„Ozbiljni“ politički analitičari, najčešće sa skrivenim deredžama SDA, predviđali su mu raspad i postepenu marginalizaciju, pa i nestajanje sa ovdašnje političke scene. Imali su puno kukolja u vlastitim redovima, soj onih koji su politiku samo shvatali kao put do vlasti i ostvarenja ličnih interesa i privilegija, samo pod okriljem lijevog puta. Naročito su bili na udaru nakon izbora 2018. godine; još nisu bile zaliječene sve rane tehno-politikantskog načina vladanja strankom iz vremena Zlatka Lagumdžije, dok je ovaj unutrašnji „truhli kukolj“ tražio ulazak u vlast – po bilo koju cjenu i sa bilo kim. Istovremeno, SDA, kao najveći politički protivnik, radila je sve da ih uvuče u jedan takav neprincipijelni savez u kojem će, poput Komšićevog DF-a, igrati po notama iz ulice Mehmeda Spahe 14.

Da su ušli tada u taj savez, danas bi, kao i DF, mogli svirati samo rekvijem za jednu veliku političku ideju.

Da, ovdje govorimo o SDP BiH i njihovoj politici posljednjih nekoliko godina.

Bio je to buran politički proces u kojem su „dva jahača malo jača“, Lagumdžija i Komšić, sa svojom lažnom idejom ujedinjenja socijaldemotratije, pokušavali ponovno preuzeti ili unakazati već ranjeni SDP BiH. Iza njih je bio čitav niz čaršijsko-sarajevskih kvazisocijaldemokrata opće prakse koji se po medijima brinuo za „zdravlje“ SDP-a, odrađujući prljavi posao za političke nalogodavce iz Mehmeda Spahe. Dobar dio tih je kasnije i nagrađen od strane SDA ili DF-a za ovaj svoj „pregalački trud“.

Druga meta udara bila je Tuzla, gdje su Lagumdžijini učenici tipa Envera Bijedića i Edina Delića pokušali prvo da preuzmu SDP. Kada im to nije pošlo za rukom, izveli su drugi puč i stvorili novu političku stranku SD (Socijaldemokrati). Kao što se moglo i očekivati – njihov prvi potez bio je ulazak u politički savez sa SDA i podjela političkog plijena u Tuzlanskom kantonu preko tamošnje kantonalne vlade.

Bili su to teški momenti za SDP BiH i trebalo je izdržati silinu svih napada i političko-medijske kampanje, koja je vođena protiv ove stranke i njenog vodstava. Na udaru je bio ponajviše predsjednik stranke Nermin Nikšić, ali i  Jasmin Imamović, nesporni lider SDP-a u Tuzli, kao najačeg uporišta ove stranke uopće.

U tome vremenu Nikšićeva i Imamovićeva zajednička odluka – da u jednom timu djeluju sa idejom kako da SDP odbrane od brojnih napada –  pokazala se, dugoročno gledano, potpuno ispravnom, čak dobitnom kombinacijom za ovu stranku.

U međuvremenu, SDP je kadrovski konsolidovan i podmlađen, iznutra vlada veća politička kohezija nego ikad, a što je zasluga – fubalskim žargonom rečeno – selektora Nikšića. Na terenu se stvara i nova generacija političara ove stranke koja će se moći nositi sa izazovima koje donosi vrijeme, prije svega općim izborima 2022. godine. Naročito imajuću u vidu da je SDP stranka sa tradicijom i dubokim utemeljenjem u narodu i kod građana po čitavoj BiH.

Pokazali su nedavni lokalni izbori: SDP BiH ostvario je, imajući u vidu sve udare koje je posljednjh godina doživjela ova stranka, više nego dobar rezultat. Druga su politička stranka u Federaciji BiH po broju osvojenih glasova, sačuvali su „svoje“ gradove (Tuzla, Gradačac, Gračanica, Maglaj, Ključ, Bosanska Krupa) i dobili nove (Goražde, Jablanica), dok su obećavajući rezultat imali i u  Banjaluci i RS-u. Nedavno su, unutar BH Bloka, više nego dobro prošli na izborima u Mostaru.

Kritičari prigovaraju na lošem rezultatu ove stranke u Sarajevu, ali je istina upravo obrnuta – upravo je SDP svojom odlukom da bude dio zajedničkog opozicinog bloka stvorio pozitivan psihološki teren kod građana i uvjerenje da je moguće nešto mijenjati u dugogodišnjem bastionu SDA – Sarajevu. SDP jeste platio određenu cijenu ovoga zajedničkog nastupa, ali je zato  „Četvorka“ danas već preuzela upravljanja ključnim sarajevskim općinama, dobila je Vladu KS, dok SDP uskoro dobiva i svog gradonačelnika Sarajeva.

SDP ide dalje ovih dana – zajedno sa partnerima srušli su Vladu Tuzlanskog kantona i formiraju sa partnerima svoju. Time su pokazali da imaju snage za borbu sa SDA u ovome više nego važnom kantonu, ali su na ovaj način „pod ključ“ stavili Bijedićeve Socijaledemorate, koji će dugoročno teško preživjeti ovaj politički udar. Jer, stranke poput SD-a mogu samo funkcionirati ako su – u vlasti.

S druge strane, SDP BiH je pokazao da ima snage da vodi dugoročne političke utakmice, bez obzira da li iz opozicionog bloka ili kao nosilac političke utakmice.  Sa Tuzlom pokazuje da ima snage da pređe u kontraofanzivu i uzima stvari u svoje ruke.

Nakon Sarajeva i Tuzle, sljedeći na redu su Zenica i ZDK.

(TIP/Izvor: Depo.ba)