Koliko puta dnevno psa treba izvesti u šetnju?

Većini pasa šetnja je najdraži dio dana, no potrebe za kretanjem razlikuju se ovisno o dobi, veličini, pasmini i zdravlju. Aktivnosti treba prilagoditi i osobnosti psa te onome što ga zanima. Veterinari su objasnili koliko često je psima doista potrebna šetnja, piše Daily Paws.

Važnost tjelovježbe

Šetnja ima brojne dobrobiti i za psa i za vlasnika. “Barem jedan izlazak ili vježbanje svakog dana pomoći će psu da ostane u formi i dat će mu priliku da istražuje svijet”, kaže dr. sc. Carly Loyer iz tima za bihevioralne znanosti organizacije ASPCA. Ona ističe da šetnje pomažu u održavanju zdrave tjelesne težine, zdravlja zglobova i probave.

Šetnja je, međutim, puno više od obavljanja nužde i fizičkog napora; ona je i ključna mentalna stimulacija. Psu omogućuje da njušenjem i promatranjem istražuje okolinu, čak i ako se radi o poznatoj ulici.

“Mozak vašeg psa bit će aktivniji ako mijenjate rute i posjećujete nova mjesta kad god je to moguće. Tako pas može doživjeti nove mirise i prizore”, objašnjava Loyer. To vrijedi i za pse koji imaju pristup dvorištu.

“Većina se pasa ne igra sama. Vaš ljubimac vjerojatno neće dobiti dovoljno fizičke ili mentalne stimulacije ako mu je jedini izlazak boravak na travnjaku”. Kratka šetnja po kvartu može značajno doprinijeti fizičkom i mentalnom zdravlju psa.

Koliko često šetati psa

“Psi su, baš kao i ljudi, zdraviji uz redovitu kardiovaskularnu aktivnost”, kaže veterinarka Sarah Machell iz Vetsutera. “Većini odraslih pasa potrebno je između 30 minuta i dva sata vježbanja dnevno. Ipak, točna količina ovisi o nizu faktora, uključujući dob, pasminu, veličinu i opće zdravstveno stanje”.

Prije svake šetnje treba uzeti u obzir nekoliko čimbenika, a za konkretne nedoumice najbolje je posavjetovati se s veterinarom.

Dob

“Kod štenaca je važno uvesti rutinu vježbanja jer se tako stvara pozitivna emocionalna povezanost”, kaže Machell. “Kako budu rasli i postajali izdržljiviji, možete postupno produljivati šetnje”. Učenje na povodac i dosljedna rutina koriste i psu i vlasniku.

Machell napominje da u “tinejdžerskoj” dobi, između trećeg i devetog mjeseca, psi imaju mnogo energije. Neki vlasnici to pokušavaju riješiti predugim ili prenaglim šetnjama kako bi ih izmorili. “Možete ih šetati dulje ako imaju snage i energije, ali pratite njihov tempo. Pas neće odjednom moći pretrčati deset kilometara bez pauze”.

Machell savjetuje da se izbjegavaju naporni, ponavljajući pokreti poput trčanja dok pas u potpunosti ne odraste jer se takvo vježbanje u ranoj dobi povezuje s povećanim rizikom od displazije lakta i kuka.

Kod starijih pasa važno je pratiti njihove signale, jer s vremenom gube snagu. “Treba znati da će njihova želja da vam ugode biti velika i zbog toga mogu ignorirati ono što im tijelo poručuje”. Starijim psima često više odgovaraju kraće, ali češće šetnje.

Veličina

Veličina je važan faktor, osobito kod velikih pasmina. “Ti psi imaju veće izglede za razvoj ortopedskih problema”, kaže Machell. “Istraživanja su pokazala da prekomjerno vježbanje u ranoj dobi može povećati rizik od artritisa kasnije u životu”.

Ona dodaje da ne treba pretpostaviti kako malim psima trebaju samo kratke šetnje. “To jednostavno nije točno. Možda se brže umore, ali često mogu prijeći istu udaljenost kao i veliki psi. Oni samo naprave tri puta više koraka, pa su od takve aktivnosti vjerojatno umorniji nego pas velike pasmine”.

Opće zdravlje

Postoji nekoliko zdravstvenih stanja i vanjskih uvjeta zbog kojih duge ili brze šetnje mogu biti otežane. Među najčešćima su paraliza grkljana koja sužava dišne putove, srčane bolesti i brahicefalični sindrom, karakterističan za pasmine s ravnim licem poput buldoga i boksera.

Također, ekstremno visoke ili niske temperature mogu uzrokovati toplinsku iscrpljenost, toplinski udar, hipotermiju ili ozebline.

Uvjeti života

Potreba psa za kretanjem ne ovisi o tome živi li u stanu ili kući, već o tome koliko mu se kretanja omogućuje. 

“Vlasnici pasa koji žive u manjim stanovima ili urbanim sredinama mogu potražiti druge načine za zadovoljavanje psećih potreba za kretanjem, primjerice češćim odlascima u parkove, duljim šetnjama ili igranjem s psom na otvorenom”, kaže Machell.

“Oni koji žive u kućama s dvorištem mogu psu omogućiti više slobode za istraživanje i igru na otvorenom. U manjim stambenim prostorima potrebno je malo više kreativnosti i planiranja kako bi pas dobio dovoljno kretanja i aktivnosti”.

Veterinari ističu da postoji niz načina kako svakodnevne šetnje sa psom učiniti sigurnijima, zanimljivijima i korisnijima za njegovu dobrobit. Prilagođavanjem rute, tempa i trajanja šetnje psećoj dobi, kondiciji i potrebama, vlasnici mogu svojim ljubimcima omogućiti dovoljno kretanja, prilika za istraživanje okoline i mentalne stimulacije.

Mijenjajte rutu

Loyer kaže da je promjena rute odlična ideja. I psu i vlasniku godit će promjena okoline, a psu pogotovo novi mirisi do kojih će doći ako povremeno skrenete s uobičajenog puta.

Budite na oprezu

Iako šetnja lako postane rutina, vlasnik uvijek mora biti svjestan svoje okoline. “Primamljivo je ‘isključiti se’ ili obavljati pozive dok šećete, ali to nije uvijek sigurno”, upozorava Loyer. “Trebate pratiti što se događa oko vas i ne smijete pretpostaviti da se svatko koga sretnete želi upoznati s vašim psom”.

Nabavite pouzdanu opremu

Budući da psa šećete svaki dan, odgovarajuća oprema je ključna. Svaki vlasnik trebao bi imati ormu, čvrst povodac, udobnu obuću za sebe i dovoljno vrećica za izmet. Potražite ogrlicu ili ormu koja dobro pristaje i nije oštećena. Loyer savjetuje da širi materijal bolje raspoređuje pritisak, što je sigurnije i udobnije, posebno za veće ili jače pse.

Važno je da pas tijekom šetnje nosi ogrlicu s identifikacijskom pločicom na kojoj su navedeni kontaktni podaci vlasnika. Tako ga je lakše vratiti kući ako se izgubi. “Mikročipiranje psa iznimno je važno, no dobro je da pas uz sebe ima i vidljivu oznaku s brojem telefona vlasnika kako bi ga osoba koja ga pronađe mogla što prije vratiti kući”, ističe Loyer.

(TIP/Izvor: Index.hr/Foto: Ilustracija)