Kada je danska premijerka iz redova Socijaldemokratske partije Mette Frederiksen prošlog mjeseca zajedno sa Liberalima (Venstre) i Umjerenima (Moderaterne) postigla dogovor o formiranju vlade, najavljene su brojne reforme koje bi u budućnosti mogle dovesti do slabljenja socijalne države.

Kao jedna od promjena najavljeno je ukidanje nekih od državnih praznika, među kojima i Veliki molitveni dan (Storebededag). Mnogi nisu vjerovali da će se to dogoditi i da su to samo špekulacije. Međutim, nakon nedavno održanih konsultacija koalicijskih partnera postalo je jasno da taj praznik, koji se u Danskoj slavi još od 1686. godine, uskoro postaje redovan radni dan.

Čim je odluka najavljena, prvo što mi je na pamet palo je to kako bi na nešto slično reagovali ljudi u Bosni i Hercegovini ili u nekoj drugoj državi u okruženju, kada bi se kod nas neko usudio da predloži nešto slično. Ne, takvo nešto kod nas nije moguće ni zamisliti.

Veća ulaganja u oružane snage

Nova vlada Kraljevine Danske je sebi postavila za cilj uštedu 3,2 milijarde danskih kruna godišnje, odnosno 400 miliona eura, koje planira uložiti u finansiranje oružanih snaga. Odluka je izazvala snažne reakcije javnosti, a u prvom redu crkve i opozicionih partija. Reakcije su došle iz drugih razloga, a ne zbog toga što neko ima nešto protiv rada.

Vlada planira od 2024. godine ukinuti praznik Dan velike molitve, koji pada na četvrti petak nakon Uskrsa. Ministarstvo finansija je uradilo studiju prema kojoj bi ukidanje ovog praznika povećalo danski BDP za 9,4 milijarde danskih kruna, odnosno 1,2 milijarde eura.

Ukidanje praznika sigurno ne bi izazvalo tolike reakcije javnosti da je vlada taj novac planirala uložiti u reformu zdravstva ili obrazovanja, ali kako je namjera vlade ulaganje novca u veću vojnu potrošnju, to je kod većine Danaca izazvalo žestoke reakcije.

Veći broj radnih dana

U budućnosti će ovaj dan postati po zakonu redovan radni dan, što u praksi znači da će radnici s fiksnom platom dobiti 0,45 posto dodatka na godišnju platu, a radnici koji su plaćeni po radnim satima morat će odraditi taj dan kako bi zaradili dogovorene plate.

Prijedlog zakona će značiti da će ustanove za brigu o djeci kao što su jaslice, vrtići, vanškolske ustanove i tako dalje morati da ostanu otvorene jedan dodatni dan. To će dovesti do povećanja opštinskih troškova, ali vlada je objavila kako je tu činjenicu uzela u obzir i da će oko tog pitanja ući u dijalog s lokalnim zajednicama. Prijedlog zakona predviđa i da će trgovine tokom Velikog molitvenog dana raditi.

Ministarstva finansija (Finansministeriet) u svom izvještaju, koji je urađen nakon kritika nekoliko ekonomista koji su izazvali sumnju u računicu koja stoji iza odluke, navodi kako je sve urađeno planski kako bi se povećala produktivnost rada. U izvještaju ministarstva se navodi kako će, prema njihovoj procjeni, ukupna proizvodnja roba i usluga ukidanjem ovog praznika biti povećana za spomenutih 9,4 milijarde kruna.

Ruska agresija ubrzala povećanje budžeta za odbranu

Iza ove odluke krije se potreba Danske da ojača svoje odbrambene kapacitete nakon ruske agresije na Ukrajinu. U posljednjih godinu dana ruski borbeni avioni nekoliko puta su nenajavljeno ušli u danski vazdušni prostor. Ista sudbina zadesila je i Švedsku i Finsku, koje su odlučile zatražiti ekspresan prijem u NATO. Danska je već članica tog vojnog saveza, pa je odlučila samo povećati svoje kapacitete. Plan za povećanjem vojnog budžeta do 2030. godine već je postojao, ali ga je ruska agresija na Ukrajinu ubrzala.

“Predstojeće rješenje za odbranu bit će u potpunosti finansirano u odgovornim okvirima, a iz toga će se pokazati i konkretno finansiranje. Ukidanje Velikog molitvenog dana predstavlja odlučujući doprinos finansiranju sigurnosti Danske”, navedeno je u saopštenju ministarstva odbrane.

Međutim, ono što ljuti građane Danske je činjenica da vlada istovremeno daje milijarde kruna poreskih olakšica vodećim firmama u zemlji, odnosno onima koji imaju najviše. Građani se pitaju da li se s tim olakšicama moglo malo sačekati, pogotovo sada u vrijeme najveće inflacije i ekonomske krize s kojom se zemlja suočila u posljednjih nekoliko desetljeća.

“U vrlo smo ozbiljnoj situaciji. Za vladu je ključno da mi u Danskoj brinemo o našoj zajedničkoj sigurnosti i podignemo nivo naše odbrane. Ruskom agresijom na Ukrajinu porasla je i opasnost po Dansku. To zahtijeva da svi budemo spremni pružiti nešto dodatno. Zato ćemo pretvoriti Dan molitve u običan radni dan”, izjavila je socijaldemokratska ministrica zapošljavanja Ane Halsboe-Jørgensen.

Zahvaljujući većinskoj vladi, ovaj prijedlog ima podršku i za njegovo usvajanje nije potrebna podrška opozicionih partija.

Opozicija optužuje vladu za kukavičluk

Opoziciona ljevičarska partija Enhedslisten (Jedinstvena lista) javno je prozvala vladajuće tri partije optužujući ih za izostanak hrabrosti, jer nijedna od te tri partije tokom predizborne kampanje nije ovakvu odluku najavila biračima. Prema istraživanju koje je uradio najveći radnički sindikat u Danskoj 3F, svaki treći Danac koji je na izborima glasao za jednu od vladajućih stranaka glasao bi za neku drugu stranku da je znao za planove o ukidanju velikih molitvenih dana. Posebno bi teško bili pogođeni liberali i socijaldemokrati.

Protivljenje vladinoj odluci o molitvenom danu može postati toliko veliko da će utjecati na sljedeće izbore, ocjenjuje Sune Steffen Hansen, bivši savjetnik socijaldemokrata, koji je danas izborni analitičar i partner u agenciji za odnose s javnošću Rud Pedersen.

“Postoje historijski dokazi koji govore da to birači ne zaboravljaju nužno, pa makar to bilo i na početku izbornog razdoblja. Skloni su to dugo pamtiti i kažnjavati na sljedećim izborima”, kaže.

Je li tako nešto moguće na Balkanu’

Prateći šta se dešava u Danskoj oko ukidanja spomenutog praznika ne mogu, a da ne povučem paralelu s Bosnom i Hercegovinom, ali i drugim zemljama na Balkanu. Prije svega, potrebno je naglasiti kako dansko društvo nije protiv radnih dana ili plaćanja poreza. Naprotiv. Redovno plaćanje poreza i izmirivanje svih obaveza prema državi jedino je mjerilo patriotizma u svim skandinavskim zemljama.

Ovdje se radi o tome da je odluka o ukidanju ovog praznika došla potpuno neočekivano, te da se ušteda novca odnosi na ulaganje u vojsku. Koliko god da su građani Danske svjesni ruske opasnosti koja je nadvila nad Evropom, oni još uvijek vjeruju kako je novac potrebnije ulagati u bolje obrazovanje, zdravstvo, ekologiju ili javni prijevoz. Dakle, ne radi se o tome da imaju nešto protiv jednog radnog dana više u godini.

Najbolji primjer predstavlja Božić. Naprimjer, ukoliko 25. decembar pada u subotu ili nedjelju, kod Danaca nema prenošenja praznika na ponedjeljak, kao što je to običaj kod nas, već je ponedjeljak 26. decembar običan radni dan. U Danskoj nije poznato nešto kao što je kod nas prenošenje praznika ili sastavljanje praznika s vikendom kako bi se dobio koji dan više za odmor. To nije normalna pojava. Danci već sada plaćaju neke od najvećih poreza u svijetu kako bi tim novcima osigurali bolje uslove za život sebe i svoje djece.

Transparentnost i potreba da znaju gdje odlazi njihov novac, to je ono za što se ljudi u Danskoj bore, a ne za više slobodnih dana. S druge strane, naš čovjek u Bosni i Hercegovini, ali i diljem Balkana ima potrebu samo za većim brojem slobodnih dana i ljepšim vremenom kako bi nesmetano mogao raspaliti roštilj.

To je razlika jedna od razlika između skandinavskog i balkanskog društva.