Najbolji zanat! Ali treba imati srce i dusu za zlo.
Dr. Alma Osmić-Husni iz UKC Tuzla nagrađena za naučno istraživanje prema kojem novi pristupi u dijagnostici traume mozga smanjuju potrebu za CT snimanjem

Na svečanoj akademiji povodom obilježavanja 80 godina rada Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, održanoj 16. novembra 2026. godine, u Narodnom pozorištu Sarajevo, uručena su priznanja najistaknutijim pojedincima iz oblasti medicinskih nauka.
Među nagrađenima je i mr. sci. dr. Alma Osmić-Husni, specijalista medicinske biohemije, šef Odjeljenja za biohemiju Poliklinike za laboratorijsku dijagnostiku JZU UKC Tuzla, kojoj je dodijeljena Nagrada za objavljene originalne naučne radove.
U razgovoru za časopis, Vjesnik UKC Tuzla i web-stranicu UKC Tuzla, dr. Osmić-Husni govori o značaju ovog priznanja, revolucionarnim biomarkerima koji pomažu u dijagnostici povreda glave, ali i izazovima s kojima se susreću naučnici u Bosni i Hercegovini.
Vjesnik UKC Tuzla: Dodijeljena Vam je nagrada za izuzetan naučnoistraživački rad. Koliko Vam ovo priznanje znači na ličnom i profesionalnom planu?
Dr. Osmić-Husni: Na ličnom planu ovo priznanje za mene ima duboko emotivno značenje jer je akademska zajednica prepoznala i javno vrednovala moj dugogodišnji rad, uloženi trud i istinsku posvećenost istraživanju. Na profesionalnom planu doživljavam ga kao potvrdu kvaliteta dosadašnjeg naučnoistraživačkog rada i snažan podsticaj za nastavak istraživanja i razvoj novih projekata.
Posebnu čast predstavlja to što mi je priznanje lično uručio prof. dr. Ibrahim Omerhodžić, prodekan za naučnoistraživački rad Fakulteta. Kada sam izlazila na scenu Narodnog pozorišta Sarajevo, dočekao me aplauz predstavnika naučne zajednice i diplomatskog kora. Bio je to izuzetno emotivan trenutak, ispunjen ponosom i zahvalnošću.
Vjesnik UKC Tuzla: Možete li nam približiti temu Vašeg istraživanja i objasniti šta Vas je motivisalo da se bavite upravo tom naučnom problematikom?
Dr. Osmić-Husni: Moje istraživanje bavi se dijagnostičkim i prognostičkim značajem dva biomarkera traumatske povrede mozga: glijalnog fibrilarnog kiselog proteina (GFAP) i ubikvitin C-terminalne hidrolaze L1 (UCH-L1). Ova dva biomarkera imaju različito ćelijsko porijeklo. GFAP je pretežno prisutan u astrocitima, ćelijama koje pružaju potporu nervnim ćelijama, dok se UCH-L1 prvenstveno nalazi u neuronima. Njihove koncentracije u krvi zdravih osoba obično su vrlo niske, a nakon oštećenja moždanog tkiva brzo rastu, što možemo laboratorijski izmjeriti.
Zajedničko određivanje ovih markera čini osnovu takozvanog TBI testa (engl. traumatic brain injury – traumatska povreda mozga). Njihovo mjerenje može pomoći u procjeni potrebe za CT snimanjem kod određenog broja pacijenata sa blagom traumatskom povredom glave. U širem doktorskom istraživanju ispitivala sam i povezanost početnih koncentracija s kasnijim funkcionalnim oporavkom, odnosno povratkom pacijenta svakodnevnim aktivnostima nakon povrede glave. Motivacija za ovakvom vrstom istraživanja je proizašla iz želje da kao doktorica u laboratorijskoj medicini doprinesem donošenju preciznijih kliničkih odluka. Posebno me zanimalo koliko su ovi biomarkeri pouzdani kada pacijent uz povredu glave ima i druge povrede. Pokazali smo visoku pouzdanost ovih markera u ispitivanoj grupi, kao i povezanost pratećih ortopedskih povreda s višim koncentracijama markera.
Vjesnik UKC Tuzla: Koji su najvažniji rezultati do kojih ste došli i kakav je njihov konkretan značaj za pacijente i zdravstveni sistem?
Dr. Osmić-Husni: U radu objavljenom u časopisu Medicinski glasnik ispitivali smo 102 odrasla pacijenta s blagom traumatskom povredom mozga. Negativna prediktivna vrijednost u našem uzorku iznosila je 100%: nijedan pacijent s negativnim nalazom oba markera nije imao akutnu traumatsku promjenu vidljivu na CT-u glave. Takav rezultat, uz odgovarajuću kliničku procjenu, daje ljekaru kliničaru visok stepen sigurnosti pri odlučivanju o potrebi za snimanjem.
U drugom radu, objavljenom u renomiranom međunarodnom naučnom časopisu Biochemia Medica, pokazali smo da su prateće ortopedske povrede povezane s višim koncentracijama oba markera kod pacijenata bez akutnih promjena na CT-u glave. Zato laboratorijski nalaz uvijek treba tumačiti uz podatke o svim povredama i kliničkoj slici pacijenta.
U svakodnevnoj praksi postoji značajan prostor za racionalniju primjenu CT-a glave, jer primjena ovih biomarkera kod odabranih odraslih pacijenata s blagom traumatskom povredom glave, može smanjiti broj pacijenata koji izlažemo zračenju, rasteretiti radiološke službe, te donijeti velike finansijske uštede zdravstvenom sistemu. Ovom temom bavila sam se i kao autorica poglavlja o novim biohemijskim markerima traumatske ozljede mozga u stručnom priručniku za racionalizaciju u laboratorijskoj dijagnostici.
Vjesnik UKC Tuzla: Koliko je vremena i odricanja bilo potrebno za ovakav rezultat i s kojim ste se izazovima susretali?
Dr. Osmić-Husni: Bilo je potrebno jako mnogo vremena, rada i upornosti. Svaka faza, od razrade ideje i pribavljanja saglasnosti, uz strogo poštovanje etičkih principa i zaštite podataka pacijenata, do statističke analize i objavljivanja, nosi svoje zahtjeve. Najveći izazov bio je uskladiti istraživanje s redovnim poslom i dežurstvima. Izuzev prikupljanja i obrade uzoraka, sav ostali istraživački rad odvijao se izvan mog redovnog radnog vremena, uz značajno odricanje od slobodnog vremena.
Vjesnik UKC Tuzla: Šta objava ovih radova u međunarodnim časopisima znači za naučnu zajednicu i sam UKC Tuzla?
Dr. Osmić-Husni: Da bi relevantan međunarodni naučni časopis uopće razmatrao rad, potrebno je ponuditi originalan naučni doprinos i pouzdanu metodologiju, nakon čega slijedi zahtjevan recenzentski postupak s više krugova dorade. Ovi radovi doprinose boljem razumijevanju i tumačenju biomarkera u kliničkoj praksi. Za UKC Tuzla izuzetno je značajno što su istraživanja provedena u našoj ustanovi i prepoznata u svijetu, čime povećavamo vidljivost ustanove i stvaramo osnovu za nove međunarodne saradnje i projekte.
Vjesnik UKC Tuzla: Koliko je teško istraživačima u Bosni i Hercegovini graditi naučnu karijeru u okolnostima ograničenih resursa?
Dr. Osmić-Husni: Graditi naučnu karijeru u Bosni i Hercegovini izuzetno je teško i zahtijeva mnogo strpljenja i istrajnosti. Povezivanje kliničkog rada i nauke je ključno, jer upravo u svakodnevnoj praksi prepoznajemo probleme koje treba istražiti. Tu povezanost moramo snažnije podržati kroz bolju organizaciju rada, dostupnije projektno finansiranje i mentorstvo, kako bi se rezultati istraživanja direktno primijenili u liječenju naših pacijenata.
Vjesnik UKC Tuzla: Koji su Vaši naredni naučnoistraživački planovi?
Dr. Osmić-Husni: Planiram nastaviti svoj akademski razvoj, prvenstveno kroz finalizaciju doktorske disertacije iz ove oblasti, te intenzivirati dalja istraživanja biomarkera traumatske povrede mozga. Cilj mi je nastaviti promovisati medicinu zasnovanu na dokazima i racionalnu laboratorijsku dijagnostiku, kako kroz naučne projekte na UKC Tuzla, tako i kroz edukaciju mladih kolega i uvođenje savremenih dijagnostičkih smjernica u svakodnevnu kliničku praksu.
(TIP/Foto: UKC Tuzla)







Ostavite komentar
Vaša email adresa neće biti objavljena
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Tip.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo na provedbu cenzure ili potpuno brisanje komentara bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara, naš portal nije dužan pravovremeno obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima. Čitatelji registrovani u sistemu za komentare prethodne platforme mogu se registrovati ili prijaviti putem DISQUS, Facebook, Twitter ili Google+ korisničkih računa, koristeći novi, gore predstavljeni obrazac.