Jedan mudar čovjek, naš veliki književnik, rekao je da je “Bosna je teška i teretna zemlja i u njoj nije lahko živjet“. Ali, pogodio je i duh ovog našeg podneblja izrekom da „Ukoliko se  odgovorne funkcije povjere neposobnima i neznalicama očekuju nas teška vremena“. Nijedna izreka ne oslikava bolje našu današnjicu i tužnu sliku Bosne i Hercegovine od ove.

Ovaj kratki prikaz misli o BiH završit ću sa jednom koju sam nedavno čuo, užasavajućom, ali opominjujućom, a rekao bih i mobilizirajućoj.

Bosna je prelijepa za život ali dva metra ispod zemlje.

I zaista, kada  se sagleda sve što se događalo protekle tri decenije, da li je to baš moralo i trebalo biti tako? Zasigurno da nije. Ovo je lijepa zemlja, zemlja prirodnih bogatsva, vrijednih ljudi. Ali, ovo je i zemlja beskrupuloznih ‘poslovnih ljudi’  koji nemilice eksploatišu njene resurse i zemlja nesposobnih i neodgovornih političara. Sjetih se jedne anegdote, kada je prije nekih petnaestak godina jedna visoka funkcionerka EU boravila u BiH, pa i u Tuzli, prošavši putem kraj nabujale rječice Tinje, ‘okićene’ svekolikim otpadom. Gošća je tada javno  izrazila svoje razočaranje onime što sam vidjela, rekavši da  nemamo pravo govoriti da volimo svoju zemlju ako beskrupulozno uništavamo svoja prirodna bogatstva

No, da se vratim na našu realnost. U ovom teškom periodu za sve nas, suočavamo se sa  opasnom stvarnošću i zdravstvenom ugrozom, nesposobnošću političara i vlasti, upornim insistiranjem da se i u epidmiji svako pitanje svede na nacionalne podjele, a i da se svako pitanje kao ping-pong loptica prebacuje sa jednog nivoa na drugi. Zapravo, ono što je demonstrirano u proteklih nekoliko sedmica je potpuno odustvo sposobnosti, želje i znanja da se problemi rješavaju, a svaka prilika je korištena za politikantske i populističke obračune preko leđa ugroženih i bolesnih građana.

Problem epidemije je eskalirao do te mjere, da i ne postoji drugo rješenje od što brže vakcinacije stanovništva, nijedna druga mjera neće biti dovoljno efikasna jer mjere nisu iskoordinirane za cijelu BiH. Poslije višemjesečnog nerada, dezavuisanja javnosti, spinovanja, ali i iz neznanja, uprkos upozorenjima da nas čeka strašan problem, vlast se kao pokrenula i počela raditi 24h dok ne riješi problem vakcina. Da nije tragično bilo bi zasita smiješno. Posebno šokira izjava da je Federacija BiH htjela glumiti državu, nabavila bi vakcine u decembru. Ova nesmotrena, ali sigurno istinita izjava o onome što je bilo u glavi premijera, ponukala me da se zapitam ako smo mogli vakcine imati u decembru, ko će odgovarati za sve one preminule od decembra do marta i nadalje!? Oni koji donose odluke, a nisu ih blagovremeno donijeli, trebaju odgovoriti zašto nisu ranije reagirali, i u konačnici bi morali i odgovarati,  ne deklarativno nego krivično, za svjesno ugrožavanje zdravlja građana. Ali, malo je vjerovatno da će odgovarati u zemlji u kojoj susdstvo nije neovisno i služi u druge svrhe, za njihove međusobne obračune, što bi rekli relevantni domaći i strani stručnjaci.

Aktuelna vlast nije našla za shodno da umanji svoja enormna primanja i da pomogne stanovništvu nabavkom lijekova, suplemenata i hrane za sve one koji se bore za život   u današnjim uslovima a nemaju za život ni u tzv- normalnim uslovima.

Oni nisu zaslužili svoj ogromni novac koji primaju redovito svaki mjesec za nerad, za nesposobnost i neznanje. Oni  su iznevjerili narod i povjerenje koje im je narod poklonio na izborima. Morali bi se odreći svojih visokih primanaja i biti na prosječnoj plati, kao i većina građana u BiH,  sve dok se ova kriza ne prebrodi.  Potrebno je relaksirati pritisak na privredu , osloboditi stavralačke potencijale preduzeća i pojedinaca i finansijski pomoći da se stvari pokrenu. Moramo omogućiti  da vakcine nabave oni  koji znaju i umiju. Neka to bude i na komercijalnoj osnovi, ako treba. Bila bi to velika pomoć državi da nabavi  što više vakcina i da se što prije postigne kolektivni imunitet i život vrati na normalan kolosjek.

U kreiranju motivirajućeg ambijenta  ključna je uloga i obrazovanja. To se nameće kao logičan slijed jer je dobro obrazovanje pokretač svih pozitivnih promjena u društvu.  No, mnogi fakulteti nisu u stanju odgovoriti ovim  zahtjevima u uslovima sveopšte krize  jer se drže staromodnog sistema za razliku od brojnih koji se trude održati korak i pratiti trendove  suvremenog  načina obrazovanja. Moramo si pogledati u lice i prihvatiti  istinu, kakva god ona bila.

Najmanje što nam je  u ovom trenutku  potrebno, jeste, zavaravanje. Istina i samo istina nam može pomoć  da se trgnemo iz letargije i da tražimo rješenja sad i odmah. I, da na sve načine promoviramo kompetentnost pa i elitizam u najboljem značenju, kada su obrazovni i svi drugi standardi u pitanju.

Gotovo kao mantra ponavlja se teza „ prisutna je negativna selekcija“ i to je kao odgovor i opravdanje za svo neznanje i neučinkovitost. Potpuno je postalo normalno da se to tako kvalifikuje i da sa time završava sva analiza postojećeg stanja. U tim okolnostima nema napretka.

Potpuno smo nespremni za pozitivne promjene koje bi morale slijediti u svim segmentima društva, a koje mogu koncipirati i realizirati samo kompetentni  i  kredibilni  pojedinci.

Dok smo kod obrazovaja samo da iznesem svoj osobni stav. Nastava na daljinu je budućnost obrazovanja, dok se u našem slučaju mnogi zdušno trude da objasne kako to nije dobro. U ovom trenutku je to jedino rješenje a u budućnosti ćemo moći kombinirati načine prenošenja znanja.

I na kraju bih istakao jedan vrlo ozbiljan problem. O tome se mnogo puta u javnosti i na raznim forumima govorilo, to je jedna bolna, aktuelna tema , koja traži hitna rješenja da se zaustavi masovan odlazak mladih  ljudi iz BiH. Istovremeno,i ništa manje važno je pitanje statusa penzionerske populacije i teških uslova za njihov život, čije penzije su reda veličine  jednodnevnog  džeparca izabranih narodnih predstavnika na svim nivoima vlasti.

Strategije i politike koje završavaju u ladicama ne mogu riješiti ove probleme, a više ne stvaraju ni privid  da se  odgovorni  istinski ovim problemima žele baviti.

To je prava istina , jer svakodnevnica to obilato potvrđuje.

I da se vratim na misao našeg velikog pisca i filozofa, nažalost, odgovorne funkcije su povjerene nesposobnim i neznalicama, došla su teška vremena.

(TIP/Autor: prof.dr. Mirsad Đonlagić)