DEVEDESET minuta. Toliko dijeli Lille ne samo od naslova prvaka Francuske nego i od jednog od najvećih čuda modernog nogometa.

Kada u nedjelju u 21 sat istrči na stadion Raymonda Kope, trostrukog prvaka Europe s Real Madridom, protiv domaćeg Angersa, neće imati samo podršku svojih navijača nego gotovo čitave svjetske nogometne javnosti koja će u njegovoj pobjedi vidjeti krah šeikizacije francuskog nogometa zbog koje je PSG preuzeo apsolutni primat.

Kako bi se u pravilnom kontekstu shvatilo koliko je iznenađenje potencijalni Lilleov naslov, možemo pogledati očekivanja uoči sezone. PSG-u su kladionice davale 95% šanse za naslov, daleko najviše od svih u ligama Petice. Bayern je bio na oko 85%, Juventus malo iznad 50%, a Real i City na oko 55%. Lilleu su kladionice davale malo iznad 1% šanse za osvajanje naslova. Dapače, ispred njega su u redu za titulu bili i Lyon i Marseille, dok su Monacu davane podjednake šanse. Takve prognoze nisu čudne ako znamo da PSG na plaće izdvaja devet puta više novca, a budžet mu je veći četiri puta.

U modernoj nogometnoj povijesti liga Petice samo je jedan klub osvojio naslov uz slične šanse. Bio je to Leicester u Premiershipu prije pet godina.

Stavimo li sa strane hrvatskog reprezentativca Domagoja Bradarića, većina domaćih nogometnih fanova ne zna ni jednog igrača koji igra tamo. Kako je, kvragu, klub stigao do vrha?

Ogromna kriza nakon posljednjeg naslova

Lille je tri puta u povijesti bio prvak Francuske: po jednom u 40-im i 50-im godinama prošlog stoljeća te u sezoni 2010./11. Bila je to sjajna momčad predvođena Edenom Hazardom, Gervinhom i Moussom Sowom. Ona je svoj uspjeh izgradila na sada već kultnoj Lilleovoj nogometnoj školi i razgranatoj skauting mreži koja je proizvela ili rano prepoznala igrače poput Francka Riberyja, Stephana Lichtsteinera, Kevina Mirallasa i Dimitrija Payeta. Međutim, Lille se nalazio u ogromnoj krizi sredinom sada već prošlog desetljeća.

Nekoliko uzastopnih izostanaka iz Lige prvaka srušilo je vrijednost igrača, a one najbolje klub je odavno prodao. Treneri su smjenjivani kao na traci, a vlasnici su počeli gubiti lovu na klubu nakon što su izgradili stadion 2012. godine.

Situacija je bila dramatična u sezoni 2017./18., kada je Lille bio pred ispadanjem. Tada ga je preuzeo Gerard Lopez, vlasnik koji o nogometu razmišlja na atipičan način.

Model Formule 1 nadmudrio je zastarjele nogometne modele

Lopez je odrastao u luksemburškim čeličanama i oko njih. Polako se uspinjao na poslovnoj i društvenoj piramidi, a prvu “pravu” lovu uzeo je prepoznavanjem i kupovanjem dionica perspektivnih firmi. Bio je jedan od prvih ulagača u Skype, a prodajom svog udjela dionica zaradio je tri milijarde dolara.

U sportskom svijetu se eksponirao kao vlasnik Lotusa, momčadi Formule 1, a baš u tome leži tajna Lilleovog uspjeha. Elitni nogomet je svijet u kojem se vrte milijarde eura, ali se na svakodnevnoj bazi donose ishitrene, poslovno potpuno nepromišljene i sasvim promašene strateške odluke. Ne treba bolji primjer od Superlige, projekta 12 najmoćnijih svjetskih klubova, potencijalno vrijednog nekoliko bilijuna eura, koji je trajao manje od dva dana.

Lopez je čovjek koji razmišlja i funkcionira sasvim drugačije. Formula 1 je sport u kojem se svaki djelić bolida mjesecima, pa i godinama planira, testira i implementira. Radi se o sustavu i sportu u kojem jedna greška može rezultirati ne samo gubitkom milijuna eura nego i fatalnim nesrećama u utrkama.

U klub je doveo niz analitičara, dodatno je unaprijedio skautsku službu, a šlag na tortu bilo je dovođenje Luisa Camposa na poziciju sportskog direktora. Riječ je o arhitektu Monacove titule 2016./17. godine., čovjeku koji je spojio mladiće i nepoznate igrače poput Mendyja, Bernarda Silve, Fabinha i Kyliana Mbappéa i s njima srušio PSG kojim su već upravljale šeičke milijarde.

Rezultati su došli vrlo brzo. Samo sezonu nakon što je skoro ispao iz lige, Lille je uzeo drugo mjesto. Iduće sezone bio je četvrti. U međuvremenu je prodao Nicolasa Pepea Arsenalu za 80, Victora Osimhena Napoliju za 70, Gabriela Arsenalu za 26, a Rafaela Leaoa Milanu za 30 milijuna eura. Sada je jednu pobjedu udaljen od titule.

Ironično, nju Lopez neće dočekati kao vlasnik kluba. Prije pola godine prodao ga je Callisto Sportingu, luksemburškom investicijskom fondu. Koronakriza je izrazito jako pogodila francusku ligu, Lille se našao u situaciji u kojoj bi teško vraćao dugove i Lopez je donio trezvenu poslovnu odluku da je pametnije prodati klub iako je i tada držao prvo mjesto u prvenstvu i bilo je izvjesno da će iduće sezone igrati Ligu prvaka.

Kada su ga jednom prilikom pitali je li Formula 1 zapravo dosadan sport u kojem najskuplji bolidi osvajaju naslove, Lopez je odgovorio: “Ako to tako gledate, onda jest. Statistički je nemoguće pobijediti one najbolje i najbogatije, osim ako ne naprave veliku grešku.” Lopez je šutio i radio i dočekao je grešku najmoćnijeg. PSG se pogubio između smjene Tuchela, pitanja želi li Neymar više profesionalno igrati nogomet i stalnih trzavica unutar momčadi. Kada su ga francuski novinari upitali, netom prije nego što će prodati Lille, je li dočekao grešku jačeg, kratko je odgovorio: “Ne znam. Ali sada znamo zašto je bilo bitno raditi baš onako kako smo radili.”

Trener-čudotvorac, wunderkindi i zaboravljene poluzvijezde vode Lille do naslova

Kvaliteta organizacije unutar kluba ili njegove sportske politike gotovo se uvijek na kraju ogleda u izgledu i igri prve momčadi. A društvo koje juri prema naslovu stvarno je raznoliko i neobično.

Na klupi je Christophe Galtier, čovjek koji je u klubu još od krize sredinom 2017. godine i koji je pokazao nevjerojatnu sposobnost brze adaptacije mladih igrača na seniorski nogomet i uklapanja u momčad. Kod Galtiera je momčad na prvom, drugom i trećem mjestu i naglasak je na zajedništvu. Stoga ne čudi da je Lille ove sezone ne samo najbolja obrana francuske lige nego i najbolja obrana u svim ligama Petice. Ne postoji igrač bez doprinosa u toj fazi igre. U ligi koja i dalje u velikoj mjeri njeguje tranzicijski nogomet čvrsta obrana vas dovodi do polovice uspjeha, pa i malo više od toga.

Na golu dominira 25-godišnji Mike Maignan, najbolji golman lige ove sezone. Ima nevjerojatnu stopu od 82% obranjenih šuteva, ali i to može zahvaliti obrani koja dozvoljava suparniku najmanje velikih šansi u ligi. Sven Botman je doveden iz Ajaxove škole nogometa s tek jednom sezonom seniorskog staža u Heerenveenu. Danas je, s 21 godinom, jedan od najtraženijih stopera u Europi, a Lille ja navodno za njega odbio već nekoliko 20+ milijuna eura ponuda iz Premiershipa.

Jedan od ključnih igrača je sjajni 22-godišnji zadnji vezni Boubakary Soumare, koji je doveden besplatno iz PSG-ove škole nogometa, a glavni kreator momčadi je sjajni krilni igrač Jonathan Bamba. Da Lille itekako dobro zna iskoristiti i starije igrače, pokazao je i primjer Buraka Yilmaza. Pomalo zaboravljena poluzvijezda stigla je u kolovozu kao besplatan igrač, a ove sezone ima 15 golova i pet asistencija. Galtier je pokazao da nije fiksiran isključivo na mlade igrače, pa je tako obrambeno pouzdaniji Mandava u potpunosti iz ekipe istisnuo mladog i sjajnog, ali još uvijek zaigranog Bradarića.

Ako je u nogometu ikada postojala priča o Davidu i Golijatu, onda je to bitka između Lillea i PSG-a. Doduše, u ovoj verziji priče Davidova posebna snaga nije božanska intervencija, nego vrhunski rad dvojice arhitekata koji na kraju nisu ni dočekali šansu da uzmu naslov. Bez obzira na to, eventualna pobjeda Lillea neće biti bitna samo za njegove navijače. U nedjelju bi pijano-milijarderska nogometna stihija mogla, barem na jednu sezonu, potpisati poraz protiv predanog, preciznog rada i logičnih sportskih odluka. Lille nije samo lijepa priča. Lille je model razmišljanja i poslovanja kakav nogometu nasušno fali.

(TIP/Izvor: Index.hr/Foto: Guliver Image)