodavači, rasprodani su skoro svi bicikli. Najsvježiji primjer popularizacije brdskog biciklizma je QPress Enduro, prvo MTB enduro takmičenje, koje je održano krajem jula na Kupresu.

Uživanje u prirodi

Jedan od ljubitelja dešavanja u prirodi je i Sarajlija Amer Žilić. Učestvovao je na Termag Bike Marathonu, XCM Hercegovina takmičenju u brdskom biciklizmu, na biciklističkim turama poput Zelengora Toura i Igman Toura, a pedale često zamijeni za patike, pa učestvuje i na trail utrkama i na posebnim takmičenjima poput nedavno održanog Red Bull 400 događaja, gdje su se učesnici utrkivali iz skakaonicu na olimpijskog planini Igman.

Nekih od tih takmičenja su znala biti teža nego inače, zbog pogoršanih uvjeta. Tako je uoči prošlogodišnjeg Termag Bike Marathona padala kiša, koja je tešku stazu učinila još težom, dok su XCM Hercegovina velike vrućine i nedostatak hlada dodatno otežale.

Kako kaže, često bi se upitao “što je meni ovo trebalo?”, ali dodaje da čim se prođe cilj, sve muke se zaborave, osmijeh se “nabaci” i s nestrpljenjem čekaju sljedeći događaji.

Biciklizmom se bavi duže od deset godina, a kaže da je sve veći broj zaljubljenika u “točak”. Unazad nekoliko godina je počeo uživati i trail trčanju i trčanju generalno. Razlozi za učešće na ovakvim događajima su, kaže, očiti.

“Uz dosta pozitivne energije super raje, tu je i upoznavanje s prirodnim ljepotama – kako u našoj zemlji, tako i u susjednim zemljama. Jednostavno bih svima preporučio da se prijave na neku trail utrku i da osjete količinu pozitivne energije. Garantiram da ta utrka neće biti jedina i da će se s nestrpljenjem čekati svaka naredna”, govori Žilić.

Sanja Kavaz je od prošle zime na Jahorini pokrenula i jednodnevne ture na krpljama (Ustupljeno Al Jazeeri/Mirela Babić Čučak)

Dodaje da Bosna i Hercegovina ima ogroman potencijal za mnoge outdoor aktivnosti, s velikim brojem prirodnih ljepota, koje ostavljaju čovjeka bez daha.

“Svjetski poznati avanturisti, s višemilionskim pratiocima na društvenim mrežama, dolaze i prave reportaže o našoj zemlji i o našim ljepotama.”

A to je aspekt na kojim Bosna i Hercegovina može dobro profitirati, smatra ekonomista Eldar Hodžić.

“Broj učesnika na ovim sve popularnijim ourdoor dešavanjima nije dovoljno velik da bude održivi segment bh. turizma i ekonomije. Međutim, ljudi koji vole ovakve stvari su često aktivni i popularni na društvenim mrežama. Objavit će na Facebooku i Instagramu fotografije na kojim se vidi Treskavica ili Bjelašnica, vidjet će se prizori prelijepih rijeka i jezera… Sve je to besplatna reklama, koja će privući i druge avanturiste, ali i ‘klasične’ planinare i generalno ljude koji žele uživati u netaknutoj prirodi.”

Rješavanje problema

Stoga bi se nadležni morali pozabaviti rješavanjem niza problema, prije svega infrastrukturom.

“Putevi su nam očajni, aerodromske takse su visoke, teško je i skupo putovati u Bosnu i Hercegovinu. To je samo dio stvari koji Bosna i Hercegovina mora riješiti kako bi se pozicionirala na listu popularnih avanturističkih destinacija”, govori Hodžić.

S njim  se slaže i Sanja Kavaz, koja kaže da, generalno gledajući, Bosna i Hercegovina ima fantastičan potencijal za razvoj outdoor turizma, ali ističe da postoji mnogo toga što još treba uraditi.

“Evo, za primjer ću uzeti Nacionalni park Sutjeska, za koji smatram da ima najveći potencijal, jer je mjesto izuzetne prirodne ljepote i raskoša, ali ima i istorijsko naslijeđe, koje je, takođe, dio konteksta, odnosno priče koja se fantastično može uklopiti u ponudu. Sutjeska Trail je projekat koji sve to objedinjava, ali ono što moramo uraditi jeste uređenje staza za potrebe organizacije trke, ali i za pojedinačne i organizovane ture tokom sezone, kako bi gosti koji dolaze imali što više opcija za obilaske atrakcija kojima naš najstariji nacionalni park obiluje.”

Osim toga, potrebno je osnažiti lokalna domaćinstva za razvoj ruralnog turizma, jer inostrani gosti, osim izleta, žele probati i kupiti domaće proizvode, dodaje. Također, mora se raditi mnogo više na zaštiti prirode i edukaciji domaćih izletnika o ponašanju u prirodi.

“Trenutno s Olimpijskim komitetom Bosne i Hercegovine pokrećem projekat čiji cilj je kreiranje svojevrsnog ekološkog manifesta, koji bi bio temelj za edukaciju generalne populacije i brendiranje outdoor destinacija u Bosni i Hercegovini. Međutim, ključno je da se trajno usmjerimo ka održivom razvoju, jer bez tog kursa uništićemo svu ljepotu koju imamo. Naši nacionalni parkovi upravljaju i lovištima, a u svojim ugostiteljskim objektima nude delicije od divljači, što je osviještenim zaljubljenicima u prirodu nespojivo.”

“Moramo se odrediti i želimo li preslikati evropski model razvoja outdoor destinacija ili američki. U Evropi se grade gondole koje posjetioce voze do samog vrha planine, što je, recimo, nepojmljivo za američke nacionalne parkove, koji kontrolišu čak i broj posjetilaca koji tokom godine mogu pohoditi određene staze u zaštićenim divljinama. Imamo i Via Dinaricu, mega trail, koja je odličan osnov za razvoj outdoor turizma, ali ono što nedostaje je promocija thru-hikinga, kao višednevnog planinarenja domaćim entuzijastima, koje je potrebno ohrabriti, edukovati i pripremiti za ovu vrstu avanture u prirodi, jer se outdoor turizam ne može zasnivati samo na stranim gostima”, kaže Sanja Kavaz.

Otkrivanje zemlje

Hodžić dodaje da je prošla, “lockdown”, godina bila pokazatelj koliko lokalne zajednice mogu profitirati od dolaska turista.

“Zbog ograničenja putovanja, građani Bosne i Hercegovine su otkrivali svoju zemlju, veliki dio će se opet vratiti, a svakako su lokalne zajednice imale veliku korist od toga. Zamislite sada da se Bosna i Hercegovina počne redovno pojavljivati na Instagram profilu osoba s hiljadama i stotinama hiljada posjetilaca… Neka djelić tih ljudi dođe u posjetu velika korist će se ostvariti od toga”, kaže on.

A tu država, odnosno predstavnici vlasti, treba više pomoći.

Sanja Kavaz ističe da su izazovi koji su pratili organizatore outdoor aktivnosti na početku isti i danas. Institucije, lokalna samouprava, turističke organizacije, nadležna ministarstva… još ne pružaju dovoljnu podršku organizaciji trail trka.

Također, uloga Atletskog saveza Bosne i Hercegovine u osnaživanju i prepoznavanju trail trčanja kao discipline koja pada pod njeno okrilje bi trebala biti snažnija. Sanja Kavaz dodaje da trenutno USAID  u Bosni i Hercegovini provodi projekat “Adventure Tourisam” i da je u toku izrada strategije razvoja avanturističkog turizma u zemlji.

“Na naš prijedlog, trail trke su uvrštene kao sadržaj koji treba biti obuhvaćen ovom strategijom, a trail trčanje kao aktivnost koja može dovesti nove turiste na naše planine. Našim trkama bi kao podrška mnogo značilo i predstavljanje Bosne i Hercegovine kao trail destinacije na sajmovima koji se u okviru velikih svjetskih trka ovog tipa organizuju u Italiji, Francuskoj i drugim zemljama, a na kojima učestvuje i po nekoliko hiljada takmičara i takmičarki iz cijelog svijeta”, zaključila je Sanja Kavaz.