Amir Sužanj: Lov na vještice

Otkako je, po staroj teksaškoj, rančerskoj, kaubojskoj tradiciji, zajahao svoj drugi predsjednički mandat, uskočio u sedlo u Bijeloj kući i uhvatio za rogove Ameriku i ostatak svijeta, Donald Tramp stalno priča o nekakvom lovu na vještice. Kad god ga uhvate u nekoj nepodopštini, k’o što je, naprimjer, kidnapovanje tuđeg predsjednika ili napad na državu od 100 miliona stanovnika, on počne pričati o tom lovu na vještice, koji protiv njega vode njegovi domaći politički protivnici jer ne mogu da se pomire s tim da je on najuspješniji američki predsjednik u istoriji te zemlje, koji je narodu i svijetu donio blagostanje i sigurnost.

Nije ni pomislio da će naslutiti taj lov na vještice i ostala mitska bića.

Taman kad se Tramp u predvečerje međuizbora, na kojima su oni pogani demokrati odlučili da zauzmu Senat i Kongres i tako mu oduzmu političku moć, razmah’o da oduševljenim Amerikancima priča kako će brzo poraziti Iran i kako će koliko sutra cijene goriva, koje su sad u nebesima, naglo pasti, američki mediji počeše prenositi vijesti da po Vašingtonu stvarno love nekakve vještice. Jedna se, kažu, za velike pare slikala s nekakvim sumnjivim sagovornicima, koji su u slobodno vrijeme produžena ruka Vladimira Putina, a slučajno je u samom vrhu predsjednikove administracije, pa su ga demokrati optužili kako je zahvaljujući njegovim najbližim saradnicima maligni ruski uticaj zahvatio i opoganio i sam vrh američke administracije. Sve su to udesili nekakvi lobisti, koji za siću od nekoliko miliona dolara raznim turistima i putnicima-namjernicima organizuju slikanje sa najvišim funkcionerima Trampovog tima i to sve po cjenovniku: slikanje sa šeficom kabineta pored šimširovog žbuna u holu Bijele kuće 300 hiljada dolara; selfi sa uticajnim likom iz najužeg kruga saradnika državnog sekretara pored kipa multikulturalnog čovjeka kod Kapitol Hila 500 hiljada dolara; fotografija s kartonskim predsjednikom koji drži palac gore 800 hiljada dolara i tako dalje… Nasekira se, bogme, Tramp, i to u hefti kad je ionako bio nasekiran jer je, umjesto njemu, Nobelova nagrada za mir dodijeljena onoj sudinici što se naklatila na njegovog jarana Netanjahua, pa pusti niz vodu i dva svoja savjetnika što su išli da izborno savjetuju nekakve lokalne balkanske političke strukture u vrijeme dok se ostali republikanski svijet lomio u izbornoj kampanji u svojoj zemlji. Hajd što ga jure demokrati, oni hoće vlast, ali ga pritisnuše i republikanci optužujući ga da je on kriv što ti smutljivci iz njegove najbliže blizine kaljaju obraz Republikanskoj stranci, koja će zbog toga izgubiti izbore.

Ne bi ova vašingtonska hajka nama ni bila zanimljiva – šta nas briga za afere u nekoj tamo banana-državici koju pola nas ni na karti ne zna pokazati – da se ne ispostavi da je u središtu tog strašnog skandala naše gore lišće, sve sami visoki funkcioneri i poneka funkcionerka iz političkog vrha Republike Srpske, prvi tim režima Milorada Dodika. Plaćali, kažu, milionima i Kuntu i Pantu po tim lobističkim kućama da u Bijeloj kući, okolnim kućercima i pomoćnim objektima nekako proguraju podršku za otcjepljenje Republike Srpske.

Ko bi rek’o da bi jedan Milorad Dodik, dobrodušno momče, čedo domaćinske kuće iz Laktaša, sa svojim lobističkim konjanicima i jurišnicima mogao presuditi najmoćnijem čovjeku na planeti da izgubi međuizbore na polovini mandata i tako ostane bez političke moći u drugoj polovini mandata. Šteta, a imao je tako velike planove za dobrobit vascijelog čovječanstva. Ne kažu džaba ljutiti republikanci, ogorčeni zbog narušenog ugleda pred izbore – hrani pašče da te ujede. Skineš mu sankcije, dozvoliš mu da se besplatno slika u tvom kačketu, pošalješ mu na noge nekoliko svojih bliskih prijatelja i saradnika, sve ljudi od ugleda i obraza, od Rudija Đulijanija i Roda Blagojevića do Paola Zampolija, a on te sa svojim lobistima strovali pred same izbore.

I dok se tako politički Vašington potresa pod teretom neviđene afere, a predsjednik se odriče jednog po jednog savjetnika i saradnika ne bi li nekako ublažio posljedice skandala i zaustavio rapidni pad popularnosti i podrške, funkcioneri iz Republike Srpske optužuju političko Sarajevo da je još jednom ujdurmom insceniralo aferu, ovaj put u Americi.

Ko bi rek’o da smo mi toliko moćni u globalnim okvirima – dok se politički Vašington uzduž i poprijeko trese od skandala i bavi lovom na vještice, naročito one što se motaju po Bijeloj kući, politička Banjaluka svojim potezima dramatično narušava pozicije najjačeg političkog lika na planeti pred izbore, a političko Sarajevo inscenira aferu globalnih razmjera koja potresa Bijelu kuću, Kongres, Senat, Stejt Dipartment i Pentagon. E, svaka nam čast… 

(TIP/Izvor: BHRT/Autor. Amir Sužanj/Foto: Ilustracija/Pixabay)